105. brigada

Devetorica u jednom danu: Herojska žrtva 105. brigade u paklu Posavine koja je zauvijek spojila Bjelovar i Brod

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

Trideset i četiri godine nakon teških bitaka, Slavonski Brod i Bjelovar ponovno su spojeni u tuzi i ponosu. Saznajte zašto je hrabra 105. brigada trajno zadužila Hrvatsku i kako se danas čuva uspomena na 18 heroja koji su svoje živote ostavili na obalama rijeke Save.

Danas, 18. kolovoza 2026. godine, u Slavonskom Brodu, ispred monumentalnog spomen-obilježja u Ulici Stjepana Radića, održan je svečani komemorativni skup na kojem su obitelji poginulih, predstavnici braniteljskih udruga i visoka politička izaslanstva odali počast za osamnaest heroja koje je dala 105. brigada Hrvatske vojske. Ova trideset i četvrta obljetnica obilježena je čitanjem imena poginulih, polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i zajedničkom molitvom, a sve kako bi se sačuvalo trajno sjećanje na bjelovarske vitezove koji su tijekom krvavog kolovoza i rujna 1992. godine položili svoje živote herojski braneći granicu na rijeci Savi od nezapamćenih udara agresorskih snaga.

Spomenik uz samu obalu rijeke Save, podignut 2006. godine zajedničkim sredstvima gradova Bjelovara i Slavonskog Broda, a na snažnu inicijativu bjelovarske Udruge udovica poginulih branitelja Domovinskog rata, danas ne predstavlja tek hladni kamen. On je, kako se moglo osjetiti u zraku tijekom današnje komemoracije, fizički sidrišni punkt za kolektivno sjećanje. To je sveto mjesto na kojem se neizreciva bol obitelji koje su izgubile sinove, očeve i supruge susreće s dubokom, neizbrisivom zahvalnošću lokalne brodske zajednice.

Komemorativni program obilježen je visokim vojnim i civilnim protokolom. Središnji dio obuhvaćao je pojedinačno čitanje imena svih osamnaest poginulih branitelja. Tišinu koja je uslijedila prekinula je tek zajednička molitva za duše pokojnika koju je predvodio vlč. Josip Vuksanović, župni vikar slavonskobrodske Župe Gospe Brze Pomoći.

Skup je okupio iznimno širok spektar sudionika, potvrđujući koliko je žrtva ovih ljudi duboko ukorijenjena u institucionalnoj i društvenoj memoriji. Primarno, nazočili su roditelji i uži članovi obitelji poginulih, noseći teret najdublje osobne traume. Uz njih, ratno bratstvo demonstrirali su članovi Udruge 105. brigade HV-a, predstavnici Zajednice udruga HVIDR-e te članovi domaće, Udruge 108. brigade ZNG-a iz Slavonskog Broda.

Visoka izaslanstva obaju gradova i županija iskazala su duboko institucionalno poštovanje. Grad Slavonski Brod predstavljala je zamjenica gradonačelnika Marina Martić Puača i vijećnik Damir Vinčazović, dok je bjelovarsko izaslanstvo predvodio zamjenik predsjednika Gradskog vijeća, Borislav Kozić. Županijske delegacije predvodili su zamjenica bjelovarsko-bilogorskog župana Marija Jungić te pročelnici Brodsko-posavske županije Ivan Tucić i Leo Mario Pavić.

Neraskidiva veza dva grada

Govori dužnosnika otkrili su suštinu ove komemoracije – nesebični ratni altruizam. Zamjenica bjelovarsko-bilogorskog župana, Marija Jungić, u svom je emotivnom obraćanju naglasila upravo tu sponu:

“Nakon što su obranili svoj zavičaj, došli su pomoći u Slavonski Brod. Dok smo živi u znak sjećanja dolazit ćemo na ovo mjesto. Nadamo se da će i naša djeca naučiti cijeniti naslijeđeno od branitelja, a to je slobodna suverena Republika Hrvatska koju i dalje trebamo čuvati i voljeti… To će zauvijek vezati naša dva grada i naše dvije prijateljske županije.”

Ove riječi jasno ocrtavaju stratešku zrelost bjelovarskih branitelja. Oni su 1992. godine vrlo dobro znali da sigurnost njihovog Bjelovara počinje upravo na granici na Savi.

S druge strane, zamjenica gradonačelnika Slavonskog Broda, Marina Martić Puača, artikulirala je trajnu obvezu grada domaćina, grada koji je ratne 1992. godine pretrpio strahovita razaranja i izgubio 28 nedužne djece od srpskih granata:

“Njihova hrabrost, žrtva i ljubav prema domovini trajna su obveza svih nas da čuvamo uspomenu na njih i vrijednosti za koje su se borili, kao trajan putokaz budućim generacijama o cijeni slobode koju danas uživamo.”

Otrežnjujući pogled na samu vojnu stvarnost ponudio je Štefan Paun, predsjednik Zajednice udruga i članova HVIDR-e Brodsko-posavske županije. Njegove riječi razmiču zastor puke komemoracije i ulaze u srž surovog ratnog realizma:

“Kao što smo mi išli diljem Hrvatske, od Vukovara do Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa, tako su i druge postrojbe dolazile u Slavonski Brod i Brodsku Posavinu kako bi je obranili i olakšali nama život ovdje. Žalosno je što se glavni cilj nije ostvario. No, žrtva je ostala i moramo je se sjećati kako bi nam u budućnosti bilo bolje.”

