Otkrijte kako je operacija Rota 1991. godine na Pelješcu promijenila tijek rata bez ijednog ispaljenog metka. Pročitajte sve o 35. obljetnici akcije.
U ponedjeljak, 14. rujna 2026. godine, najviši državni dužnosnici Republike Hrvatske, predvođeni potpredsjednikom Vlade i ministrom hrvatskih branitelja Tomom Medvedom te potpredsjednikom Vlade Brankom Bačićem, zajedno s veteranima Specijalne jedinice policije “Grof”, na brdu Rota iznad Kune Pelješke svečano su obilježili 35. obljetnicu preuzimanja strateškog vojnog objekta. Ovo povijesno okupljanje organizirano je kako bi se otkrila spomen-ploča i konačno odala dužna državna počast sudionicima akcije u kojoj su hrvatske snage, maestralnom unutarnjom diverzijom i bez ijednog ispaljenog metka, zauzele radarsko-komunikacijski centar neprijateljske vojske, čime je trajno osiguran jug Hrvatske i slomljena komunikacijska moć agresora na Jadranu.
Poluotok Pelješac, sa svojim slikovitim pejzažima, stoljećima je predstavljao srce dalmatinske poljoprivredne i kulturne baštine, no početkom devedesetih godina prošlog stoljeća postao je jedan od najvitalnijih geostrateških koridora za obranu cjelokupnog juga domovine. U samoj unutrašnjosti ovog poluotoka, smješteno podno dominantnog i krševitog brda Rota koje se ponosno uzdiže na 713 metara nadmorske visine, leži staro naselje Kuna Pelješka. U mirnodopskim vremenima, ovo šarmantno i pitomo mjesto nadaleko je prepoznatljivo po svojim nepreglednim vinogradima iz kojih nastaje čuvena sorta Plavac mali, okruženo gustom i mirisnom borovom šumom. Kuna Pelješka također je ponosni rodni kraj istaknutog hrvatskog slikara Celestina Medovića. Njegov monumentalni spomenik, djelo slavnog kipara Ivana Meštrovića, i danas stražari u samom središtu naselja, u dubokom hladu tristogodišnjeg hrasta. Sakralna arhitektura ovog mjesta, predvođena predivnim franjevačkim samostanom i trobrodnom crkvom Gospe Delorite izgrađenom davne 1681. godine, predstavlja uvjerljivo najmonumentalnije barokno zdanje čitavog dubrovačkog područja izvan samih dubrovačkih gradskih zidina. Nekoliko kilometara dalje nalazi se obalno mjesto Crkvice, nekadašnja prometna luka za izvoz vina koja je ovaj prostor stoljećima vezivala uz važne pomorske trgovačke putove.
Međutim, unatoč ovoj savršenoj pastoralnoj i umjetničkoj kulisi, surova topografija Kune Pelješke i njezine okolice skrivala je objekt od prvorazrednog, neprocjenjivog vojnog značaja. Na samom vrhu vjetrovitog brda Rota, tadašnja Jugoslavenska narodna armija (JNA) izgradila je golemi strateški radarski i obavještajno-komunikacijski kompleks. U strogoj vojnoj nomenklaturi, ovi su visokoštićeni objekti bili poznati pod kodnim imenima “Rota 1” i “Rota 2”. U osvit rata, ovaj je kompleks funkcionirao kao glavni nervni centar za nadzor cjelokupnog južnog Jadrana, čineći ga apsolutno nezaobilaznom i najvažnijom točkom u nadolazećem krvavom sukobu.
Kompleks na Roti osiguravao je neometanu, kriptiranu i maksimalno zaštićenu telekomunikacijsku vezu između Komande Vojnopomorske oblasti i ključnih regionalnih vojnih centara duboko u neprijateljskom teritoriju, uključujući Boku kotorsku, Beograd, Mostar i Podgoricu. Kontrola nad ovim objektom omogućavala je agresorskoj vojsci prikupljanje obavještajnih podataka u stvarnom vremenu te smrtonosno usmjeravanje svojih pomorskih snaga i borbenog zrakoplovstva. Bez hitne i potpune neutralizacije ovog komunikacijskog čvorišta, svaka hrvatska obrambena operacija na jugu bila bi unaprijed kompromitirana i osuđena na propast, dok bi pokreti tek formiranih, slabo naoružanih postrojbi Zbora narodne garde (ZNG) i hrvatske policije bili izloženi neprekidnom nadzoru i smrtonosnim udarima.
