Dana 3. travnja 1992. godine u 5:45 sati, započeo je napad postrojbi 107. brigade na Baranju.
Zbog učestalog granatiranja četnika iz smjera Baranje prema području Valpovštine, zapovjednik Zbornog područja Osijek general-bojnik Karl Gorinšek 7.3.1992. godine donosi zapovijed: „ Borbena zapovijed broj 66“. Ta je zapovijed definirala postrojbe koje će sudjelovati u napadu, te bliže zadaće i smjerove napada postrojbi .
Za nositelja napadnih djelovanja određena je 107. Valpovačka brigada, a za potporne postrojbe odlučeno je da su 136. Slatinska brigada, 160. Osječka brigada i 135.Baranjska brigada. Kao nositelja napadnog djelovanja određena je 107. Brigada HV-a imajući u vidu jačinu brigade, opremljenost, a posebno je bilo značajno što je područje gradova Belišća i Valpova bilo izloženo svakodnevnom granatiranju iz smjera Baranje, što je ujedno i izuzetno motiviralo pripadnike Valpovačke 107. brigade. U to vrijeme 107. brigada, tj. jedna cijela bojna je držala područje Baranje i to od Torjanaca pa sve do Petrijevaca. Pripadnici iste postrojbe danonoćno su izviđali, kontrolirali i prikupljali operativne podatke sa okupiranog područja, tako da su najbolje poznavali prostor koji se planirao napasti.
Kao potporna postrojba pristigla je 136. Slatinska brigada koja je preuzela dio bojišnice na desnoj obali Drave od sela Nard – Ladimirevci- Harkanovci, do linije ušća rijeke Karašice –Petrijevci-Brondi kanal – Čepinski Martinci po dubini, s prednjim krajem obrane na desnoj obali Drave. 160. Osječka brigada prednji kraj prvog položaja drži od ušća rijeke Karašice, desnom obalom Drave prema Osijeku do Pampasa te dalje preuzima dio bojišnice od 135. Baranjske brigade lijevom obalom Drave, linijom Zoološki vrt – bent u području Tvrđavice. 135. Baranjska brigada dobila je zadaću postupno izvršiti smjenu položaja u Tvrđavici koje preuzima 160. Osječka brigada, te s pripadnicima Policijske postaje Beli Manastir zauzeti položaje na potezu od željezničke pruge Podravlje – Darda do rijeke Dunav, linijom Kovačke livade – Stara Drava – Kerešhat – Fizerde – ribarnica na Kopačkom jezeru – Martićeva greda.
Bilo je ključno ovladavanje terena Kopačkog rita, pa se to obavljalo postupno, uz veliki oprez i u velikoj tajnosti. Također je trebalo staviti pod nadzor ušće rijeke Drave i plovidbu Dunavom. Za tu zadaću bile su zadužene diverzantska izviđačka satnija Operativne zone Osijek. Dok su pričuvne snage 135. Baranjske brigade trebale biti smještene u Podravlju. Odred RRF-a „ Drava“, dobio je zadaću osigurati prelazak naših postrojbi preko rijeke Drave u dogovoru sa zapovjednicima brigada.
Nakon opsežnih priprema, zauzimanja polaznih položaja, nekoliko dopuna pripremne zapovjedi, te koordinacija sa zapovjednicima brigada, zapovjednik Operativne zone Osijek zapovjedio je postrojbama napadno djelovanje za 3. travanj 1992. godine u ranim jutarnjim satima.
U 5:45 sati 3.4.1992. počeo je napad postrojbi 107. brigade po vatrenim točkama srpskih snaga na nasipu na lijevoj obali rijeke Drave.
Neprijateljske snage su imale odlično utvrđenu liniju duž cijelog nasipa, tako da je na svakih 70-100 metara postojao zaklon i bunker u kojem je bilo 3-5 neprijateljskih vojnika.
