Antiteroristička jedinica ATJ Lučko predstavlja najelitniju specijalnu postrojbu MUP-a RH. Saznajte sve o ratnom putu, herojima i modernizaciji.
Antiteroristička jedinica (ATJ) Lučko predstavlja najelitniju specijalnu postrojbu Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Republike Hrvatske, čiji povijesni razvoj i neprekidni operativni put čine fundamentalni temelj suvremene hrvatske vojno-policijske doktrine, a koja je službeno osnovana 7. rujna 1990. godine u bazi u Lučkom, naselju na jugozapadnom rubu Zagreba. Kao prva organizirana oružana formacija za posebne namjene novonastale, tada još međunarodno nepriznate hrvatske države, ova je elitna postrojba stvorena uslijed brze eskalacije oružane pobune i neposredne vanjske agresije, kako bi preuzela funkciju primarne udarne borbene snage. Strogom psihofizičkom i taktičkom selekcijom najboljih polaznika tečaja “Prvi hrvatski redarstvenik”, ATJ Lučko je od svojih samih početaka pa sve do danas uspjela nadomjestiti nedostatak redovne vojske, besprijekorno rješavajući najsloženije zadaće asimetričnog ratovanja, suzbijanja terorizma i zaštite ključnih državnih objekata diljem svih hrvatskih bojišnica.
Kontekst osnivanja i prvi dani ponosa
Osnivanje postrojbe dogodilo se u iznimno turbulentnom i opasnom razdoblju disolucije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Pobuna dijela srpskog stanovništva, koja je bila snažno potpomognuta vojnim strukturama Jugoslavenske narodne armije (JNA) i obavještajnim aparatom iz Beograda, kulminirala je takozvanom “Balvan revolucijom” u kolovozu 1990. godine. U tom povijesnom trenutku, hrvatsko se državno vodstvo našlo u iznimno nepovoljnom, gotovo ranjivom položaju. Teritorijalna obrana Republike Hrvatske bila je preventivno i podmuklo razoružana od strane JNA, dok su redovne policijske snage ostale nedovoljno opremljene, brojčano preslabe te taktički potpuno nepripremljene za suzbijanje organizirane i teško naoružane pobune velikih razmjera.
Kao neposredan, hitan i strateški odgovor na ovu egzistencijalnu sigurnosnu krizu, hrvatsko je vrhovništvo pokrenulo ubrzano formiranje posebnih policijskih snaga. Temelj i čvrstu jezgru buduće elitne postrojbe predstavljali su novouvježbani, visoko motivirani pripadnici hrvatskih redarstvenika. Od ukupno 1800 polaznika tog povijesnog tečaja, provedena je rigorozna psihofizička i taktička selekcija kojom je odabrano prvih 100 najboljih kandidata, da bi potom u samu udarnu postrojbu bilo prebačeno 88 najsposobnijih mladića. Početni sastav činilo je oko dvije stotine odabranih pripadnika, u što su bili uključeni vrhunski instruktori te manji broj iskusnih operativaca iz jedinica za posebne namjene bivšeg sustava.
Ovaj čin nije bio tek puka simbolična demonstracija državnog suvereniteta, već apsolutni strateški imperativ. Dokumenti i povijesne analize jasno ističu kako je osnovna zadaća bila usmjerena na borbu protiv terorizma, uspostavljanje javnog reda i mira te osiguranje najviših državnih dužnosnika, na čelu s tadašnjim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom. Ipak, stvarna situacija na terenu natjerala je ATJ Lučko da preuzme surove zadatke asimetričnog ratovanja protiv dvostruke prijetnje: unutarnjih pobunjenika na barikadama i vanjske, visoko konvencionalne prijetnje koju je predstavljala JNA sa svojim oklopnim i zrakoplovnim resursima.
