Pakrac 1991.: Početak Rata, Krvave Borbe I Herojska Obrana Grada

Pakrac, grad s dugom poviješću i bogatom multietničkom strukturom, početkom 1990-ih godina postao je jedno od prvih žarišta oružanih sukoba u Republici Hrvatskoj. Zbog izrazito mješovitog stanovništva i ranog jačanja međunacionalnih napetosti, upravo se ovdje vrlo rano osjetilo djelovanje velikosrpske politike, što je Pakrac pretvorilo u jedno od najopasnijih bojišta zapadne Slavonije

Demografski odnosi i politički rascjepi

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Pakrac brojila je 27.589 stanovnika, od čega je 46% bilo srpske, a 36% hrvatske nacionalnosti. Preostali udio činili su Jugoslaveni, Mađari, Talijani, Česi i drugi. Sam grad Pakrac imao je 8.197 stanovnika: 43% Srba, 37% Hrvata i 20% ostalih. Upravo takva struktura stanovništva bila je temelj kasnijih političkih podjela.

Referendumi i zaoštravanje sukoba

U svibnju 1991. na području općine održana su dva ključna referenduma – 12. svibnja Srbi izglasavaju pristupanje tzv. SAO Krajini, dok hrvatsko stanovništvo 19. svibnja potvrđuje želju za neovisnošću Republike Hrvatske. U tom vremenu istaknuo se dr. Ivan Šreter, liječnik, političar i predsjednik lokalnog HDZ-a, koji je svojim mirotvornim govorima pozivao na zajedništvo i suživot.

Međutim, Šreter ubrzo postaje meta pobunjenih Srba. Dana 18. kolovoza 1991. otet je u Kukunjevcu i odveden na okupirano područje, gdje mu se gubi svaki trag. Do danas njegovi posmrtni ostaci nisu pronađeni.

Eskalacija i prve oružane intervencije

Specijalne postrojbe MUP-a prvi put su intervenirale u Pakracu krajem studenoga 1990., nakon rušenja jugoslavenske zastave od strane pobunjenih Srba.

Kulminacija dolazi 1. ožujka 1991., kada naoružani srpski civili, uz potporu dijela rezervnog sastava policije, zauzimaju policijsku postaju. Hrvatski policajci bivaju razoružani, a JNA raspoređuje tenkove kako bi spriječila daljnje sukobe.

Već sutradan, 2. ožujka 1991., specijalne jedinice MUP-a iz Zagreba i Bjelovara ulaze u Pakrac, uklanjaju barikade te privode sudionike pobune. Slijedi kratkotrajna razmjena vatre, no situaciju prekida otvorena intervencija JNA, koja u gradu uspostavlja prividno primirje.

Popodne oko 15:00 sati zapovjednik Vezmar saziva novi sastanak te gotovo svi policajci srpske nacionalnosti bježe u Pakračke vinograde zbog dojave da dolazi 400 „specijalaca“. Pred ponoć istoga dana desetak tenkova JNA iz Bjelovara raspoređuje se u Pakracu s ciljem uspostavljanja primirja. Jedinice za posebnu namjenu MUP-a iz Zagreba (Sljeme, Lučko, Rakitje) i Bjelovara (Omege) dolaze u Pakrac tek oko 6:00 sati 2. ožujka 1991., pri tome sklanjajući prepreke na svim ulazima u Pakrac, čime su pakrački Srbi proveli svoju „balvan revoluciju“. „Specijalci“ se raspoređuju po centru grada te uhićuju Srbe osumnjičene za pobunu. Oko 9:00 sati počinje kratkotrajna pucnjava s okolnih brda na koju „specijalci“ nasumično uzvraćaju. Sve prestaje kada se iz smjera bolnice pojavila JNA. Oko 18:00 sati ponavlja se pucnjava, ali u puno žešćem obliku nego prijepodne. U pucnjavi su lakše ranjena 3 hrvatska „specijalca“. Iako je srpska propaganda pisala o masakru srpskog naroda u Pakracu, JNA u svom službenom izvješću piše o nekolicini ranjenih s obje strane. Također u svom izvješću pišu o uzvraćanju vatre na pripadnike MUP-a

Eskalacija i prvi napadi

U ljeto 1991. počinju otmice i ubojstva. Najviše je odjeknula otmica dr. Ivana Šretera, uglednog liječnika i predsjednika Kriznog štaba Zapadne Slavonije. Njegova smrt ostala je jedno od najtragičnijih poglavlja rata u Pakracu.

„Srbi, osudite četništvo. Budimo zajedno pod hrvatskom, talijanskom, čehoslovačkom i srpskom zastavom, ali nam ne stavljajte četnička obilježja na našu zajedničku općinsku zgradu. Nitko od nas ne promiče i ne podržava ustaštvo, pa nemojte ni vi četništvo i živjet ćemo zajedno“, rekao je u svom govoru dr. Ivan Šreter.

