13. lipnja

Na današnji dan 13. lipnja rođeni su Antun Mažuranić i Antun Gustav Matoš

Hrvatska Povijest Nove obavijesti Vijesti

Zanimljiva povijesna podudarnost veže dva neizbrisiva imena hrvatske kulture i politike. Na blagdan svetog Antuna, točno 13. lipnja, rođena su dvojica intelektualnih gorostasa koji su nepovratno oblikovali nacionalni identitet – Antun Mažuranić i, šezdeset i osam godina kasnije, Antun Gustav Matoš. Obojica su, svaki u svom vremenu, shvatili da se hrvatska neovisnost brani podjednako perom, jezikom i beskompromisnim političkim stavom.

Temelji hrvatskog jezika i državnog prkosa

Kada je 1805. godine u Novom Vinodolskom rođen Antun Mažuranić, Hrvatska je bila rascjepkana i pod snažnim pritiskom tuđinskih uprava. Stariji brat znamenitog bana Ivana Mažuranića, Antun je pripadao onoj rijetkoj eliti koja je vizionarski shvatila ključnu stvar: bez jedinstvenog jezika, nema ni jedinstvenog naroda.

Njegov rad na standardizaciji jezika i osnivanju Matice ilirske postao je bedem protiv mađarizacije i germanizacije. No, njegov doprinos nije ostao zatvoren u akademskim krugovima. Na povijesnom zasjedanju Hrvatskog sabora 1861. godine, Mažuranić postaje ključni arhitekt znamenitog Članka 42.

“Taj je pravni dokument bio remek-djelo političke pragmatičnosti i nacionalnog prkosa. Članak 42. izrijekom je inzistirao na priznavanju teritorijalne cjelovitosti Trojedne Kraljevine i njezinoj potpunoj neovisnosti u unutarnjim poslovima,” ističu povjesničari, naglašavajući kako bez te pravne misli ne bi bilo ni kasnijih zahtjeva za hrvatskom samostalnošću.

Estetski prijelom i vječiti putnik

Točno šezdeset i osam godina kasnije, 13. lipnja 1873. godine, u srijemskom Tovarniku rađa se Antun Gustav Matoš. Poput svog imenjaka, i on će postati bedem hrvatstva, ali na potpuno drugačiji način. Matoš donosi dramatičan estetski prijelom, uvodeći duh Pariza i Ženeve na zagrebačke ulice.

Dok su preporoditelji jezik koristili kao alat za buđenje naroda, Matoš ga uzdiže na razinu čiste umjetnosti. Njegov je život bio obilježen egzilom; dezertiravši iz austrougarske vojske, postao je paradigmatski primjer europskog intelektualca bez domovine, ali s domovinom duboko u srcu.

Njegova briljantna esejistika nije štedjela nikoga, a suvremenici su često znali citirati njegove oštre kritike domaćeg društva:

“Matoševa je esejistika oštro kritizirala provincijalizam, konformizam i sluganski mentalitet tadašnjih elita. Artikulirao je tezu da hrvatska kultura mora biti istovremeno autohtona, ali i potpuno uronjena u najviša europska civilizacijska strujanja.”

Dva Antuna, rođena na isti dan, ostavila su nam u naslijeđe jezik kojim govorimo i slobodarsku misao kojom se i danas vodimo. Mažuranić nam je dao pravni i jezični temelj, a Matoš nas je naučio kako taj temelj mora izgledati i zvučati u modernoj Europi.

Foto naslovnice: Ilustracija/ wikipedija



Tagged

Odgovori