Prva satnija 1. bojne 107. brigade imala je zadaću napasti u smjeru Šibska Drava – Šibska Adica – Pašnjak, te su se bez borbenih djelovanja probili kroz močvarno područje ( 2 km ispred Bolmana) na nasip gdje su postavili maljutke i bestrzajni top. Uz to, borbeno osiguranje postavljeno je i na desni bok zbog mogućnosti djelovanja neprijatelja iz smjera lugarnice Babin Grob .
Napadni pravac između lugarnice Topolje i područja Pašnjak imala je druga satnija 1.bojne 107. brigade. Zajedno sa drugom satnijom na tom smjeru napadao je i dio izviđačko-diverzantske satnije 107. brigade kojoj je bila zadaća na prijeđe nasip i da uništi neprijateljske položaje u lugarnici Topolje. Napad je samo djelomično uspio obzirom da nisu uspjeli ovladati dužinom cijelog nasipa nego samo djelomično, a tako nisu uspjeli ni zauzeti lugarnicu. U tome napadu poginula su dva pripadnika 107. brigade i to Josip Topić iz druge satnije, Josip Saboš i Đenet Mujkić iz Izviđačko-diverzantske satnije 107. brigade. Ranjen je zapovjednik Izviđačko-diverzantske satnije 107. brigade uz još nekoliko pripadnika tih postrojbi.
Lijevo od druge satnije napadala je treća satnija 1. bojne, desno kora 88,20, a lijevo kota 91,00 . Te snage su bile ojačane dijelom Izviđačko-diverzantske satnije. Nažalost ni taj smjer napada nije uspio. U tom dijelu napada poginuli su Mario Rupčić i Zlatko Ivić iz 3. satnije a nekoliko branitelja iz iste postrojbe je ranjeno.
Lijevo od prve bojne, u smjeru koji je ujedno bio i glavni smjer napada, djelovale su postrojbe 2. bojne .
Prva satnija 2. bojne napadala je desno lugarnicu Prud i lugarnicu Repnjak, duž ceste prema Baranjskom Petrovom Selu. Na tom smjeru je 1. satnija ojačana Diverzantskim vodom 107. brigade. Pripadnici Diverzantskog voda su zajedno sa 1. vodom 1. satnije uništili otporne točke srpskih snaga i zauzeli dio nasipa na cijelom pravcu napada. Na njih je u protuudaru u području Bakange krenuo tenk srpskih snaga, no nakon vatrenog djelovanja diverzanata, tenk se povukao. Istodobno su na smjeru napada komunikacijom prema Bakangi, gdje je napad predvidio zapovjednik 2. bojne uz korištenje tenka T-55 i transportera M-60, hrvatske snage naišle na odlično branjenu protutenkovsku prepreku koju pripadnici 107. brigade nisu uspjeli probiti, a transporter M-60 je uništen, posada se uspjela izvući osim Slavka Ivića, koji je poginuo od minobacačke granate nedaleko od zapaljenog transportera. Uz njega su u tom pravcu napada poginuli i Marin Šarac iz 1. satnije i Miroslav Bošković iz Diverzantskog voda, a nekoliko pripadnika je ranjeno.
Pripadnici 2. satnije 2. bojne napadali su smjerom desno Orešanci, a lijevo Bistrinski lug. Prvi vod 2. satnije uspješno je uništio bunker srpskih snaga i izašao na nasip, a za njim dolazi i 2. vod 2. satnije zajedno sa protuoklopnom grupom. Hrvatske snage su na nasip postavile bestrzajni top djelovali prema Bakangi. Na nasip se probio i transporter M-60, koji je također djelovao prema tom području.
Treći vod 2. satnije nalazio se u pričuvi za daljnje zadatke. U tom dijelu napada stradalo je više pripadnika 107. brigade, a poginuli su Kruno Bračevac iz Izviđačkog voda 2.bojne, Darko Strugačevac iz pratećeg voda 2. bojne, a Branko Špoljarić, također iz pratećeg voda koji je bio tada teže ranjen, preminuo je u bolnici 6. travnja.