Paunovo eksplicitno priznanje o neostvarenju glavnog cilja referira se na tragični vojni pad teritorija Bosanske Posavine s druge strane rijeke. No, to priznanje ne umanjuje heroizam poginulih Bjelovarčana; naprotiv, ono ga čini gigantskim. Ti su vojnici ostali na svojim položajima u uvjetima općeg kaosa, često u okruženju i suočeni sa sigurnom smrću. Svojom su krvlju ostvarili onaj najvažniji, sekundarni strateški cilj – spriječili su prodor agresora preko rijeke Save i time spasili Slavonski Brod.

Krvavi ratni put: Od Kusonja do Komletinaca

Da bi se u potpunosti razumjela snaga ove brigade, potrebno je zaviriti u njezinu povijest. Osnovana u Bjelovaru 23. lipnja 1991. godine, brigada je svoje prve korake napravila s oskudnim naoružanjem. No, surovost rata brzo ih je oblikovala. Tragedija u Kusonjama 8. rujna 1991., kada su u stravičnoj neprijateljskoj zasjedi likvidirana osamnaestorica njihovih pripadnika i dvojica policajaca, radikalno je utjecala na svijest i moral postrojbe. Bol zbog tijela skrivenih u masovnoj grobnici Rakov Potok pretvorila je brigadu u formaciju nesalomljive odlučnosti.

Osvajanjem bjelovarske vojarne i skladišta Bedenik krajem rujna 1991., brigada je došla do prijeko potrebnog oklopa i topništva, postavši respektabilna vojna sila koja je nizala uspjehe u operacijama “Otkos-10” i “Orkan ’91”.

Njihova operativna vrijednost bila je tolika da ih je Glavni stožer krajem 1991. poslao u srce pakla – na istočnoslavonsko bojište. U herojskoj, a danas nedovoljno spominjanoj bitci za Komletince 4. prosinca 1991., bjelovarski su vojnici uz omjer snaga 5:1 u korist JNA, ne samo izdržali udar, već su izveli munjeviti protuudar i slomili kralježnicu neprijateljske ofenzive prema Vinkovcima. Cijena je bila strašna: 24 poginula pripadnika postrojbe na tom ratištu.

Posavski pakao i nadljudski otpor

Kada se geopolitički fokus rata u ljeto 1992. godine preselio u Bosansku Posavinu, srpske su snage, očajnički trebajući kopneni “Koridor”, pokrenule masivnu ofenzivu s više od 20.000 dobro naoružanih vojnika. Obrambene linije su pucale, rijeke izbjeglica slile su se u Slavonski Brod, a grad je gorio pod granatama.

Tada, početkom srpnja, formira se Taktička grupa 105 (TG-105). Oko 770 boraca pod zapovjedništvom Zlatka Ferenčevića ulazi u žarište sukoba. Prva etapa njihovog djelovanja u kolovozu u okolici sela Zborište bila je, prema vojnim izvješćima, čisti taktički pakao. Zbog neovlaštenih napuštanja položaja od strane drugih postrojbi, bjelovarski vojnici često su ostajali u potpunom okruženju. Izloženi ekstremnim pješačkim napadima, strahovitoj topničkoj vatri, uz kronični nedostatak streljiva s hrvatske strane, bjelovarski heroji nisu uzmicali.

Crna statistika kaže da je u kolovozu poginulo 14 pripadnika, no činjenica da je čak devetorica heroja poginula u samo jednom jedinom danu i danas izaziva jezu i neizmjeran pijetet. Unatoč desetkovanosti, vojnički nisu poraženi; njihova žrtva usporila je ofenzivu i kupila dragocjeno vrijeme.

Druga etapa uslijedila je u rujnu na području sela Koraće. Pod odsudnom obranom, podnoseći najteže oklopno-pješačke udare 21. i 22. rujna, pripadnici TG-105 uspjeli su stabilizirati crtu koja se na drugim mjestima slamala. Bjelovarski sanitet u tom je periodu pregledao više od 4.220 vojnika i obavio 92 teške operacije na terenu. Smjena je stigla krajem rujna, no početkom listopada obrana Bosanskog Broda je slomljena. Sava je postala nepremostiva granica.

Imena koja Hrvatska ne smije zaboraviti

Od 7.000 branitelja koji su prošli kroz 105. brigadu, 92 su položila život za Hrvatsku, a više od 350 ih je ranjeno. Oni su ginuli u tuđim regijama kako bi domovina bila cjelovita. Kako bi se spriječilo da prašina zaborava prekrije njihovu žrtvu na brodsko-posavskom ratištu, donosimo imena osamnaestorice besmrtnih vitezova čija su imena uklesana u kamen u Slavonskom Brodu:

  1. Adnan Avdić
  2. Tomo Bertinovec
  3. Željko Kolić
  4. Ivan Mesarek
  5. Mato (Maro) Peroković
  6. Darko Dubravec
  7. Lado Legčević
  8. Franjo Močnik
  9. Miodrag Variček
  10. Ivan Barčan
  11. Marijan Blažeković
  12. Željko Burlić
  13. Branko Muratović
  14. Zdravko Pankas
  15. Željko Šteković
  16. Marijan Vugrić
  17. Božo Kučan
  18. Milan Ledinski

Svaki odlazak delegacije iz središnje Hrvatske na obale Save nije samo protokol. To je fizički i duboko emotivni čin reanimacije veze između dva grada. Bjelovar i Slavonski Brod ratnom su tragedijom trajno spojeni, a heroji 105. brigade ostaju trajni zalog slobode koju danas živimo.


NAJNOVIJE OBJAVE



IZBOR UREDNIKA



Tagged

Odgovori