FB IMG 1704818541237

Stjepan Šerić: “Podjele su najveći problem hrvatskog društva – razmišljajte svojom glavom i slušajte savjest”

Domovinski rat Nove obavijesti Riječ branitelja Vijesti

Umirovljeni bojnik Hrvatske vojske Stjepan Šerić na svom je Facebook profilu objavio opsežan tekst u kojemu upozorava na duboke i sve učestalije podjele u hrvatskom društvu. Njegova objava, naslovljena “Podjele u hrvatskom društvu”, brzo je izazvala pozornost jer otvoreno progovara o problemima koji, prema njegovim riječima, razjedinjuju hrvatski narod i onemogućuju napredak države.

Objavu od umirovljenog bojnika Šerića objavljujemo u cijelosti

PODJELE U HRVATSKOM DRUŠTVU

Na pisanje me potaknula podjela u hrvatskom društvu. Dijelimo se na crvene, bijele i plave, na branitelje, partizane, ustaše, „komunjare“, vjernike i nevjernike. Podjele bih mogao nabrajati u nedogled. Razlog općeg nezadovoljstva upravo su podjele. Kako i kada su one nastale i tko ih stvara – te u koju svrhu?

Podjele u društvu kreiraju političari – i lijeva i desna strana Hrvatskog sabora. Oni su lice i naličje iste medalje. Podjele u Hrvatskoj intenzivno su nastale nakon 2000. godine. Bez njih bi morali odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja, a upravo su ta pitanja stvarni uzrok sukoba.

Savjest – što je to? Sud razuma po kojem čovjek prepoznaje ćudorednost, kakvoću nekog konkretnog čina koji kani izvršiti, koji vrši ili ga je već izvršio. Ono što proizlazi iz savjesti, čovjek je dužan vjerno slijediti – ono što zna da je ispravno i istinito.

Hrvatska je 1998. godine uvozila samo 3% prehrambenih proizvoda, a danas uvozi čak 66%. Danas proizvodimo 500 000 tona manje žitarica, 40% manje goveda, svinja i ovaca, 55% manje mlijeka i mliječnih proizvoda, a značajno je smanjena i proizvodnja duhana, šećerne repe i voća – izuzev mandarina. Hrvatska danas ima 55% manje oranica i voćnjaka, 60% manje pašnjaka i 65% manje vinograda. Sve to unatoč potpori poljoprivredi većoj od 3 milijarde eura – kako to?

Godine 2000. Hrvatska je bila zadužena 8,5 milijardi dolara. U toj brojci 2,5 milijarde činili su troškovi razdruživanja s bivšom državom, a 1,7 milijardi dug po staroj deviznoj štednji. Unatoč troškovima rata, skrbi za izbjegle i prognane, obnovi ratom porušene države i sanaciji banaka – Hrvatska je tada bila vlasnik svog zemljišta, nekretnina i strateških poduzeća. Danas je dug deset puta veći, a nismo vlasnici ničega – kako to?

Hrvatska je 1996. godine, nakon rata, imala 360 000 branitelja, a danas ih je gotovo 550 000 – kako to?
Hrvatska danas ima milijun stanovnika manje – kako to?
Dok 500 000 Hrvata radi diljem Europe kao najamna radna snaga, mi uvozimo 500 000 stranih radnika druge kulture, jezika i običaja, često suprotnih hrvatskim vrijednostima – kako to?

U Europsku uniju i NATO Hrvatska je ušla s ciljem ekonomske, političke i vojne sigurnosti, radi bolje budućnosti svojih građana. Je li tome tako? Ulaganja u obranu i sigurnost, skuplji energenti, hrana, zdravstvene usluge, sve manja kupovna moć umirovljenika – kako to?

Ako pitate političare s bilo koje strane, reći će da Hrvati bolje žive. Samo oni to ne znaju. Za njih je narod „glup“, nesposoban za realno prosuđivanje političkih odluka. Pametan je samo onda kad glasa, a poslije se od njega ništa ne traži niti ga se pita. Političari nijekaju odgovornost za promašaje, prebacuju krivnju jedni na druge i otvaraju ideološke teme – koje opet stvaraju podjele.

Postoji paradoks – jedan nevjernik koji živi u skladu s naravnim zakonima može mi biti bliži od pobožnog vjernika koji to ne živi, nego se upravlja bezbožnim zakonima ovoga svijeta.

