Portal Veterani - DVOR OBILJEŽIO 30. OBLJETNICU ZAVRŠETKA VRO „OLUJA“ – SVJEDOČANSTVA O STRAVIČNIM ZLOČINIMA KOJE SU PROMATRALI UNPROFOR-OVCI

Uz odavanje počasti hrvatskim braniteljima, ponovno otvorena bolna pitanja o zločinima nakon „Oluje“ i šutnji međunarodnih snaga.

U Dvoru je u petak 8. kolovoza svečano obilježena 30. obljetnica završetka vojno-redarstvene operacije „Oluja“, presudne pobjede kojom je oslobođen veći dio okupiranog hrvatskog teritorija. Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast svim poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima, a događaju je, kao izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, nazočio zamjenik župana Mihael Jurić.

👉 Saznajte više – kliknite ovdje

Organizator je, i ove godine, bila Udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Sisačko-moslavačke županije, u suradnji s Općinom Dvor, Hrvatskim demokratskim forumom iz Struge Banske te Udrugom veterana 145. brigade HV-a. Programu je posebnu simboliku dala memorijalna utrka Kuljani–Dvor, koja označava početak i završetak operacije „Oluja“. Glazbeni ugođaj svečanosti upotpunila je policijska klapa „Sv. Mihovil“.

Mračno poglavlje – zločini nakon oslobođenja

U sklopu obilježavanja, javnosti je ponovno predočeno jedno od najpotresnijih svjedočanstava iz Dvora nakon „Oluje“. Na Facebook stranici „Bog i Hrvati“ preneseno je kazivanje Predraga Begića, bivšeg pripadnika 2. gardijske brigade, koji je 9. kolovoza 1995., zajedno s postrojbom 151. samoborske brigade, ušao u oslobođeni Dvor.

Begić opisuje kako su, po dojavi o masakru, ušli u zgradu osnovne škole i zatekli užasan prizor – deset mentalno oboljelih i invalidnih osoba, od kojih su neki bili u kolicima, pobijeni iz neposredne blizine rafalima automatskog oružja.

„Hol je bio prepun mrtvih tijela… Smrad, muhe, i potpuna ravnodušnost vojnika UNPROFOR-a koji su sve promatrali iz oklopnog vozila parkiranog tik uz školu. Gestama sam ih pitao zašto nisu spriječili pokolj, a oni su samo spustili poklopac vozila“, svjedoči Begić, naglašavajući da je među ubijenima bio i bračni par Danica i Nedjeljko Ivelić, Hrvati koji su ostali u Dvoru tijekom okupacije i bili svjedoci zločina.

Šutnja UNPROFOR-a i manipulacije istinom

Prema Begiću, danski vojnici UNPROFOR-a, da su htjeli, mogli su spriječiti pokolj ili barem evakuirati bolesnike. Umjesto toga, ostali su pasivni, a o zločinu su šutjeli desetljećima.

Još dodatno, slučaj je godinama bio predmet medijskih manipulacija i optužbi usmjerenih prema Hrvatskoj vojsci. Posebno je sporan dokumentarni film „15 minuta – Masakr u Dvoru“, financiran od strane Hrvatskog audiovizualnog centra s 250.000 kuna, u kojem se bez dokaza implicira odgovornost HV-a.

Istraživački novinar HRT-a Dražen Majić, koji je analizirao snimke i dokumentaciju, istaknuo je da se radi o svjesnoj podvali: „Grupa vojnika koja je u filmu prikazana i potpisana kao Hrvatska vojska, deset minuta prije zločina, zapravo nema veze s događajem. Radi se o lažnoj konstrukciji koja je nanijela nemjerljivu štetu Hrvatskoj.“

Neodgovorena pitanja i istraga koja traje

Županijsko državno odvjetništvo u Sisku potvrdilo je da policija i dalje provodi kriminalističko istraživanje zločina iz kolovoza 1995., ali da identitet počinitelja nije utvrđen. Ipak, svjedočanstva poput Begićevog jasno ukazuju na odgovornost srpskih pobunjenika i propuste međunarodnih snaga.

Od završetka rata, a osobito nakon 2000., svjedočimo sustavnom pokušaju reinterpretacije i kriminalizacije obrambenog Domovinskog rata, kroz medije, politiku, kulturu i pojedine nevladine udruge. Mnogi analitičari smatraju da iza tih procesa stoje ostatci paraobavještajnih struktura i obavještajne službe Srbije, s ciljem umanjivanja legitimnosti hrvatske pobjede.

Obilježavanje 30. obljetnice završetka „Oluje“ u Dvoru bilo je, uz pijetet prema žrtvama, i podsjetnik da borba za istinu još traje. I dok se na službenim ceremonijama polažu vijenci, u javnosti se i dalje vodi bitka protiv laži koje pokušavaju zamijeniti stvarne činjenice – da je „Oluja“ bila legitimna oslobodilačka operacija, a ne zločin.