Lokalni izbori održani u svibnju i lipnju 2025. godine predstavljali su povijesnu prekretnicu, no pravo stanje stvari otkriveno je tek nakon primopredaje vlasti. Istraživački dosje donosi detaljnu dekonstrukciju naslijeđenog modela upravljanja i otkriva kako su financije Belišća dovedene na rub tehničkog bankrota, te kojim su mehanizmima nova gradonačelnica Ivana Jerbić i njezina administracija započeli proces bolne, ali nužne stabilizacije.
Lokalni izbori održani u svibnju i lipnju 2025. godine predstavljali su povijesnu prekretnicu za Grad Belišće, označivši kraj dvanaestogodišnje vladavine gradonačelnika Dinka Burića i početak mandata nezavisne kandidatkinje Ivane Jerbić. Ova tranzicija, međutim, nije bila isključivo klasična smjena političkih elita u jednom slavonskom gradu. Radilo se o dubokoj institucionalnoj, financijskoj i društvenoj reakciji lokalne zajednice na akumulirane strukturne disbalanse, opasnu nelikvidnost i ekološke krize koje su godinama gurane pod tepih. Razumijevanje novog financijskog smjera, kao i recentnog zaduženja grada, potpuno je nemoguće bez detaljne i objektivne dekonstrukcije naslijeđenog modela upravljanja.
Dinko Burić, po struci liječnik internist i bivši visokorangirani saborski zastupnik, preuzeo je vlast u Belišću 2013. godine u izrazito neizvjesnoj političkoj klimi, pobijedivši na ponovljenim izborima kandidata HDZ-a sa samo 40 glasova razlike. Tijekom svog mandata, Burić je uspio snažno konsolidirati moć, što je rezultiralo uvjerljivim izbornim pobjedama 2017. (s preko 71 posto glasova) i 2021. godine (s više od 82 posto glasova). Njegova administracija, koja je nakon njegova izlaska iz HDSSB-a 2016. prešla u okvire nezavisne liste, temeljila je svoj politički legitimitet na intenzivnom, gotovo agresivnom infrastrukturnom ciklusu. Građanima je prezentirana slika propulzivnog grada, povlačila su se sredstva iz fondova Europske unije, a Belišće je pozicionirano kao “Europski grad sporta”.
Ipak, unatoč toj privlačnoj vanjskoj slici i nominalnom rastu broja zaposlenih, analize danas pokazuju da je taj model bio financiran visoko rizičnim mehanizmima zaduživanja i prelijevanjem kapitalnih rizika na gradska komunalna poduzeća. Burić je preminuo u kolovozu 2025. godine u 63. godini života, nedugo nakon silaska s vlasti, ostavivši iza sebe složeno nasljeđe.
Na izborima 2025. godine, Belišće je izabralo novu gradonačelnicu, Ivanu Jerbić (mag. iur.), koja je u drugom krugu ostvarila povijesni rezultat od 80,52 posto glasova. U Gradsko vijeće izabrano je 13 vijećnika, a predsjednikom je imenovan Dragan Anočić. Politička platforma nove administracije od prvog je dana morala postati platforma strogog kriznog menadžmenta. Prioriteti su bili jasni: zaustavljanje daljnjeg netransparentnog zaduživanja, rješavanje nesnosnih ekoloških problema poput smrada s deponija i iz pogona za preradu mulja, te hitna stabilizacija komunalnog sustava. Značajnu i konstruktivnu ulogu u Gradskom vijeću preuzela je oporba, predvođena Davorom Šegom (HDZ/DP), diplomiranim agroekonomistom i protukandidatom na izborima. Upravo je kroz vijećnička pitanja oporbe kontinuirano vršen nadzor nad financijskim restrukturiranjem, prisiljavajući vladajuće na potpunu transparentnost.