Treća satnija 2. bojne napadala je smjerom desno Bistrinski lug, a lijevo Sveta Ana, prema Židopustari. Na početni položaj za napad došloje iz pokreta pa su zbog toga srpske snage bile spremne za obranu. Unatoč jakoj obrani neprijatelja, pripadnici 3. Satnije uspjeli su uništiti jedan bunker ali nisu uspjeli ovladati dijelom nasipa na području Židopustare. U napadu su ranjena dva hrvatska branitelja.
Pripadnici diverzantskog voda „ Crne vrane“ uspjeli su u staroj karauli Torjanci iznenaditi srpske snage i kompletnu posadu karaule uništiti, nakon čega su hrvatske postrojbe nastavile uništavati bunkere na nasipu. Hrvatske snage zaposjele su nasip i počele djelovati po dubini. Na nasip se uspjelo probiti i oklopno vozilo pješaštva M-80 koje je pojačalo djelovanje hrvatskih snaga prema neprijatelju. Jedan tenk hrvatskih snaga uspio se probiti na položaj ispod nasipa, no zbog nedovoljne konfiguracije terena nije mogao dalje napredovati. Na tom pravcu su zabilježeni najveći neprijateljski gubici. Ubijeno je 14 pripadnika srpskih dobrovoljaca iz Odreda TO-a Kula iz Bačke, a više ih je ranjeno. S hrvatske strane bilo je dva poginula branitelja i to Josip Vrbanić i Željko Tomić iz 1. satnije, a nekoliko ih je ranjeno.
Druga satnija 3. bojne nalazila se u pričuvi, a planirana je za uvođenje u borbu u nastavku napada na oslobođenje Torjanaca.
Treća satnija 3. bojne napadala je u smjeru kota 89 – lugara Medrović, a desno Torjanski rit ( kota 90). Pripadnici 3. satnije uspjeli su potisnuti neprijatelja s nasipa i zaposjesti ga, nakon čega je nastavljen napad po položajima neprijatelja u dubini. Protuoklopna grupa s maljutkama trebala je nastaviti napredovanje prema mostu Torjanci – Novo Nevesinje kako bi onemogućio neprijatelju kretanje po toj komunikaciji. U tome djelu nalazio se bunker ispod nasipa koji je otežavao daljnje napredovanje. U tom napadu hrvatske snage ostale su bez tenka T-55 kojem je bila oštećena gusjenica, a poginuli su dva pripadnika 3. satnije 3. bojne i to Mirko Šimara i Mirko Culek, a nekoliko pripadnika iste postrojbe je ranjeno.
Uglavnom, napadno djelovanje je bilo po planu sve do 8 sati kada je neprijateljsko djelovanje topovima i minobacačima ( koji su bili smješteni iza lugarnice Babin Grob ) djelovali iza leđa po pripadnicima 1. 2. bojne. Nakon toga zapovjednik 107. brigade je izdao zapvjed da se haubicama 105 mm ( koji su bili smješteni u Nardu) tuče po neprijateljskim položajima, što je malo olakšalo napadnim postrojbama koje su bile pod neprijateljskom vatrom.
Također, došlo je do problema u komunikaciji između naših snaga, tj. u komunikaciji između zapovjednika 107 i 136 brigade, jer zapovjednik nije uspio stupiti u vezu sa zapovjednikom 136. Brigade, pa postrojbe 136. brigade, koje su po zapovjedi trebale prijeći rijeku Dravu, to nisu učinile.
U 10 sati dolazi obavijest prema zapovjedniku 107. brigade da se prestaje sa artiljerijskom podrškom 3. Mješovitog artiljerijskog divizijuna Operativne zone Osijek. Zapovjednik 107. brigade žurno pokušava komunicirati sa Zapovjedništvom Operative zone Osijek, na što mu iz OZ odgovaraju da su promatrači EZ koji su bili stacionirani u Baranji, tražili da izvrše nadzor borbene zone i da su im srpske snage to dostupile.
Bez topničke podrške pripadnici 107. Brigade su bili dosta oslabljeni. Do tada su napadačke postrojbe HV-a zauzele gotovo 70% nasipa na području koje je držala srpska strana. Nakon toga u 10:50 Karl Gorinšek zapovijeda da se akcija zaustavi, te da se vojnici povuku na polazne položaje.
