Što rade političari u najvišoj vojno-civilnoj obrazovnoj instituciji Hrvatske?

KOLUMNA Nove obavijesti Politika Vijesti

Marijana Petir ( 4.10.1975.) i Zvonimir Troskot (5.10.1984.) trenutno pohađaju 28. naraštaj Ratne škole „Ban Josip Jelačić“, najviše vojno-civilne obrazovne institucije u Hrvatskoj, koja obrazuje visoke časnike Oružanih snaga Republike Hrvatske i državne službenike kako bi bili pripremljeni i prepoznati kao ključni provoditelji Strategije nacionalne sigurnosti.

Obrazovanje za sigurnost države

Nije dovoljno samo imati političku volju kako bismo došli do državnih rješenja kojima će se postići mir, očuvati ljudski život i dostojanstvo te potaknuti razvoj i obnovu. Potrebno je imati i određena specifična znanja“, izjavila je saborska zastupnica Marijana Petir, naglašavajući važnost stručnog pristupa pitanjima sigurnosti i razvoja.

Zvonimir Troskot, saborski zastupnik Mosta, dodao je kako se program sastoji od zahtjevnog teorijskog dijela koji obuhvaća geostrategiju, geopolitiku i strateško razmišljanje. „Taj je dio izrazito zahtjevan. Imamo i terensku nastavu, a koliko sam shvatio, idemo i u NATO. Čak i američki pristup studiranju, gdje se studenti moraju detaljno pripremati za svako predavanje, ovdje se jasno osjeti“, rekao je Troskot.

Ratna škola „Ban Josip Jelačić“ ustrojena je odlukom Predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH 25. lipnja 1998. godine. Škola obrazuje visoke časnike i državnike iz Hrvatske i inozemstva za sudjelovanje u procesu donošenja strateških odluka u području obrane i nacionalne sigurnosti, na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Prijedlog za njihov upis uputio je predsjednik Sabora, Gordan Jandroković, a odobrio ga je ministar obrane, Ivan Anušić. U ovom naraštaju ukupno je 12 polaznika.

Tko može upisati Ratnu školu

Vojna izobrazba u Hrvatskoj provodi se kroz četiri razine – od temeljne časničke do Ratne škole, koja je vrhunac sustava profesionalnog razvoja. Da bi kandidat bio upućen na ovu četvrtu razinu, mora imati čin pukovnika i završen najmanje diplomski studij, te najmanje tri godine iskustva u tom činu.

U aktualnom, 28. naraštaju Ratne škole, ukupno je 12 polaznika, među kojima su Petir i Troskot  ( tri pripadnika Oružanih snaga RH, četiri pripadnika oružanih snaga partnerskih zemalja te pet polaznika iz drugih državnih tijela Republike Hrvatske) . Iz MORH-a su potvrdili da njih dvoje nisu zauzeli mjesta pripadnika Oružanih snaga, jer se broj vojnih polaznika ionako smanjuje. Program za ovu generaciju procijenjen je na oko 100 tisuća eura, što financiraju hrvatski građani. Kapacitet pohađanja polaznika po naraštaju je 16.

Zaista broj čanika koji po postojećim zakonu mogu biti upučeni u Ratnu školu je vrlo mali, jer su to u prošlim zakonima o izobrazbi sveli na godine života, a to znači, da danas postoji veliki broj pukovnika i brigadira koji nemaju uvijete da bi išli u Ratnu školu, jer po postojećem zakonu i pravilnicima ne mogu biti stariji od 47. godina za pukovnika, odnosno, 49. za brigadira.

U prošlom, 27. naraštaju škole, sudjelovalo je 11 polaznika – šest iz Hrvatske i pet iz partnerskih zemalja poput BiH, Sjeverne Makedonije, Kosova i Slovenije. Ratna škola tako već godinama ima i međunarodnu dimenziju, a njezini su polaznici visoki dužnosnici i časnici koji sudjeluju u oblikovanju sigurnosnih politika svojih država.

