Srpanj 1995

Od pakla Srebrenice do oslobođenja: Domino-efekt koji je slomio neprijateljske linije

Domovinski rat Nove obavijesti Obljetnice Vijesti

Krvavi srpanj 1995. godine trajno je obilježio našu nacionalnu i regionalnu povijest. Genocid u Srebrenici bio je okidač koji je ogolio nemoć međunarodne zajednice, promijenio vojnu paradigmu i ubrzao hrvatske oslobodilačke operacije, spašavajući time stotine tisuća života.

Godina 1995. donijela je vrhunac ratnih djelovanja na cjelokupnom prostoru bivše Jugoslavije, a događaji s početka srpnja poslužili su kao ultimativni katalizator lančane vojno-političke reakcije. Dana 6. srpnja, oklopno-mehanizirane i pješačke snage Vojske Republike Srpske, pod izravnim zapovjedništvom generala Ratka Mladića, započele su zloglasnu ofenzivu “Krivaja 95” na Srebrenicu, tadašnju “zaštićenu zonu” Ujedinjenih naroda.

Sustavnim granatiranjem i nemilosrdnim napredovanjem, snage bosanskih Srba ubrzo su pregazile promatračke točke UNPROFOR-a. Zbog izostanka robusne zračne podrške NATO-a, enklava je pala 11. srpnja. Taj je pad kulminirao nezapamćenim genocidom u kojem su jedinice VRS-a i paravojne postrojbe iz Srbije planski zarobile i svirepo strijeljale više od 8.372 bošnjačka muškarca i dječaka na stratištima poput Orahovca i Vojne ekonomije Branjevo.

Prijetnja Bihaću i hrvatski strateški odgovor

Ovaj stravičan zločin, uz očitu paralizu međunarodne zajednice, imao je izravne reperkusije na strateško planiranje u vrhu hrvatske države. Pad Srebrenice, a nedugo potom i Žepe, stvorio je užasavajuću opasnost da potpuno ista sudbina zadesi i veliku Bihaćku enklavu. Taj je prostor trpio žestoke udare Vojske Republike Srpske, snaga Fikreta Abdića, ali i elitnih postrojbi “Srpske vojske Krajine” s okupiranog teritorija Republike Hrvatske, dovodeći obranu 5. korpusa Armije BiH do ruba kolapsa.

Pad Bihaća značio bi totalnu pobjedu srpskih snaga u zapadnoj Bosni te njihovo potpuno infrastrukturno povezivanje na potezu Knin – Banja Luka – Srbija. Takav bi scenarij oslobađanje hrvatskog teritorija učinio višekratno krvavijom, gotovo nemogućom misijom.

Shvaćajući tu sudbonosnu opasnost, a uz prešutno odobravanje Washingtona, hrvatsko i bošnjačko vodstvo 22. srpnja potpisalo je povijesni Splitski sporazum. Taj je akt pravno legitimirao prisutnost Hrvatske vojske na teritoriju BiH radi sprječavanja nove humanitarne katastrofe. Pod zapovjedništvom generala Ante Gotovine, snage HV-a i HVO-a već su 28. srpnja, kroz briljantnu vojnu operaciju “Ljeto ’95”, oslobodile Bosansko Grahovo i Glamoč. Ovim je manevrom presječena glavna logistička arterija neprijatelja, čime su obrambeni položaji “RSK” strateški urušeni, a vrata za vojno-redarstvenu operaciju “Oluja” i deblokadu Bihaća širom otvorena.



IZBOR UREDNIKA


Tagged

Odgovori