Pretpostavka je da je zapovijed o zaustavljenoj akciji stigla prema zapovjedi Vrhovnog zapovjednika HV-a. Nakon žustre rasprave i objašnjenja, dolazi nova zapovijed iz operativne zone Osijek u kojoj se zapovijeda da se sve hrvatske snage povuku iz Baranje na desnu obalu Drave.
Epilog akcije Baranja.
U akciji „Baranja „ ukupno je poginulo 15. pripadnika 107. brigade a ranjeno je njih 87. Uz gubitke u ljudstvu, hrvatske snage izgubile su i dva transportera M-60, dva terenska vozila, manji broj RBR-a, veliki gubitke u MTS-u. U akciji je potrošeno 70% raspoloživog streljiva, nakon čega je brigada raspolagala sa jednim borbenim kompletom streljiva, te petinom borbenog kompleta granata za minobacače i topove.
Neprijatelj je u napadu hrvatskih snaga pretrpio značajne gubitke. Po procijeni poginulo je 70 neprijateljskih vojnika i veliki broj ih je ranjeno.
Što se tiče tehnike, neprijatelju je uništeno dva tenka, jedan netrzajni top, jedan protuzrakoplovni top kalibra 25 mm i 17 bunkera.
Na žalost, zaključak je takav da je u napad na Baranju jedino krenula 107. brigada, a ostale brigade koje su imale napadnu zadaću nisu, vjerojatno zbog subjektivnih, objektivnih ali i subverzivnih razloga. Da su i ostali krenuli kako je bilo i dogovoreno, napad i završnica bi bili daleko drugačiji. Svakako treba naglasiti o kakvom terenu se radilo. Radilo se o dosta teškom neprohodnom terenu, od čega je dio močvara, neprijatelj je bio jako dobro utvrđen, s izuzetno dobrom topničkom podrškom.
Nakon par dana, 9.travnja 1992. godine dr.Franjo Tuđman odredio je i poslao povjerenstvo da se utvrdi tko je pokrenuo akciju „Baranja“, kako je pripremana i provedena, te koji su razlozi njena neuspjeha. Povjerenstvo se sastojalo od generala Janko Bobetka, Martina Špegelja i Slobodana Praljka .
General Janko Bobetko nakon inspekcije je izjavio:
„Po mojoj ocijeni, vaša je jedinica izvršila svoj zadatak. Ono što je bilo njoj dano u zadatak, ona je učinila sve da to učini. Da li su bile sve okolnosti dovedene u sklad s tim zadatkom, to nije vaša stvar, to je naša stvar i mi ćemo ići dalje redoslijedom stvari, što je normalno ( ..). Vi ste na prvoj crti fronte i vi ste tu jako dugo (…) Da zaključim da su hrvatski vojnici, časnici i dočasnici pod vašim zapovjedništvom učinili maksimum onoga što je u danim okolnostima bilo moguće. Zašto to nije okonačno onako kako se očekivalo, niste vi jedini bili u igri. Ono što se ticalo vas, vi ste to učinili“
Nakon provedene istrage, s dužnosti zapovjednika Operativne zone Osijek, smijenjen je general Karl Gorinšek, te načelnik Stožera OZ-a Osijek brigadir Franjo Kovačević. Za novog zapovjednika Operativne zone Osijek, postavljen je general Josip Lucić, a za načelnika Stožera brigadir Vinko Vrbanac.
Istodobno je ukinuto i Zapovjedništvo obrane grada Osijeka.
Što se tiče 107. brigade, zaključeno je da je zapovjedništvo brigade odradilo sve po pravilima struke, te nije bilo nikakvih promjena među zapovjednicima.
Bitka za „Baranju“ bila je posljednja bitka u sklopu Strategije obrambene operacije u istočnoj Hrvatskoj. Neposredno nakon toga na okupirane dijelove Republike Hrvatske razmjestile su se mirovne snage UN-a.