Dakle, sama izobrazba Ratne škole je uglavnom o  teoriji strategije, međunarodnih odnosa, međunarodne i nacionalne sigurnosti, geopolitike i geostrategije, strateškog vodstva, vojne strategije i vojnih operacija, umijeća ratovanja te obrambene politike. Koliko je to bitno za Saborske zastupnike? Ipak, zastupnici imaju mandat na 4 godine a nakon toga pitanje je da li će građani potvrditi njihov mandat. Ulaganje, kako iz MORH-a poručuju, usmjerena su na mlade naraštaje, a zastupnica Petir ima 50 godina, dok je Troskot nešto mlađi, 41 godinu, i to bez ikakve vojne izobrazbe.

U Zakona o službi u Oružanim snagama, stoji kako se na izobrazbu u Ratnu školu mogu poslati i državni službenici, što u ovom slučaju zastupnici to nisu. U istom Zakonu, u članku 84. stavak 5. definirano je “Na četvrtu razinu slijedno-rastuće časničke izobrazbe za obnašanje dužnosti određene razine odgovornosti mogu uputiti i službenici iz Ministarstva obrane i drugih tijela državne vlasti koji su u državnoj službi proveli najmanje deset godina.”

Ono što je MORH godinama zanemarivao je upravo taj kadar, sljed dočasnika i časnika, kako djelatnih, a ponajviše onih pričuvnih vojnika kojima je Zakon o izobrazbi omogučena izbrazba putem posebnog proglama, koja do danas nije zaživjela.

Što je s razvrstanom pričuvom ?

Dok Ratnu školu pohađaju Troskot i Petir, koji nemaju dodirnih točaka s vojskom, velik broj građana koji žele doprinijeti obrambenoj sigurnosti i redovito se javljaju na pozive u pričuvu, nemaju mogućnosti proći ni osnovnu izobrazbu. Njih se često postavlja na visoke dočasničke i časničke dužnosti bez formalnog školovanja.

Na upit o mogućnosti otvaranja programa za građane u pričuvnim pukovnijama, MORH je službeno odgovorio: „Ministarstvo obrane i Oružane snage Republike Hrvatske u skladu s Pravilnikom o vojnim izobrazbama pričuvnih dočasnika i časnika (NN 48/2024) razrađuju upute za privlačenje, selekciju i odabir kandidata te definiraju međusobna prava i obveze. Dinamika provedbe izobrazbi prilagođavat će se temeljnim vojnim osposobljavanjem, a primarna je usredotočenost na privlačenje i osposobljavanje novih razvrstanih pričuvnika, s mogućnošću dugogodišnje uporabe u službi i eventualnog zaposlenja u djelatnom sastavu.“ – dakle, planom i program pričuva se stvara od budučih naraštaja, a generacije koje su bili u ratu, pa poslije nastavili raditi u civilnom sektoru, a ostali vjerni i odani služeći u pričuvi, Hvala na odazivu ali više nam niste potrebni.

Ako se ovaj slučaj promatra iz perspektive onih kojima vojska, pričuva ili domoljublje nisu osobito bliski, sve može izgledati pomalo simpatično — političari u učionicama Ratne škole, među uniformama i strategijama. No, ako se na to gleda srcem onih koji još uvijek nose onu iskrenu domoljubnu žilu, onu spremnost „za domovinu dati život ako zatreba“, tada cijela priča poprima mnogo ozbiljniji ton.

Jer, iako smo vjerovali da je doba političkog „petljanja“ u razvoj Hrvatske vojske davno iza nas, ovakvi primjeri pokazuju da vojnim sustavom i dalje upravljaju ljudi koji su, prije svega, političari – bez one istinske, žive „žilavosti“ koja bi trebala kucati u svakome tko odlučuje o sigurnosti i obrani naše domovine.

Foto naslovnice: HKoV



Odgovori