Rene Matoušek bio je istaknuti vukovarski branitelj, pjesnik i humanist čija se hrabrost u Domovinskom ratu nikada ne smije zaboraviti.
Poznata novinarka, književnica i braniteljica Tanja Belobrajdić u svom serijalu „Lice hrabrosti“ svakodnevno čuva uspomenu na heroje obrane Vukovara. Povodom 35. obljetnice bitke za grad, u svojoj 50. objavi donosi potresnu priču o vukovarskom pjesniku, piscu, novinaru, glazbeniku, esperantistu i radioamateru o Reneu Matoušeku.
LICE HRABROSTI / Dan 50 / 35 godina od bitke za Vukovar. Da se ne zaboravi. OVO JE RENE MATOUŠEK.
Priča o Reneu Matoušeku priča je o vukovarskom pjesniku, piscu, novinaru, glazbeniku, esperantistu i radioamateru, ali prije svega o velikom intelektualcu i humanistu. Prijatelji iz rane mladosti pamte ga kao neizmjerno dragu, društvenu i veselu osobu, šarmera brojnih zanimacija koji je u osnovnoj školi svirao mandolinu, a potom gitaru u rock-bendu „Stope”. Bio je autor najkraće ljubavne pjesme koja glasi samo: „Da!”, a pisao je za brojne listove i tjednike, ostavljajući neizbrisiv trag u kulturnom životu Vukovara.
Nakon studija stomatologije u Zagrebu, pet je godina radio kao zubar u Žegaru nedaleko od Obrovca, a potom se 1990. vratio u rodni grad, gdje se zaposlio u Domu zdravlja Borovo i postao tajnik obnovljenoga Društva „Hrvatski dom”. Tijekom Domovinskog rata, Rene je bio član Stručnoga operativnog štaba vukovarske bolnice, a njegov se glas čuo i s valova Hrvatskoga radija Vukovar, s kojega je uz pomoć radioamaterske opreme prenosio izvješća o teškom stanju u opkoljenom gradu.
Gotovo proročanski, za vrijeme studija stomatologije u Zagrebu, deset godina prije nego što će biti ubijen u Domovinskom ratu, Rene je napisao pjesmu „SRCA”.
Imajte srca, rekoh ljudima, padajući, imajte duše, viknuh zvijerima, klizeći, milost milost, ha ha ha smije se kopilad, on bi da živi, pa neka živi, pa neka uživa, uživa, uživa u živom pijesku, pijesak je presušio ostalo je kamenje iz kojeg izrastoše srca.
Nakon sloma obrane Vukovara, Rene Matoušek zarobljen je 19. studenoga 1991. godine te sproveden u logor Velepromet, u hangar br. 2, gdje je fizički i psihički zlostavljan. Sljedećega dana odveden je u zloglasnu Stolariju, odakle je izveden na saslušanje te, prema iskazima svjedoka, mučen i potom ubijen.
Dolaskom na Reneov pokop, oko stotinu prijatelja iz studentskih dana i građana Velike Gorice, gdje je proveo djetinjstvo kod djeda i bake, došlo je na ideju da umjesto vijenaca prikupe novac kako bi mu napravili bistu. Reneova bista, izlivena u bronci, rad akademskoga kipara Mladena Mikulina, danas se nalazi u predvorju Hrvatskoga doma u Vukovaru.
Život Renea Matoušeka prekinut je u 33. godini, u trenutku kada je svijetu i svome Vukovaru imao još toliko toga dati. Njegova hrabrost, umjetnička duša i neizmjerna plemenitost nastavljaju živjeti kroz njegove stihove, a njegovo ime i obiteljska žrtva nikada neće biti zaboravljeni. Rene, počivaj u miru Božjem.
U meni ljubavi ima koju želim dati svima i ljudima i ženama i mladima i starima, svima, svima, svima… Rene Matoušek
What do you feel about this post?
Like
Love
Happy
Haha
Sad