Ako su se o problemima očitovali premijeri, predsjednici, ministri, novinari, branitelji – zašto bismo mi dalje mislili? Zato što nas Bog neće pitati što su drugi govorili, nego jesmo li koristili svoj razum i jesmo li ispravno rasuđivali na temelju dostupnih informacija.

Od 2000. godine započinje rastakanje hrvatskog nacionalnog bića i vrijednosti, pod smjernicama globalnih moćnika:

  1. Podijeliti naciju ideološki, vjerski i politički.
  2. Njihove vrijednosti prikazati kao mane i ideološki ih obojiti.
  3. Stvoriti ružnu sliku o njima u svijetu.
  4. Stavili medije pod kontrolu.
  5. Onemogućiti im pristup jeftinim financijskim sredstvima.
    Za provedbu se koriste nevladine udruge, civilno društvo i njima lojalna politička „elita“.

Da bi se skrenula pažnja s ključnih pitanja, akteri stvaraju nove podjele – primjerice na slučaju koncerta Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu, koji je okupio preko 500 000 ljudi. Troškove je izvođač sam pokrio od prodaje ulaznica.

Jedni se s njim slikaju i naglašavaju vrijednosti vjere, ljubavi i domovine, skupljajući političke bodove, iako su njegove nastupe godinama prešutno zabranjivali. Drugi ga napadaju na ideološkoj, vjerskoj i političkoj razini.

Narod čine jezik, kultura, teritorij i simboli. Naš jezik učinili smo neprepoznatljivim i nerazumljivim običnim ljudima. Suverenost teritorija predali smo briselskim činovnicima. Ministar vanjskih poslova otvoreno je rekao da je „naše more – more Europske unije“.

Naša djeca uče iskrivljenu povijest, a pod krinkom umjetničke slobode vrijeđaju se nacionalni i vjerski simboli Republike Hrvatske. Tragedija je što se takve provokacije financiraju iz državnog proračuna. Ministrica kulture poziva na toleranciju i ustupke, iako je to čista iluzija.

U hrvatsko društvo uvukao se strah – a strah vodi u podjele, napetost i nasilje. Jesmo li na rubu eksplozije?

Podsjetimo se – hrvatsku državu nije stvorila samo vojska, već hrvatski narod demokratskim referendumom i izborima. Branitelji su je obranili od agresije i predali političarima – cjelovitu, ponosnu i suverenu.

Zato predlažem:

  • Braniteljima – svoje negodovanje zbog vrijeđanja nacionalnih vrijednosti iskazujte ispred institucija koje ih financiraju, konkretno pred Ministarstvom kulture i Vladom, a ne pred Ministarstvom branitelja.
  • Umjetnicima i piscima – financirajte svoje projekte sami, kao što je Thompson financirao svoj koncert.
  • Građanima – istaknite hrvatsku zastavu na svoj dom na sljedeći blagdan. 500 000 zastava bila bi poruka koju nitko ne može ignorirati.

Tko sam ja da sudim? Ali grijehe poput nepotizma, pohlepe, izdaje i lopovluka moramo prepoznati i osuditi – jer ako to ne činimo, ne možemo se braniti od njih.

Zaključujem riječima fra Josipa Mužića: „Uvijek mislite svojom glavom i kod odlučivanja uključite svoju savjest – jer to je jedino što nosite sa ovoga svijeta pred Spasitelja.“

Albert Einstein je rekao: „Ne činite ništa protiv svoje savjesti, makar od vas to tražila vaša država.“
Herman Göring je izjavio da nema svoju savjest, već da je njegova savjest Adolf Hitler. Bojim se da je i većini naših političara savjest njihov vođa.

Razmišljajte svojom glavom i uključite svoju savjest.

I završavam jednom mudrošću: kad je Sotona zapalio svijet, ljudi su u strahu bježali i ostavljali svoju djecu da izgore. Samo je jedan mali mrav uzeo kap vode i spustio je na oganj. Sotona mu je rekao: „Što to radiš? Ljudi bježe, a ti želiš ugasiti taj silni oganj? Izgorjet ćeš.“
Mrav mu odgovori: „Možda, ali ja sam svoje učinio.“

JA SAM SVOJE UČINIO.

Izvorni autor: Stjepan Šerić / Facebook



Odgovori