Anatomija nelikvidnosti i strukturnog deficita
Stanje gradskih financija u trenutku primopredaje vlasti u lipnju 2025. godine ukazivalo je na akutnu krizu likvidnosti koja je ozbiljno prijetila tehničkim bankrotom ove jedinice lokalne samouprave. Analiza proračunskih izvješća i očitovanja nove uprave otkriva duboke strukturne manjkavosti u upravljanju javnim novcem tijekom prethodnog desetljeća.
Prilikom preuzimanja dužnosti, nova je uprava zatekla Grad Belišće u izrazito opasnoj crvenoj zoni. Račun Grada nalazio se u deficitu, odnosno minusu, od približno 720.000,00 eura, što je bilo na samoj granici zakonski i bankarski maksimalno dopuštenog prekoračenja od 800.000,00 eura. Taj iznos sam po sebi možda ne bi predstavljao nerješiv problem, da paralelno na naplatu nisu čekale dospjele, a neplaćene obveze prema dobavljačima u gotovo identičnom iznosu od oko 720.000,00 eura.
Dubinska analiza proračuna otkrila je zabrinjavajuću praksu nenamjenskog trošenja sredstava. Sredstva koja su ranije bila eksplicitno osigurana putem namjenskih kredita ili predujmova za specifične kapitalne projekte već su bila preusmjerena i potrošena na premošćivanje tekućih operativnih manjkova. To je stvorilo opasan “efekt domina” u trenutku kada su fakture za te projekte počele stizati na naplatu, a novca na računima više nije bilo. Među najugroženijim projektima, čija su sredstva bila doslovno iscrpljena, ističu se energetska obnova zgrade u Mitrovici, postavljanje umjetne trave na stadionu NK Belišće, važan nacionalni program zapošljavanja žena “Zaželi”, te višemilijunske obveze prema komunalnom društvu Vodovod Osijek.
Posljedice ovakvog stihijskog upravljanja kulminirale su u svibnju 2025. godine, neposredno prije same primopredaje vlasti. Proračunski prihodi za taj mjesec iznosili su svega 271.000,00 eura, dok su rashodi dosegnuli nevjerojatnih 1.234.000,00 eura. Ovakav nerazmjer ukazuje na potpuni izostanak elementarne kontrole novčanih tokova (cash flow management) i planiranja proračunske likvidnosti.
Zamka 28 kredita: Fragmentirana hiper-zaduženost
Najveći uteg prijašnje vlasti, koji je ujedno i determinirao ključne poteze nove administracije, predstavljala je sama struktura kreditnog zaduženja. U lipnju 2025. godine, ukupan dug Grada iznosio je visokih 14,6 milijuna eura.
Fascinantan je podatak da taj dug nije bio strukturiran kroz nekoliko velikih, strateških kreditnih linija za kapitalne investicije, već je bio razbijen na nevjerojatnih 28 dugoročnih i 3 kratkoročna kredita. Ovakva hiper-fragmentacija duga ukazuje na to da je prethodna vlast kredite podizala ad hoc, od projekta do projekta, bez ikakvog integriranog upravljanja imovinom i obvezama. Višestruki krediti podrazumijevaju različita dospijeća, različite kamatne stope i multiplicirane bankarske naknade za obradu i vođenje, što stvara kaos u gradskim financijama.
Posljedica ovakvog pristupa bio je kolosalan udar na tekuću likvidnost. Prosječne mjesečne rate za otplatu tih 28 kredita iznosile su oko 320.000,00 eura, uz povremene skokove do vrtoglavih 470.000,00 eura u pojedinim mjesecima. Prema projekcijama zatečenim u lipnju 2025. godine, Grad Belišće je samo u toj godini trebao izdvojiti približno 4,7 milijuna eura isključivo za servisiranje kreditnih obveza. Za grad veličine Belišća, koji broji manje od 9.000 stanovnika, izdvajanje gotovo pet milijuna eura godišnje samo za anuitete predstavlja teret koji paralizira sve ostale funkcije lokalne samouprave – od održavanja vrtića i infrastrukture do osnovnih socijalnih izdvajanja.
