Portal Veterani - Novi Zakon O Lovstvu: Tko Plaća štetu Na Cesti?

Novi Zakon o lovstvu izazvao je pravu buru u Hrvatskom saboru. Dok ministarstvo najavljuje povijesni zaokret koji štiti domaće lovce i daje im lovišta u zakup na 20 godina, oporba oštro kritizira sustav naplate šteta. Najviše polemike izazvalo je pitanje naleta na divljač — vozači bi, prema novim pravilima, mogli sami snositi troškove popravka automobila. Donosimo pregled najvažnijih promjena i najžešćih saborskih okršaja.

ZAGREB – U Hrvatskom saboru danas je predstavljen prijedlog izmjena i dopuna Zakona o lovstvu, koji bi trebao označiti prekretnicu u načinu na koji Republika Hrvatska gospodari svojim lovištima. Ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, David Vlajčić, naglasio je kako postojeći sustav, postavljen 2018. godine, više ne odgovara potrebama suvremenog lovstva, posebice u pogledu administrativnih i financijskih izazova.

Cilj ovih zakonskih izmjena je uspostava stabilnijeg i održivijeg modela, a fokus je stavljen na četiri ključna područja: uvjete zakupa prava lova, rebalans financijskih sredstava, modernizaciju obrazovanja lovaca te, što je javnosti možda i najvažnije, cjelovito uređenje odgovornosti za štete nastale od divljači.

Produljenje zakupa i veća uloga lokalne zajednice

Jedna od najznačajnijih promjena tiče se sigurnosti ulaganja. Zakup prava lova produljuje se s 10 na 20 godina, čime se lovoovlaštenicima daje dugoročni okvir za razvoj infrastrukture i lovnog turizma.

Ministar Vlajčić istaknuo je važnost lokalne povezanosti:

“Domicilne udruge i lovoovlaštenici koji su uredno gospodarili lovištem imaju prijeko potrebno znanje i prisutnost u prostoru koje se ne mogu nadomjestiti samo višom ponudom na natječaju.”

Financijska decentralizacija

Izmjenama se značajno mijenja financijska struktura. Udio županija u naknadi od zakupa prava lova raste s dosadašnjih 20 na 60 posto. Time se, prema riječima ministra, sredstva vraćaju na teren, “ondje gdje problemi nastaju i gdje ih treba rješavati”, omogućujući županijama da učinkovitije provode mjere sprečavanja šteta od divljači.

Ova preraspodjela prihoda provodi se unutar postojećih okvira, bez potrebe za dodatnim državnim sredstvima, zahvaljujući ukidanju modela državnog financiranja prometnih šteta putem Hrvatskog lovačkog saveza, koji se pokazao neodrživim.

Kraj pravne nesigurnosti oko šteta u prometu

Ministar se posebno osvrnuo na problem šteta nastalih od divljači u prometu, koji je dosad stvarao osjećaj nepravde.

“Dosadašnji sustav često je stvarao osjećaj nepravde i pravne nesigurnosti, jer se odgovornost lovoovlaštenika vezala uz samu činjenicu nastanka štete, neovisno o stvarnoj krivnji. Predloženim rješenjem uvodi se jasnije pravilo: odgovara onaj čija je krivnja dokazana“, pojasnio je Vlajčić.

Podizanje sigurnosnih standarda

Uz organizacijske promjene, zakon stavlja naglasak na sigurnost. Uvodi se obvezno posebno osposobljavanje te ispit iz balistike i sigurnog rukovanja oružjem.

“Rukovanje vatrenim oružjem nije više samo formalnost, nego ozbiljna odgovornost prema drugim lovcima, građanima i prostoru u kojem se lov odvija”, zaključio je ministar, pozivajući saborske zastupnike da podrže predložene izmjene u prvom čitanju.

Tko će plaćati štetu, a tko gospodariti šumama?

Nakon što je ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić predstavio novi prijedlog Zakona o lovstvu, u sabornici je uslijedila iscrpna i na trenutke vrlo oštra rasprava. Zastupnici su kroz niz replika rešetali ministra pitanjima o posljedicama koje će novi zakon ostaviti na lovce, poljoprivrednike, vozače i samu prirodu.

Ovo su ključni naglasci iz rasprave te odgovori kojima je ministar branio novi zakonski okvir.

Kontrola dugoročnih koncesija i nadležnost županija

Zastupnik Darko Klasić izrazio je zabrinutost zbog produljenja zakupa lovišta na čak 20 godina.

“Koji su mehanizmi predviđeni da lovoovlaštenik tijekom tih 20 godina ispunjava svoje obveze i ostvaruje javni interes, jer je to vrlo dugo razdoblje?” upitao je Klasić.

Ministar Vlajčić uzvratio je kako upravo taj dugi rok donosi red i pravnu sigurnost, no s jasnim zaštitnim mehanizmima: “Državni inspektorat i županije imaju potpune ovlasti. U bilo kojem trenutku, ako lovoovlaštenik neuredno gospodari, lovište mu se može oduzeti.”