U tim presudnim danima 1990. i početkom 1991. godine, rane operacije ATJ Lučko bile su fokusirane na iznimno rizične, nerijetko pogibeljne akcije blokiranja, okruživanja i zauzimanja vojarni te strateških objekata JNA. Zauzimanje i zarobljavanje teške vojne opreme i naoružanja iz tih objekata bilo je pitanje pukog opstanka za Hrvatsku. To je oružje izravno omogućilo naoružavanje i obuku drugih postrojbi koje će kasnije činiti temelj pobjedničke Hrvatske vojske. Hrabrost pripadnika ATJ Lučko dokazana je kroz zauzimanje vojarni u Delnicama, Samoboru, Dubokom Jarku, Dugom Selu i Prečkom. Posebno se ističe odvažna akcija u samom središtu Zagreba, gdje su pripadnici postrojbe zauzeli Komandu V. zrakoplovnog korpusa u Maksimirskoj ulici, uspostavili potpunu blokadu gigantske vojarne “Maršal Tito” u Novom Zagrebu, osigurali Zračnu luku Zagreb, preuzeli vojni odašiljač na Sljemenu te proveli iznimno delikatnu i složenu zadaću uhićenja generala JNA Milana Aksentijevića. Iz ove rane faze izniknula je vizionarska vojna doktrina – koncept mobilne udarne snage. Korištenjem helikoptera MUP-a ili oklopnih vozila, ova je formacija hitno prebacivana s jedne kritične točke na drugu, djelujući kao interventna rezerva koja preokreće tijek sukoba, što će kasnije poslužiti kao nacrt za ustrojavanje elitnih gardijskih brigada.
Arhitekti pobjede od improvizacije do modernizacije
Zapovjedna struktura ATJ Lučko kroz desetljeća se razvijala sukladno okrutnim potrebama na terenu, političkim previranjima i, konačno, profesionalizaciji sigurnosnog sustava. Zapovjednici ove postrojbe nikada nisu bili birokratski upravitelji iz ureda; to su bili istinski terenski vođe, ratnici koji su vlastitim primjerom predvodili trupe u proboj kroz najgušću neprijateljsku vatru.
Prvi zapovjednik i ključni arhitekt ATJ Lučko bio je Marko Lukić. Njegovo imenovanje, na inicijativu tadašnjeg pomoćnika ministra Željka Tomljenovića, stupilo je na snagu 15. kolovoza 1990. godine. Lukić je osobno izabrao sedam najiskusnijih instruktora te postavio temelje za prihvat onih 88 najsposobnijih mladića. Njegov operativni genij došao je do izražaja kada je osobno predvodio intervenciju u Petrinji krajem rujna 1990., kao i povijesnu akciju u Pakracu. Lukić je također zapovijedao osiguranjem tajnih konvoja naoružanja, osiguravajući vitalnu logistiku bez ijednog izgubljenog metka, da bi kasnije svoje ogromno znanje primijenio na formiranje drugih specijalnih postrojbi, poput onih u Rakitju i Kumrovcu.
Uz Lukića, kao zamjenik zapovjednika stajao je Mladen Markač, čija je uloga u strukturiranju postrojbe bila neprocjenjiva. Markač će kasnije preuzeti zapovjedništvo nad svim specijalnim jedinicama MUP-a, formirajući ih u “skupne snage” koje su u vojno-redarstvenim operacijama “Bljesak” i “Oluja” razbijale neprijateljske linije kao elitna, masovna laka gorska pješadija. U najtežim okršajima na Plitvicama, postrojbu je kao zamjenik vodio Slavko Butorac, dok je Željko Sačić, kao istaknuti ratni pripadnik, provlačio jedinicu kroz najkompleksnije operacije, izrastajući u generala i visokog dužnosnika.
Mirnodopsko razdoblje donijelo je nove izazove prilagodbe globalnim prijetnjama. Značajan trag ostavio je Alen Klabot, operativac s iskustvom sa svih ratišta. Iako je njegov mandat obilježila međunarodna integracija postrojbe, 2015. godine smijenjen je pod optužbom da je službeno vozilo VW Touareg koristio za privatne svrhe na vjenčanjima svojih kćeri. Ova je odluka izazvala burne reakcije javnosti. Marko Lukić tada je stao u Klabotovu obranu, prozvavši razloge smjene ponižavajućima za heroja koji sa šesteročlanom obitelji živi u stanu od 54 kvadrata, jasno implicirajući skrivene političke motive, dok je vrh ministarstva branio odluku načelom jednakosti.
Stabilizaciju i dramatičan tehnološki iskorak donosi Mate Bilobrk, koji preuzima zapovjedništvo 2018. godine. Rođen u Sinju 1977. godine, Bilobrk se jedinici priključio odmah nakon rata, 1996. godine. Prošavši sve razine unutar baze, uz istovremeno diplomiranje na Prometnom fakultetu, on savršeno utjelovljuje modernog hrvatskog specijalca. Njegov je mandat obilježen drastičnom modernizacijom i ciljanim pomlađivanjem kadra – prosječna starost operativaca pod njegovim je vodstvom smanjena s 46 na iznimno potentne 33 godine. Bilobrk, koji je nosio i čast alkarskog barjaktara na Sinjskoj alki, implementirao je najviše NATO i EU standarde, učvrstivši mjesto ATJ Lučko u modernoj europskoj sigurnosnoj arhitekturi.