Paradržavno zaduživanje: Slučaj Kombel i iluzija zvana Astrabel
Analiza financijske arhitekture lokalne samouprave ne može biti cjelovita ako se ograniči isključivo na izravni gradski proračun. Jedinice lokalne samouprave nerijetko koriste svoja trgovačka i komunalna društva kao mehanizme za zaobilaženje strogih zakonskih limita o maksimalnom zaduživanju. U mandatu Dinka Burića, gradsko komunalno poduzeće Kombel d.o.o., primarno zaduženo za skupljanje neopasnog otpada i održavanje javnih površina, iskorišteno je kao primarni investicijski vektor za visokorizični industrijski pothvat – tvrtku Astrabel d.o.o.
Tvrtka Astrabel, osnovana krajem ožujka 2021. godine sa sjedištem u Belišću, u javnosti je bombastično najavljivana kao prva tvornica tissue papira (higijenskog papira, salveta, kuhinjskih rola) u Republici Hrvatskoj. Projekt je prezentiran kao povijesni strateški iskorak u reindustrijalizaciji grada. Najavljivala se nabava visokotehnološkog stroja PrimeLineCOMPACT S 1300 od međunarodne tehnološke grupacije ANDRITZ.
Međutim, financijska struktura ovog projekta duboko je kompromitirala stabilnost gradskog komunalca. Grad Belišće je, zajedno s Kombelom, od osnutka Astrabela uložio više od 5,2 milijuna eura u preduvjete za pokretanje proizvodnje. Ta su sredstva inicijalno plasirana kroz pozajmice koje su kasnije pretvorene u temeljni kapital, čime je Kombel postao većinski vlasnik. Kako je potpredsjednik Gradskog vijeća Matko Mužević istaknuo, Kombel je ranije ostvarivao enormne prihode iz gospodarenja otpadom. Da nije bilo ovakvih visoko rizičnih investicijskih izleta u nekomunalne sektore, financijska slika grada i same tvrtke danas bi bila neusporedivo stabilnija.
Unatoč višemilijunskim javnim ulaganjima, proizvodnja u Astrabelu nikada nije pokrenuta. Financijski izvještaji tvrtke otkrivaju frapantnu stagnaciju: od 2021. do 2025. godine tvrtka je bilježila fiksne godišnje poslovne prihode od bizarnih 12.000,00 eura. Ukupni rashodi u 2025. iznosili su više od 183 tisuće eura, rezultirajući neto gubitkom. Broj zaposlenih kontinuirano je padao sa 5 u početku na samo 3 zaposlenika. Pored loših financijskih rezultata, nova gradska uprava suočila se s apsurdnom asimetrijom upravljačkih prava. Iako je Kombel imao većinski udio, društveni ugovor bio je koncipiran izrazito nepovoljno. Od ukupno sedam članova Nadzornog odbora, Kombel i Grad su imali pravo imenovati samo dva člana, čime im je bila suštinski onemogućena stvarna upravljačka kontrola.
Suočena s činjenicom da su za pokretanje stvarne proizvodnje potrebna dodatna, višemilijunska ulaganja, gradonačelnica Jerbić presjekla je ovaj gordijski čvor. Donesena je eksplicitna odluka da ni Grad Belišće ni Kombel više neće financijski sudjelovati u poslovanju Astrabela. Spas se nazire u obliku privatnog investitora Valentina Adlešiča, vlasnika tvrtke Cup up d.o.o. iz Bjelovara, koji je iskazao interes za stopostotno preuzimanje s ciljem vertikalne integracije vlastite proizvodnje.