Operacija preuzimanja komunikacijskog centra Rota, koja je briljantno izvedena 14. rujna 1991. godine, danas se u vojnim krugovima analizira kao apsolutno remek-djelo psihološkog ratovanja i specijalnih operacija. Bila je to akcija u kojoj je nevjerojatna pobjeda ostvarena lukavom unutarnjom subverzijom sustava, bez besmislenog frontalnog sukoba koji bi donio goleme žrtve. Vojni kompleksi poput Rote građeni su prema najvišim standardima hladnoratovske fortifikacije. Imali su strogo ograđen sigurnosni perimetar, minirane i zaštićene pristupne putove te rigorozne procedure za brzo uništenje sve osjetljive opreme, radara i radio-relejnih postaja u slučaju neposredne opasnosti. Frontalni oružani napad na takav utvrđeni objekt nosio bi ekstremne, gotovo neprihvatljive rizike. S jedne strane, postojala je visoka vjerojatnost masovne pogibije napadača i branitelja, a s druge strane, sigurno uništenje infrastrukture i neprocjenjive opreme koju su mlade hrvatske snage tada očajnički trebale za daljnju obranu zemlje.
Zato se hrvatski plan preuzimanja Rote mudro oslanjao na precizan obavještajni rad i hrabru suradnju s lojalnim pojedincima unutar same JNA. Ključne osobe u ovom asimetričnom, inovativnom pristupu bila su dvojica podoficira JNA hrvatske nacionalnosti, Zvonimir Šašek i Srećko Munivrana, koji su se nalazili unutar žice samog objekta. Uz njih dvojicu, iznimno važnu, herojsku ulogu odigrao je i jedan neimenovani, hrabri vojnik JNA makedonske nacionalnosti.
U trenutku pokretanja same akcije, Zvonimir Šašek i spomenuti makedonski vojnik uspješno su izveli nevjerojatno opasnu unutarnju diverziju. Hrabro su onesposobili stroge mjere sigurnosti i širom otvorili masivnu glavnu kapiju vojnog kompleksa. Ovim su dramatičnim činom omogućili pripadnicima Specijalne jedinice policije “Grof” trenutačan, neometan i neopažen ulazak u samo srce neprijateljskog postrojenja. Uz teško naoružane policijske specijalce, u izravnu provedbu ovog opasnog pothvata uključilo se i troje lokalnih mještana iz Kune Pelješke, među kojima povijesni dokumenti posebno navode mještanina Branka. Njihova je uloga bila pružanje ključne navigacijske potpore u nepoznatom terenu te osiguranje dodatnog ljudstva u kritičnim trenucima.
Zatečena u potpunom šoku i pred gotovim činom, posada JNA u Roti bila je primorana na bezuvjetnu predaju prije nego što je uopće uspjela pomisliti na oružani otpor ili pokrenuti protokole za uništenje opreme. Operacija je time završena uz izvanredan, povijesni taktički uspjeh. Hrvatske su snage munjevito zauzele stratešku točku i zaplijenile neprocjenjivu količinu sofisticirane komunikacijske opreme i teškog naoružanja, a da pritom nije prolivena niti kap krvi, niti je ispaljen ijedan jedini metak.
Brz, šokantan i beskrvni pad obavještajnog centra Rota prouzročio je trenutačni kolaps cijele komunikacijske mreže JNA na južnom Jadranu. Moćna Komanda Vojnopomorske oblasti naglo je, u samo nekoliko minuta, ostala “slijepa i gluha” na najkritičnijem potezu između poluotoka Pelješca i ušća rijeke Neretve. Ovaj je briljantni pothvat zauvijek presjekao koordinaciju agresorskih snaga i stvorio čvrste preduvjete za hrvatski nadzor juga države, ozbiljno i trajno narušivši napadne sposobnosti JNA prema otoku Korčuli i bogatoj dolini Neretve. Istovremeno, očuvana infrastruktura i zaplijenjeni tajni kriptografski materijali omogućili su hrvatskim snagama brzu uspostavu vlastitog, neprobojnog komunikacijskog sustava. Zauzimanje objekta bez ikakvog oštećenja svelo je rizik za sudionike i civilno stanovništvo Kune Pelješke na minimum, zaokruživši operaciju kao školski primjer asimetrične prednosti gdje su hrabrost, pregovaračke vještine i pravodobna suradnja nadvladali grubu i slijepu vojnu silu.