Ratni put: Od policijskih incidenata do strateških vojnih pobjeda
Ratni put ATJ Lučko predstavlja autentičnu kronologiju obrane i oslobađanja domovine. Prvi ozbiljni oružani sukob izbio je u Pakracu početkom ožujka 1991. godine, nakon što su lokalni srpski ekstremisti nasilno razoružali hrvatske policajce. Marko Lukić je 1. i 2. ožujka poveo ATJ Lučko i bjelovarsku Omegu u silovit proboj kroz neprijateljske barikade. Iako je u uličnim borbama ranjeno čak 12 pripadnika ATJ Lučko, ustavno-pravni poredak je uspostavljen. Ovaj se događaj s pravom smatra neformalnim početkom Domovinskog rata i prvim pravim “vatrenim krštenjem” jedinice.
Ubrzo nakon toga, 31. ožujka 1991., uslijedila je akcija na Plitvicama, poznata kao “Krvavi Uskrs”. Suočeni sa zasjedom, maglom i dubokim snijegom, specijalci ATJ Lučko i postrojbe iz Rakitja upustili su se u iscrpljujuću višesatnu borbu. Unatoč teškoj neprijateljskoj vatri i tromblonskoj mini koja je srećom zatajila nakon što je pogodila njihov autobus, uspjeli su potisnuti neprijatelja prema Korenici, a pritom su zarobili i ekstremističke čelnike Gorana Hadžića i Borivoja Savića.
Eskalacija sukoba odvela ih je u ljeto 1991. godine na bojišta Gline i Petrinje, a potom u pakao zapadne Slavonije. U kolovozu, tijekom uličnih i šumskih borbi u Okučanima i selu Smrtić, unatoč uništenju vlastitog borbenog oklopnog vozila (BOV), napredovanje nije stalo. Jedinica se kasnije premješta na južno bojište, provodeći opasna izviđanja i zasjede na liniji Dunave Krajnje – Dubravka kraj Dubrovnika i Cavtata.
Posebno poglavlje povijesti ispisano je na surovim stijenama Velebita od 1992. do 1995. godine. U sklopu akcije “Poskok”, na temperaturama duboko ispod nule i pod udarima orkanske bure, ATJ Lučko je osigurala stratešku dominaciju. Ova visinska prednost kapitalizirana je u operaciji “Maslenica” početkom 1993. godine, gdje je jedinica djelovala kao elitno jurišno pješaštvo. U rujnu 1993. godine, tijekom operacije “Medački džep”, ATJ Lučko probija prvu liniju obrane na pravcu Bukova glava – brdo Međeđak, oslobađajući sela Počitelj, Čitluk i Divoselo, čime je otklonjena stalna topnička prijetnja gradu Gospiću.
Vrhunac ofenzivnog djelovanja uslijedio je 1995. godine. U operaciji “Bljesak”, ATJ Lučko dobiva zadaću proboja prema selu Ivanovac. Suočeni s gustom minobacačkom vatrom utvrđene srpske jurišne brigade, specijalci trpe žrtve, ali slomljuju otpor i osvajaju neprijateljsko uporište. Kruna cjelokupnog ratnog puta bila je vojno-redarstvena operacija “Oluja” u kolovozu iste godine. Siloviti, iznenađujući silazak specijalaca s velebitskih vrhova iz rajona Dušice preko Velikog Bila šokirao je neprijatelja. U munjevitom napredovanju padali su redom Mazin, Gornji i Donji Lapac, Boričevac te Dobro Selo. Povijesni susret i spajanje ATJ Lučko s 4. gardijskom brigadom kod Otrića zatvorilo je operativni obruč, čime je rat de facto priveden pobjedničkom kraju.
Heroji čija se žrtva nikada ne zaboravlja
Elitni status postrojbe koja je uvijek prva išla u najteže proboje plaćen je zastrašujuće visokom cijenom. Službeni podaci navode između 14 i 19 poginulih u samom trenutku izvođenja borbenih zadaća. Međutim, sveobuhvatna izvješća koja bilježe sve branitelje proizašle iz ove postrojbe otkrivaju da je čak 41 pripadnik položio svoj život na oltar domovine. Tome treba pridodati i stravičnu brojku od 52 teško ranjena te između 12 i 21 pripadnika koji su preminuli neposredno nakon rata od posljedica nakupljenih trauma. Tragedije nisu prestale ni u miru, što dokazuje žrtva Igora Katića koji je poginuo 2013. nesebično pomažući u prometnoj nesreći. Imena ovih heroja trajno su uklesana u masivno Spomen obilježje u Lučkom, djelo kiparice Đurđe Ostoje.