Ekološki teret i javnozdravstvena kriza: Paradoks tvrtke Livit
Najteže nasljeđe prethodne vlasti bio je ekološki problem koji je izravno udarao na zdravlje i kvalitetu života građana Belišća i susjednog Valpova. Tijekom 2019. godine, Gradsko vijeće donijelo je odluke koje su omogućile otvaranje pogona za preradu otpadnog industrijskog i komunalnog mulja. Argumentacija je bila da lokalna tvornica papira DS Smith više ne smije odlagati mulj izravno na gradsko odlagalište “Staro Valpovo”.
Kao rješenje uvedena je tvrtka Livit d.o.o., u vlasništvu bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka. Kombel je Livitu dao u zakup zemljište uz deponij te se obvezao otkupljivati prerađeni materijal (mješavinu mulja i pepela) kao “inovativnu prekrivku” za odlagalište. No, kada je pogon počeo s radom 2021. godine, dovozeći mulj iz cijele Hrvatske, građani su izloženi nesnosnom smradu sumporovodika. Lokalna udruga Eko-Karašica organizirala je prosvjede, upozoravajući da se nestabilizirani mulj deponira u blizini kuća i rijeke Drave. Bivša vlast i institucije pokazale su veliku tromost.
Nova gradska uprava nije stala na retorici. Početkom svibnja 2026. godine, Kombel je jednostrano raskinuo ugovor s Livitom o preuzimanju prekrivke. Kako bi izbjegao beskonačne sudske sporove, Grad je Livitu službeno ponudio financijsku nagodbu uz uvjet trajnog gašenja pogona. Sinergijom građana i nove uprave, te rješenjem Županije o ukidanju dozvole za gospodarenje otpadom, stvoren je pravni obruč koji bi uskoro trebao trajno eliminirati ovaj ekološki akcident.
Strukturno refinanciranje i HBOR konsolidacija: Matematički spas
Suočena s dvostrukom krizom, nova administracija provela je bolne interne rezove unutar gradske uprave. Na 13. sjednici Gradskog vijeća u svibnju 2026. godine, službeno je potvrđen proračunski deficit na kraju 2025. od 1,659 milijuna eura. Kako bi se riješili akutni problemi i dospjele obveze, Vijeće je odobrilo kratkoročna zaduženja kao operativni “most”.
Daleko najvažniji strateški potez proveden je kroz suradnju s Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak (HBOR). Grad Belišće postao je prva jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj koja je iskoristila jedinstvenu kreditnu liniju za konsolidaciju. Svih 28 starih kredita objedinjeno je u jedan kredit od 10,5 milijuna eura na 15 godina, čime je ukupni dug smanjen s 14,6 na 12,5 milijuna eura. Ključ spasa leži u dvogodišnjem počeku (grace periodu) – do sredine 2028. godine Grad plaća samo kamatu, čime se oslobađaju sredstva za vraćanje kratkoročnih dugova lokalnim poduzetnicima.
Iako produženje roka donosi veći nominalni iznos kamata (povećanje od oko 1,5 milijuna eura), gradska uprava je kroz model diskontiranja novčanih tokova (Present Value) dokazala da inflacija djeluje u korist dužnika. Uzimajući u obzir realnu prosječnu inflaciju od 5,7 %, stvarni ekonomski trošak tog zaduženja pada na ispod milijun eura. Belišće je tom “premijom likvidnosti” doslovno osiguralo preživljavanje, isplate plaća u vrtićima i funkcioniranje javnog života.
Transparentnost je danas imperativ; aktiviran je portal na kojem su javno dostupne sve isplate iz proračuna do razine centa. Grad se okreće mikrolokalnoj infrastrukturi, obnovi vrtića i participaciji građana kroz Mjesne odbore. Pravi test za administraciju Ivane Jerbić dogodit će se polovinom 2028. godine, kada istekne poček HBOR-a. Do tada, Belišće ostaje paradigmatski primjer hrvatske lokalne samouprave – spomenik opasnostima stihijskog zaduživanja, ali i dokaz da promptni krizni menadžment, lišen političkog populizma, može spriječiti konačni kolaps.