Prva žrtva bio je policajac Vlado Laučan, ubijen 9. lipnja 1991. godine. Samo dva mjeseca kasnije, 19. kolovoza 1991., srpske snage pokreću opći napad na Pakrac – rano ujutro grad je zasipan minobacačkom paljbom, a potom slijedi pješački napad na policijsku postaju. Policajci su, unatoč teškoj situaciji i slabom naoružanju, pružali otpor do dolaska specijalnih postrojbi iz Kutine, Zagreba i Bjelovara.

Herojska obrana

U obrani Pakraca ključnu su ulogu imali i civili, posebice mještani Prekopakre, koji su s lovačkim oružjem usporavali napredovanje pobunjenika. Uz njihovu pomoć, hrvatske snage su 20. kolovoza uspjele očistiti Pakrac od neprijatelja i uspostaviti novi obrambeni sustav.

Borba je trajala cijeli dan.

Opkoljenim policajcima pomažu neki civili, pretežno iz sela Prekopakra, naoružani lovačkim i trofejnim oružjem. Iako im je paljbena moć bila slaba, ipak su uspjeli usporiti napredovanje pobunjenika tako što su oružje prenosili s punkta na punkt stvarajući tako privid sile koju treba poštovati. Policajci u opkoljenoj postaji također uspijevaju zavarati napadače tako što javljaju da iz smjera Daruvara i iz smjera Kutine dolazi nekoliko stotina naoružanih „specijalaca“. Nekoliko naoružanih civila iz Prekopakre pokušalo se probiti do policijske postaje. Nakon teških borbi su tek oko 17:00 sati ušli u Pakrac, nakon čega su se
povukli jer je stigla obavijest da dolaze „specijalci“.

Specijalne postrojbe iz Kutine, Zagreba i Bjelovara dolaze u Pakrac u 18:30 sati. Srpski pobunjenici koji su ostali skriveni u samome gradu pucali su iz raznih objekata, a glavni napad išao je iz Pakračkih vinograda i Gavrinice. „Specijalci“ u teškim uličnim borbama uspijevaju odbaciti pobunjenike iz grada prema njihovim početnim položajima. Jedan dio „specijalaca“ napada i policijsku postaju zbog dojave da se u njoj nalaze „martićevci“.
Napad je zaustavljen bez žrtava kada je na postaju obješena hrvatska zastava.

Prekopakra je cijeli rat bila glavni stup obrane Pakraca, a puno je pomogla i obrani Lipika.

Sljedeći dan specijalci su svoje djelovanje nastavili prema Pakračkim vinogradima i Gavrinici. Očistili su šumu Kalvariju, Gavrinicu i Pakračke vinograde te stigli do kraja današnje Ulice 105. brigade. Kada su planirali odande izvesti napad na selo Kraguj, preletjela su ih u niskom letu dva zrakoplova JNA te je stigla zapovijed o povlačenju ili će u suprotnom zrakoplovi JNA srušiti helikopter s ranjenicima. Osim što su istjerali pobunjenike iz grada, specijalne postrojbe, 20 kolovoza uspostavile su i novi sustav obrane koji će funkcionirati u kasnijim borbama.ć

Organizacija obrane i uloga Stjepana Širca

Svako se treba spomenuti jednog od zapovjednika, Stjepana Širca koji je napad na Pakrac dočekao u svom stanu. Štirac je iz svoga stana motrio pokrete neprijatelja i javljao ih policiji. Koordinirao je i usmjeravao akcije dragovoljačke postrojbe koja je pripremala teren za dolazak postrojbi specijalne policije kako bi joj olakšala ulazak u Pakrac. Navečer je Stipa otišao u Prekopakru održati sastanak. Drugi dan je osnovan Krizni štab u Prekopakri sa sjedištem u područnoj osnovnoj školi na čelu s Upravo zahvaljujući dragovoljačkoj postrojbi ZNG-a koju tada čine uglavnom Prekopakrani, napadači nisu zauzeli PP i grad Pakrac. Krajem kolovoza 1991. Stjepan je postao pomoćnik povjerenika Vlade Republike Hrvatske za obranu općine Pakrac. Njegova uzrečica i odgovor kako on vidi zapovjednika , bila je : “Za mene nije zapovjednik onaj koji kaže naprijed, već onaj koji kaže za mnom”. Poginuo je 06. listopada 1991. u pokušaju spašavanja napadnute patrole na cesti prema Kutini pored sela Batinjani.

Pakrac – simbol otpora i žrtve

Pakrac je, uz Knin i Vukovar, jedan od gradova koji su najranije osjetili ratna zbivanja. Sukobi u Pakracu u proljeće i ljeto 1991. godine označili su početak otvorenog rata u Hrvatskoj, a sama obrana grada bila je od iznimne važnosti za zapadnu Slavoniju. Grad je, unatoč teškim gubicima i trajnim posljedicama, postao simbol otpora i ustrajnosti hrvatskih branitelja.