S obzirom na to da zakon jača ulogu županija, Mario Milinković upozorio je na potencijalne administrativne zaplete upitavši tko je nadležan kada se jedno lovište proteže kroz čak tri županije. Ministar je otklonio sumnje u pravnu nesigurnost, pojasnivši kratko i jasno: “Nadležna je ona županija koja je raspisala natječaj i s kojom je lovoovlaštenik sklopio ugovor.”

Ograničenje cijena zakupa i zaštita od stranog kapitala

U raspravu se uključio Ante Kujundžić, kritizirajući hitnost procedure i Vladine “lovačke priče”. Zanimao ga je sustav cijena:

“Želite tržišno određivanje naknada, a istodobno zakonom ograničavate maksimalnu ponuđenu cijenu na natječaju. Što će se dogoditi ako analize pokažu da je ta procjena kriva?“

Ministar je odgovorio kako je sustav osmišljen upravo da bi zaštitio domaće ljude pred “bogatim strancima”. Početna cijena računa se prema odstrelu iz prošle godine, a maksimalna ponuda može biti dvostruko veća, po uzoru na Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Takav model snažno je podržao Josip Đakić, istaknuvši kako je ograničenje cijene ključno da “pojedinci iz drugih zemalja EU ne bi došli, zakupili lovišta, devastirali ih i napustili”.

O važnosti zaštite domaćih lovaca govorio je i Stipo Mlinarić, podsjetivši da su mnogi lovci hrvatski branitelji kojima je boravak u prirodi vid terapije te je apelirao da se lovišta ne prepuštaju strancima iz sigurnosnih razloga. Ministar se složio, nazvavši novi zakon “povijesnim zaokretom” koji domaćim lovačkim udrugama daje prednost pod jednakim uvjetima.

Štete u prometu: Kraj “državnog bankomata” ili prebacivanje krivnje na vozače?

Najoštrija polemika vodila se oko šteta nastalih naletom vozila na divljač. Zastupnik Miroslav Marković optužio je Vladu za licemjerje:

“Kako poručujete vozaču koji nije kriv i vozio je po propisima da si sam popravi auto? Imali ste jedinstvenu policu osiguranja, a sada svu odgovornost prebacujete na vozače!”

Zbog ove teme Marković je zatražio i povredu Poslovnika, tvrdeći da ministar obmanjuje javnost. Vlajčić je, međutim, ustrajao na tome da je stari model, gdje je država plaćala štetu bez obzira na to tko je kriv, bio jedinstven u Europi i financijski neodrživ. “Sustav koji predlažemo, u kojem svatko odgovara za svoju dokazanu krivnju, postoji u 18 država članica,” poručio je ministar.

U obranu malih lovačkih društava stala je Branka Juričev Martinčev, izrazivši strah da bi ih plaćanje ogromnih šteta moglo dovesti do bankrota. Ministar ju je umirio objašnjenjem da lovoovlaštenici plaćaju štetu samo ako su organizirali skupni lov koji je istjerao divljač na cestu, a u ostalim situacijama odgovara onaj čija se krivnja dokaže.

Zabrana trofejnog lova, edukacija i zaštita poljoprivrednika

Uz infrastrukturna pitanja, zastupnici su se dotaknuli i etike lovstva. Rada Borić pitala je zašto zakon nije iskoristio priliku i zabranio trofejni lov, što su predlagale udruge za zaštitu životinja, kako bi se doprinijelo “dekolonizaciji i očuvanju bioraznolikosti”. Ministar je tu ideju odbacio, pozvavši se na “stoljetnu tradiciju koja prati europske običaje”, naglasivši da je odstrel strogo zakonski reguliran radi održavanja populacije.

Marijana Petir zahtijevala je jaču zakonsku zaštitu poljoprivrednika: “Ta zaštita ne može ovisiti o dobroj volji pojedinaca, mora biti propisana.” Ministar je odgovorio kako će povećana sredstva županijama (na 2,5 milijuna eura) poslužiti za nabavu repelenata, pastira i konkretno obeštećenje poljoprivrednika.

Na kraju, Anka Mrak Taritaš dovela je u pitanje propisani obrazovni cenzus, predloživši da se za polaganje lovačkog ispita traži završena srednja škola, a ne samo osnovna, na što je ministar odgovorio da papir o formalnom obrazovanju ne određuje nečiju sposobnost sigurnog rukovanja oružjem.

Raspravu je zaključio Tomislav Josić kratkim i suštinskim pitanjem, pitajući ministra na koji način ovaj zakon uopće štiti prirodu i bioraznolikost, a ne samo parcijalne interese lovaca, ostavivši tako temu otvorenom za nadolazeća saborska čitanja.

Time je završeno prvo čitanje ovog opsežnog zakona koji je, sudeći prema broju replika i žustrini rasprave, dirnuo u brojne interesne i društvene sfere.