Pitanje očuvanja sjećanja na operacije iz ranih faza Domovinskog rata često je iznimno složen društveni proces. Desetljećima je akcija na brdu Rota bila iznimno cijenjena i prepričavana isključivo u užim vojno-braniteljskim krugovima hrvatskog juga, dok je u široj nacionalnoj javnoj memoriji nažalost bila zasjenjena masovnim vojnim ofenzivama i tragičnim stradanjima velikih gradova poput herojskog Vukovara i Dubrovnika. Genijalne operacije u kojima “nije ispaljen metak” nerijetko su bile nepravedno zapostavljene u službenoj monumentalnoj praksi i državnim proslavama, usprkos njihovoj golemoj strateškoj vrijednosti koja je mijenjala tijek povijesti.
Ova velika povijesna asimetrija u hrvatskoj kulturi sjećanja konačno je ispravljena 14. rujna 2026. godine, točno na 35. obljetnicu zauzimanja komunikacijskog centra.
Toga je vedrog dana, po prvi put u slobodnoj Hrvatskoj, na brdu Rota poviše Kune Pelješke upriličena visoka državna komemoracija. Tom je prilikom svečano otkriven spomenik i spomen-ploča posvećena samoj akciji, njezinim hrabrim sudionicima te nemjerljivoj važnosti ovog događaja za samu opstojnost Republike Hrvatske. Nositelji i glavni organizatori ove dostojanstvene komemoracije bili su Policijska uprava dubrovačko-neretvanska, Udruga Specijalne jedinice policije Grof te Hrvatski časnički zbor Dubrovačko-neretvanske županije. Posebno treba istaknuti Udrugu SJP Grof, koja pod neumornim vodstvom svog predsjednika, stopostotnog ratnog vojnog invalida Hasiba Alibegovića, godinama intenzivno radi na prikupljanju autentične povijesne građe, izdavanju stručnih monografija i edukaciji mladih generacija, kako bi se istina o slavnom ratnom putu dubrovačkih specijalaca zauvijek očuvala od zaborava.
Događaju su prisustvovali najviši državni i lokalni dužnosnici. Uz potpredsjednike Vlade Tomu Medveda i Branka Bačića, svečanost su uveličali i župan Dubrovačko-neretvanske županije Blaž Pezo sa svojim zamjenikom Joškom Cebalom, te pročelnice Žaklina Marević i Đurđica Popović. Među uzvanicima su ponosno stajali načelnici peljeških općina, brojni predstavnici lokalne samouprave, stanovnici Pelješca te veterani SJP Grof.
Tijekom dirljive svečanosti, govori uzvanika reflektirali su toliko potrebnu povijesnu zrelost u valorizaciji obrambenog Domovinskog rata. Ministar Tomo Medved u svom je emotivnom obraćanju snažno istaknuo kako je Rota bila točka od esencijalne, životne važnosti za nadzor hrvatskog juga, pohvalivši iznimnu odlučnost, pažljivo planiranje i savršenu suradnju sudionika koji su ostvarili golemi cilj bez ikakvih ljudskih žrtava. Župan Blaž Pezo naglasio je pred okupljenima da su branitelji upravo na krševitom brdu Rota napravili najveću prekretnicu, presjekavši komunikacijske veze neprijatelja i krenuvši u nezadržive pobjede za konačnu slobodu.
Posebno emotivan, iskren i povijesno neprocjenjivo vrijedan bio je istup Zvonimira Šašeka. S distance od 35 dugih godina, pred utihnulim je mnoštvom živo oživio napete trenutke kada je, ruku pod ruku s makedonskim vojnikom, otvorio tešku kapiju specijalcima i mještanima Kune, potvrdivši onu staru istinu da je povijest često krojena nesebičnom hrabrošću malih pojedinaca koji su spremni riskirati vlastiti život u ključnom trenutku. Uz prigodne govore, vojnu glazbu i svečano otkrivanje spomen-ploče, zaslužnim su pojedincima dodijeljene državne zahvalnice, čime je konačno formalizirana zahvalnost moderne hrvatske države.
Novopostavljeni spomenik na brdu Rota od danas predstavlja trajnu materijalizaciju sjećanja u fizičkom prostoru našeg juga. On ne služi samo kao hladni komemorativni biljeg od kamena, već kao živa edukativna platforma za sve buduće generacije, trajno svjedočeći da se najveće i najvažnije vojne pobjede ne mjere isključivo količinom ispaljenog streljiva i bačenih granata, već razinom postignutog strateškog uspjeha uz maksimizaciju očuvanja onog najvrjednijeg – ljudskih života.
