U osvit 35. obljetnice bitke za Vukovar, sjećanja na žrtvu onih koji su ugradili svoje živote u temelje domovine ne blijede. Marija Kreko nije tek broj u hladnoj ratnoj statistici; njezina nedužna mladost, tragično ugašeni život nerođenog djeteta i hrabrost da ostane uz branitelje do samog kraja, trajni su podsjetnik da naša sloboda nije bila besplatna. Novinarka, književnica i vukovarska braniteljica Tanja Belobrajdić u svom serijalu “Lice hrabrosti” donosi potresnu priču o najmlađoj od tri sestre, heroini koja je svoj mladi život ostavila u razorenom gradu.
LICE HRABROSTI / Dan 69 / 35 godina od bitke za Vukovar. Da se ne zaboravi. 
OVO JE MARIJA KREKO – MAJA.
Najmlađa od tri sestre. Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja, zaposlila se u cvjećarni gdje je radila zajedno sa svojim zaručnikom Perom Vidakovićem. Kada je postalo izvjesno kako se ratni sukobi neće moći izbjeći, brojni članovi obitelji Vidaković uključili su se u obranu prigradskog naselja Lužac gdje su živjeli, među njima i Marijin zaručnik Pero, a s njim i Marija.
Dan 16. listopada 1991. godine bio je jedan od najtežih i najtragičnijih dana u ratnom Vukovaru, kada su u sveopćem napadu koji je tadašnja JNA potpomognuta srpskim paravojnim snagama i četnicima otpočela na grad, poginuli brojni branitelji i civili. Tog dana poginuo je i Pero Vidaković, a zbog nemogućnosti prevoženja tijela u vukovarsku bolnicu, pokopan je u dvorištu kuće u kojoj su se nalazili. Marija Kreko, unatoč očajničkim molbama svoje starije sestre Mire koja je, nakon što je saznala za Perinu pogibiju iz Vukovara došla po nju, odbija odlazak u sklonište i ostaje na položaju s obitelji poginuloga zaručnika i drugim braniteljima.
Na Dušni dan 1991. slomljena je obrana vukovarskog prigradskog naselja Lužac. Nakon pada Lušca, pri povlačenju, 23 branitelja i civila upali su u zasjedu i ubijeni kod područne osnovne škole, među njima i Marija Kreko. U neposrednoj blizini škole, pored školskog igrališta, direktno su naletjeli na neprijatelja koji je odmah na njih zapucao. Nekolicina branitelja uspjela se spustiti prema Vuki, a ostali su ubijeni ili živi zarobljeni i nakon toga bez milosti pogubljeni.
Nakon mirne reintegracije, ekshumacije i identifikacije na gradskom groblju Dubrava Marija Kreko pokopana je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru. Tijekom obdukcije, utvrđeno je kako je Marija u trenutku smrti bila trudna.
U razgovoru s Majinom sestrom Mirom, pitala sam ima li nešto što bi željela da se o njenoj sestri napiše. Da se ne zaboravi. Nakon kraće tišine, kroz suze mi je rekla: „Voljela bih da se ne zaboravi njenih nedužnih devetnaest godina“.
Na Memorijalnom groblju žrtava iz Dmovinskog rata u Vukovaru, Marija i njen zaručnik Pero, počivaju jedno pokraj drugoga.
Marijino ime nije tek broj u hladnoj ratnoj statistici. Njezina mladost, nerođeno dijete i žrtva cijele njezine obitelji upisani su u temelje naše domovine, kao bolni podsjetnik na to da sloboda nije bila besplatna. Majo, počivaj u miru Božjem. 
POVEZANE OBJAVE
LICE HRABROSTI: Žrtva i herojstvo bratića Zaoborni na vukovarskoj Mitnici