Tragedija Osijeka

Tragedija Osijeka: Smrt vozačice Nezide Tojčić i neuništivi duh grada

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Osječko-baranjska županija Vijesti

Tragedija Osijeka u kolovozu 1991. godine ostavila je neizbrisiv trag u povijesti grada. Smrt vozačice tramvaja Nezide Tojčić postala je bolan podsjetnik na svakodnevna razaranja, ali i simbol nevjerojatne građanske hrabrosti te prkosa osječkih radnika.

Ratna 1991. godina donijela je osječkim ulicama nezamisliva razaranja. Jedan od najtežih trenutaka u opsadi grada dogodio se 20. kolovoza, kada je neprijateljska granata izravno pogodila tramvaj, usmrtivši vozačicu Nezidu Tojčić i jednog putnika. Unatoč stalnoj opasnosti, osječki javni prijevoz nije stao, postavši trajnim simbolom otpora i građanske hrabrosti.

Stezanje obruča i nemilosrdno razaranje

Tijekom kolovoza 1991. godine, napadi JNA i četničkih postrojbi na Osijek – glavno gospodarsko i političko središte istočne Hrvatske – postajali su strašna, svakodnevna stvarnost. Grad je već početkom mjeseca apsorbirao masovne valove izbjeglica koje su, u potrazi za spasom, pristizale iz Aljmaša, Dalja i Erduta. Sa sobom su donosili stravična svjedočanstva o zvjerstvima počinjenim u njihovim domovima.

Do 20. kolovoza, neprijateljski prsten oko Osijeka snažno se stezao. Iz uporišta na zloglasnom poligonu “C”, Stare Tenje i Bijelog Brda, neprekidno je djelovalo neprijateljsko topništvo. Zrakoplovi JNA redovito su nadlijetali grad ispuštajući ubojiti teret. Njihove mete nisu bili samo vojni ciljevi; pogađane su bolnice, crkve te vitalni industrijski pogoni poput Saponije, Šećerane i LIO-a.

Krvavo jutro u Gupčevoj ulici

Jutro 20. kolovoza 1991. godine obilježeno je jednim od najpoznatijih civilnih stradanja u opsadi grada, događajem koji će zauvijek ostati upamćen. Tog je jutra središte Osijeka ponovno zasuto minobacačkim granatama, a jedna od njih izravno je pogodila tramvajsko stajalište u Gupčevoj ulici.

U tom razornom napadu pogođen je tramvaj broj 7215. Njim je upravljala 36-godišnja Nezida Tojčić, majka dvoje djece, koju su kolege iz Gradskog prijevoza putnika (GPP) pamtili kao izrazito vedru i nasmijanu osobu. Geleri su, uz nju, usmrtili i putnika Zlatka Veljka Radonića, dok je još petero civila zadobilo teže ili lakše ozljede. Uništenje tramvaja i tragična smrt mlade vozačice duboko su potresli cijeli grad.

Simbol neuništivog otpora

Ono što je uslijedilo nakon ovog stradanja predstavlja jedan od najistaknutijih primjera građanske hrabrosti u Domovinskom ratu. Unatoč razaranjima i izravnoj prijetnji po živote svojih djelatnika, GPP Osijek donio je odluku da javni prijevoz ne smije stati.

Kako bi se civilima omogućio barem privid normalnog života i pružila toliko potrebna psihološka sigurnost, tramvaji i autobusi nastavili su voziti opkoljenim gradom. Probijali su se kroz krhotine, pod stalnom prijetnjom snajpera i granata. Vozačice i vozači svjedočili su o radu u nevjerojatnim uvjetima: vozilo se bez svjetala u mrkloj noći, zaustavljalo se na svaki zvuk sirene opće opasnosti, a radnici su skupa s prestravljenim putnicima morali bježati u zaklon.

Nažalost, žrtva Nezide Tojčić nije bila jedina; kasnije je na dužnosti poginula i vozačica Marija Lacković. Iako se materijalna šteta osječkog prijevoznika mjerila u milijunima maraka, žrtva i predanost radnika učinili su osječki tramvaj neuništivim simbolom prkosa i otpora nepokorenog grada.

Foto: Arhiv/ Glas Slavonije 1991


NAJNOVIJE OBJAVE



IZBOR UREDNIKA



Tagged

Odgovori