Pokolj u Odesi

Pokolj u Odesi: Prešućena tragedija iz 1916.

Nove obavijesti

Povijesna interpelacija iz 1918. godine razotkrila je zastrašujući pokolj u Odesi, gdje su tisuće hrvatskih zarobljenika brutalno stradale zbog odbijanja srpske krunske prisege. Ova dramatična saborska sjednica, održana prije točno 108 godina, na vidjelo je iznijela prve duboke i krvave korijene složenog sukoba čiji će se tragični epilog u potpunosti očitovati desetljećima kasnije, u Domovinskom ratu.

Tog 6. srpnja 1918. godine, zastupnik i predsjednik Čiste stranke prava, dr. Aleksandar Horvat, podnio je u Hrvatskom državnom saboru povijesnu interpelaciju pod potresnim naslovom “Grozote u Odesi”. Tim je činom u najvišem nacionalnom političkom tijelu po prvi put prekinut zid šutnje o sudbini tisuća hrvatskih vojnika, bivših pripadnika austrougarske vojske. Oni su se, kao ratni zarobljenici na Crnom moru, našli u žrvnju surove političke manipulacije koju je, uz potporu carstva Romanovih, diktirala tadašnja srpska vlada.

Tortura pod okriljem noći i zaborava

Povijesni izvori i svjedočanstva koja je dr. Horvat mukotrpno prikupio, a koja su kasnije potvrdili istraživači poput dr. Slavka Pavičića i inženjera Franje Perše, otkrivaju stravične razmjere pritiska na zarobljenike. Od hrvatskih se vojnika pod svaku cijenu zahtijevalo da prisegnu na vjernost srpskom kralju te da se priključe takozvanoj “Jugoslavenskoj dobrovoljačkoj diviziji”.

Oni koji su ponosno odbili staviti tuđe simbole na svoje odore, platili su najvišu cijenu. Izloženi brutalnim fizičkim mučenjima, sakaćenjima i masovnim egzekucijama koje su provodili srpski časnici i ruski Kozaci, stotine – a prema nekim povijesnim procjenama i do 10.000 ljudi – završile su na dnu Crnog mora.

O ovoj nezapamćenoj tragediji ostao je zabilježen i potresni krik velikana hrvatske književnosti Miroslava Krleže, koji je u svojim zapisima trajno konzervirao odeski užas:

“U krvavoj Odesi, u ‘Kanatnom zavodu’, gdje se masakriralo en mass i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru, da ne treba da znade tko su ti ljudi, ‘jer to su Hrvati’. U Odesi se klalo, tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici”.

Uzaludno upozorenje i desetljeća cenzure

Analiza saborskih zbivanja s kraja Prvog svjetskog rata jasno pokazuje da su metode potpunog nijekanja hrvatskog nacionalnog identiteta i fizičke eliminacije neistomišljenika bile ugrađene u temelje velikosrpske ideologije znatno prije formiranja prve zajedničke jugoslavenske države.

Horvatov istup pred saborskim klupama bio je krik razuma i hrabar pokušaj da se tadašnja hrvatska politička elita, predvođena Hrvatsko-srpskom koalicijom, upozori na pogubne i egzistencijalne opasnosti bezuvjetnog ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom. Nažalost, politički pragmatizam nadvladao je povijesnu opomenu.

Tijekom postojanja obiju Jugoslavija, odeski masakr bio je strogo čuvana tajna, sustavno brisan iz službenih udžbenika i historiografije. Tek moderna povijesna istraživanja danas polako, ali nepovratno, skidaju veo prašine s ove strašne nacionalne tragedije, vraćajući dostojanstvo žrtvama koje su pale daleko od domovine.

Foto: Wikipedija



IZBOR UREDNIKA


Odgovori