Među najpoznatijim žrtvama je Josip Jović, 22-godišnjak koji je poginuo na Plitvicama probijajući se kroz snijeg i maglu, ušavši u povijest kao prva žrtva Domovinskog rata. Njemu u spomen, svake se godine mladi operativci svečano primaju u postrojbu upravo na obljetnicu njegove pogibije. Nezamislivu okrutnost rata ilustrira sudbina Bože Bionde. Kao jedan od najboljih od 1800 polaznika početnog tečaja, Bionda je svoj mladi život ostavio na raskrižju Borovske i Trpinjske ceste 25. kolovoza 1991., kao prva žrtva bitke za Vukovar. Pokošen je sa čak sedam teških metaka iz neprijateljskog transportera dok je pretrčavao brisani prostor. S druge strane, prekaljeni ratnik Robert Erdelja svoj je život položio na samom kraju rata, u svibnju 1995. predvodeći nemilosrdni juriš na Ivanovac u operaciji “Bljesak”.
Rizici elitnog ratovanja obuhvaćali su i ekstremne prirodne uvjete. Nezapamćena kataklizma dogodila se 30. ožujka 1995. godine u snježnoj oluji na planini Vran (BiH), na proplanku Prkosa. Osiguravajući kolonu generala Janka Bobetka pod snježnim nanosima od 5 metara, uslijed zamrzavanja sustava i prodiranja ugljičnog monoksida u terensko vozilo PUCH, tragično su preminuli Mladen Jakovljević, Robert Krizmanović, Davor Zbiljski, te vojni policajci Krešo Supina i Ivica Begić. Sjećanje na te nadljudske napore danas neumorno čuva Udruga ratnih pripadnika ATJ Lučko ’90, na čelu s istaknutim veteranima poput Darka Lutringa i Zorana Peše, a o herojstvu postrojbe svjedoče najviša državna odlikovanja, uključujući Red kneza Domagoja i Red Nikole Šubića Zrinskog.
Iako ponosna na svoju besprijekornu povijest, ATJ Lučko snažno je okrenuta budućnosti. Jedinica je za 35. obljetnicu svjedočila o najvišem mogućem državnom poštovanju; uz prisustvo vrha vlasti, ministar branitelja Tomo Medved uručio je zahvalnice, dok je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović iznio podatke o strateškim ulaganjima.
Od 2017. godine u ovu je postrojbu investirano nevjerojatnih više od 95 milijuna eura. Današnja ATJ Lučko tehnološki je superiorna formacija 21. stoljeća. Opremljena vrhunskom ronilačkom aparaturom, naprednom alpinističkom i padobranskom opremom, flotom bespilotnih letjelica, termalnom optikom i najmodernijim teškim oklopnim vozilima, ova jedinica stoji uz bok najboljima u svijetu. Kao što je zapovjednik Bilobrk naglasio u svom emotivnom govoru, oprema se nabavlja kako bi oni koji dolaze imali lakši put i kako bi se izbjegle nove žrtve.
Da bi netko postao dio ove obitelji, mora proći drakonske selekcijske postupke i rigorozne sigurnosne provjere SOA-e. Kandidati, redom iskusni policajci, moraju prikupiti minimalno 800 od maksimalnih 1000 bodova u iscrpljujućim dvodnevnim testiranjima, osmišljenima u suradnji s domaćim kineziolozima. Nakon toga slijedi višemjesečna specijalistička tortura – od taktičkog gađanja pod golemim stresom, snajperske obuke, pa sve do helikopterskih desanata i VIP štićenja.
Ovakva neumoljiva profesionalnost i predanost prepoznata je i na međunarodnoj razini. ATJ Lučko danas je punopravna, iznimno cijenjena članica elitne europske mreže ATLAS, asocijacije najprestižnijih antiterorističkih jedinica policija EU. Kroz zajedničke taktičke vježbe i rješavanje najkompleksnijih talačkih kriza, Hrvatska danas posjeduje snagu koja je sposobna u sekundi odgovoriti na svaku terorističku ili hibridnu prijetnju, čuvajući duh onih 88 mladića koji su prije više od tri desetljeća krenuli u obranu domovine.
