Danas je obilježen stravičan pokolj u Četekovcu, Balincima i Čojlugu iz 1991. godine. Saznajte detalje zločina nad 24 nevine hrvatske žrtve.
U Četekovcu je danas održana komemoracija kojom je, 35. put zaredom, odana počast nevinim žrtvama jednog od najbrutalnijih zločina iz Domovinskog rata. Brojni mještani, obitelji žrtava, predstavnici državne i lokalne vlasti te braniteljske udruge okupili su se kako bi se prisjetili 4. rujna 1991. godine, dana kada je ugašen život 24 Hrvata – 22 civila i dva ratna zarobljenika.
Prije rata, ova su mjesta bila dom za 690 stanovnika, većinom Hrvata, čija je etnička pripadnost postala tragičan povod za napad u sklopu velikosrpske politike. Tog kobnog rujanskog dana, agresorske snage započele su masovni napad. Iako je obrana brojala tek petnaestak slabo naoružanih branitelja, oni su nadljudskim naporima kroz kukuruzišta pod kišom metaka uspjeli spasiti oko 300 civila. No, oni koji nisu uspjeli pobjeći suočili su se s nezamislivim terorom.
Agresori su izvlačili civile iz podruma, zvjerski ih tukli i ubijali hladnim i vatrenim oružjem. Zabilježeni su strašni prizori: od civila koji su pod prijetnjom oružjem korišteni kao živi štit, do ubojstava najranjivijih. Među žrtvama agresora koji nije birao ciljeve bile su i 90-godišnja starica, psihički bolesnici te slučajni prolaznici, dok su zarobljeni hrvatski policajci bili podvrgnuti neljudskoj torturi.
Oni koji su sudjelovali u čišćenju sela opisali su prizore koji se ne mogu zaboraviti: poklane ljude, iznakažena tijela, razorene domove i opljačkane trgovine. Čak su i tijekom prikupljanja mrtvih branitelji ponovno bili na meti snajperske vatre s pravca Balinaca.
Tijela poginulih su nađena na pragovima kuća i po dvorištima.
Dob ubijenih je varirala, od 18 do 91 godine. Najstarije žrtve su bile žene (sve starije od 60 godina).
Rane na tijelima 19 ubijenih su odgovarale onima nastale vatrenim oružjem kada se hitci ispale iz puške s veće daljine, s time da su metci ispaljeni odostraga i/ili bočno od tijela. Jedan ubijeni je umro od dvije ubodne rane, koje su bile i jedine rane na tijelu. Tijelo jedne ubijene osobe je bilo u velikom postotku pougljenjeno, tako da se nije moglo dobro procijeniti uzrok smrti, odnosno je li ubijeni bio živ kada je tijelo zapaljeno.
Popis žrtava prema mjestu stradanja:
Selo Balinci
Sokak:
Nikola Magdić iz Balinaca, star 58 godina – ubijen; Ivica Biškupović iz Balinaca, star 66 godina- ubijen; Rozalija Vlatković iz Balinaca, stara 92 godine – ubijena; Ika Biškupović iz Balinaca, stara 76 godina – ubijena; Marko Rukavina iz Balinaca, star 59 godina – ubijen; Manda Rukavina iz Balinaca, stara 69 godina – ubijena; Ivan Biškupović iz Balinaca, star 48 godina – ubijen; Mijo Lovrenc iz Balinaca, star 32. godine – ubijen; Josip Butorac iz Balinaca, star 63 godine – ubijen.
Glavna cesta:
Juraj Borovac iz Balinaca, star 65 godina – zaklan i zapaljen; Ivan Rukavina iz Balinaca, star 68 godina – zaklan, masakriran, izvađeno mu srce.
Selo Četekovac:
Josip Potočnik iz Balinaca, star 24 godine – ubijen; Nikola Butorac iz Četekovca, star 34 godine – mučen i ubijen; Duško Košorog iz Četekovca, star 22 godine – mučen i ubijen; Mile Starčević iz Balinaca, star 36 godina – mučen, zaklan i zapaljen; Marko Rukavina iz Balinaca, star 42 godine – ubijen; Adam Krupa iz Četekovca, star 26 godina – ubijen.
Selo Čojlug:
Josip Tonc iz Četekovca, star 18 godina – ubijen; Marija Matičić iz Čojluga, stara 68 godina – mučena i ubijena; Terezija Troha iz Četekovca, stara 82 godine – mučena i ubijena; Franjo Sabo iz Čojluga, star 59 godina – ubijen; Marko Sabo iz Čojluga, star 28 godina – mučen i zaklan; Milan Mlakar iz Četekovca, star 25 godina – ubijen; Zlatan Pinčar iz Četekovca, star 36 godina – ubijen.
Najpotresniji trenutak dogodio se 8. rujna 1991. godine u središtu Slatine. Na glavnom trgu, ispred zgrade općine, bilo je položeno 24 lijesa s posmrtnim ostacima žrtava masakra u Četekovcu, Balincima i Čojlugu.
„Bio je to prizor koji nikada nećemo zaboraviti. 24 obitelji zavijene su u crno. To je bio užas koji nam je pokazao što nas čeka“, svjedoče mještani.
Nažalost, masakr u ova tri sela bio je tek uvod u još krvavija događanja. Samo tri mjeseca kasnije, 13, prosinca 1991. godine, Voćin je doživio isti scenarij – ali u još većem obimu.
Dok su tijela masakriranih mještana danima ležala na cesti i u dvorištima, pod zaštitom paravojnih formacija trajala je sustavna pljačka imovine i palež domova te je razorena mjesna katolička crkva sv. Nikole Tavelića. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv 22 pripadnika pobunjenih Srba, no ogromna većina njih ostala je nedostupna hrvatskom pravosuđu i nikada nije odgovarala za svoja zlodjela.
Unatoč strašnoj boli, s današnjeg je skupa u Četekovcu poslana snažna poruka zajedništva: „Oni su dali život za Hrvatsku. Na nama je da živimo u zemlji za koju su oni poginuli i da je gradimo u miru, ali nikada ne zaboravljajući njihovu žrtvu.“ Patnja ovih sela ostaje trajna opomena i obveza za sve buduće generacije.
