Portal Veterani - Peticija Za Zločinca: Momčilo Đujić U Kninu 1991.

Na današnji dan, 4. lipnja 1991. godine, u Kninu je pokrenuta institucionalna peticija kojom se tražio povratak zloglasnog ratnog zločinca u Hrvatsku. Saznajte zašto je četnički vojvoda Momčilo Đujić poslužio kao ideološka priprema pobunjenika i mračna uvertira za krvavi rat u Hrvatskoj.

Najzahtjevnije i najkrvavije razdoblje novije hrvatske povijesti svakako je vrijeme Domovinskog rata od 1991. do 1995. godine. Tijekom tih pet olovnih godina, hrvatski je narod prošao nevjerojatan i trnovit put. Od slabo naoružanih defenzivnih snaga, koje su bile suočene s golemom i nadmoćnom agresijom Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih formacija, hrvatske su snage stasale u visoko profesionalnu, elitnu i pobjedničku oružanu silu. Događaji koji su se na bojištima odvili upravo 4. lipnja, kroz različite godine rata, savršeno oslikavaju tu mučnu, ali u konačnici pobjedničku evoluciju.

No, da bi se doista razumio intenzitet i brutalnost ratnih operacija koje će uslijediti, nužno je sagledati mračnu ideološku pozadinu pobune protiv ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske.

Ideološka radikalizacija i zazivanje duhova prošlosti

U Kninu, samom epicentru oružane pobune, 4. lipnja 1991. godine zbio se događaj koji je razotkrio prave namjere pobunjenika. U trenutku kada su političke tenzije nepovratno klizile u otvorene oružane sukobe, započelo je organizirano prikupljanje potpisa građana. Glavni zahtjev te peticije bio je povratak zloglasnog četničkog vojvode, popa Momčila Đujića.

Đujić je ostao mračno zapamćen kao ratni zločinac iz Drugog svjetskog rata. Kao vođa kolaboracionističke Dinarske četničke divizije, nosio je odgovornost za masovne masakre civilnog hrvatskog stanovništva u dalmatinskom zaleđu. Nakon sloma u Drugom svjetskom ratu, prebjegao je u Sjedinjene Američke Države, odakle je desetljećima nastavio svoje političko i financijsko djelovanje u krugovima ekstremne emigracije.

Analizirajući taj kninski lipanj, povijesni stručnjaci nedvosmisleno ističu težinu ovog poteza:

“Sama činjenica da vodstvo samoproglašene paradržave, takozvane ‘SAO Krajine’, te 1991. godine organizira institucionalno prikupljanje potpisa za njegov povratak, bila je nedvosmislena deklaracija namjera.”

Uvertira u nadolazeći teror

Ova radikalizacija javnog diskursa i povratak davno poražene četničke ikonografije nisu bili slučajni. Kako ističu svjedoci vremena i analitičari velikosrpske agresije, maske su tada konačno pale:

“Ovaj događaj jasno je pokazao da pobuna nema za cilj rješavanje navodnih manjinskih pitanja unutar demokratskih okvira Republike Hrvatske. Njezin isključivi cilj bila je provedba radikalnog velikosrpskog programa, zloslutno obilježenog etničkim čišćenjem, genocidom i nastavkom fašističkih politika iz četrdesetih godina prošlog stoljeća.”

U konačnici, zazivanje Momčila Đujića i oživljavanje te mračne ideologije poslužili su kao planska psihološka priprema. Bila je to jeziva najava terora, paleži i razaranja koji će se, u mjesecima koji su uslijedili, nemilosrdno sručiti na hrvatska sela i gradove.