Na današnji dan 1992. godine započela je Operacija Tigar, veličanstvena vojna akcija koja je trajno deblokirala Dubrovnik. Uz prvi povijesni udar hrvatskih MiG-ova i nadljudske napore elitnih gardijskih brigada, Hrvatska vojska pokazala je svoju punu ofenzivnu moć.
Ako je 1991. bila godina očajničke obrane, ljeto 1992. donijelo je potpuni preokret. Suočena s višemjesečnom blokadom Dubrovnika i svakodnevnim razaranjima od strane Vojske Republike Srpske, JNA i crnogorskih rezervista, Hrvatska vojska je 1. srpnja pokrenula opsežnu ofenzivu. Glavni strateški cilj bio je jasan: ovladati južnim rubom Popova polja, slomiti neprijateljska utvrđenja u Vukovićima, Zaplaniku i Ivanici te osloboditi visove iznad Župe dubrovačke.
Bila je to operacija od presudne važnosti. Njezinim uspjehom zauvijek bi se prekinula izravna artiljerijska prijetnja gradu pod Srđem i otvorio put za oslobađanje Konavala. Nosioci ovog nevjerojatno složenog zadatka bile su udarne snage HV-a: elitna 1., 2. i 4. gardijska brigada, uz neizostavnu lokalnu 163. dubrovačku brigadu.
Presedan na nebu i juriš kroz krš
Najveću taktičku prepreku za osloboditelje predstavljao je masiv Golubov kamen, dominantna kota (422 mnv) koja se strmo uzdiže iznad izvora rijeke Omble. S te su točke srpske snage vatreno i vizualno nadzirale Mokošicu i Jadransku magistralu, držeći Dubrovnik u potpunoj izolaciji s ostatkom obale.
Napad je krenuo u potpunoj tajnosti, pod okriljem noći, 1. srpnja. Trideset i šest pripadnika 3. satnije 3. imotske bojne (4. gardijska brigada), pod zapovjedništvom Zdenka Šanića, neprimjetno je strmim kozjim stazama prišlo neprijatelju ispod Velike gomile. Nosili su teško naoružanje i minobacače, spremni za odsudni udar.
A onda se u 4:50 ujutro dogodio povijesni trenutak. Dva borbena zrakoplova MiG-21, tek oformljenog Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, u niskom su brišućem letu izvela precizan raketni udar na ključna neprijateljska uporišta. Bio je to prvi borbeni let hrvatskih lovaca u povijesti Domovinskog rata. Udar iz zraka izazvao je totalnu paniku u neprijateljskim redovima i poslužio kao jasan signal za opći kopnene i topnički napad.
Borba prsa u prsa i visoka cijena slobode
Hrvatski su gardisti jurišali iz više pravaca – 1. i 2. bojna prema Srnjaku, 4. bojna prema Orahu, a 3. bojna prema samom Golubovu kamenu. Na ekstremno surovom krškom terenu vodile su se bitke prsa u prsa, gdje je smrskani kamen od topničkih eksplozija bio jednako smrtonosan kao i sami geleri.
Pripadnici 4. brigade u prvom su silovitom udaru zauzeli vrh, no zbog stravične topničke vatre s neprijateljske strane i ranjavanja osam gardista (uključujući zapovjednika Šanića), padom mraka morali su se taktički povući. Dan kasnije, uz svježa pojačanja, Golubov kamen je konačno i trajno oslobođen. Pobjeda je imala visoku cijenu – u junačkoj su borbi svoje živote položili branitelji Vinko Žužul Pašić i Branko Kutleša.
Uz zračne udare, taktičku briljantnost operacije potvrdio je i odvažni oklopni proboj kroz usjek stare pruge Uskoplje-Dubrovnik, koji je vodio legendarni Andrija Matijaš Pauk.
- Završetak rata i UNTAES: Uspostava prijelazne policije 1996.
- Povijesni let MiG-ova i oslobođenje Golubova kamena: Kako je oslobođen dubrovački jug
- Mletačka utvrda smrti: Zašto je moćna kraljevska vojska doživjela katastrofu pred Zadrom?
- Svečana 35. obljetnica 107. brigade: “U najtežim trenucima ustali su čista srca”
- Što se krije iza kulisa sukoba Milanovića i Plenkovića te kako ova blokada ugrožava međunarodni ugled i nacionalnu sigurnost Hrvatske?
