Portal Veterani - Domovinski rat je svetinja i nitko nema pravo umanjivati našu žrtvu. Hrvatska je samo jedna i obveza nam je čuvati njezinu istinu.

Na nedavnoj konferenciji za medije političke platforme Možemo!, pojedini veterani iznijeli su tvrdnju kako su vrijednosti zbog kojih se Hrvatska branila u Domovinskom ratu – sloboda, demokracija i mir – danas ponovno ugrožene, naglašavajući kako se ograđuju od braniteljskih udruga koje, prema njihovim riječima, „uzurpiraju pravo govora u ime svih branitelja“.

Takav stav može se, na prvu, shvatiti kao legitimno političko promišljanje, ali on u sebi nosi i opasnost relativizacije najvažnije povijesne istine hrvatskoga naroda – istine o Domovinskom ratu. Jer, Domovinski rat nije tek povijesni događaj, nego žrtva i zavjet. On nije vlasništvo političkih opcija, nego svetinja svih onih koji su krvlju, suzama i životima svojih najmilijih stvorili Republiku Hrvatsku.

Svoje svjedočanstvo iznosim osobno, u to vrijeme kao mladić koji je kao četrnaestogodišnji dječak napustio djetinjstvo, prve zaljubljenosti i mladenačke radosti te stao u obranu Osijeka, Slavonije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pet godina svoje mladosti dao sam Domovini – bez ikakvog zahtjeva, bez uvjetovanja, bez traženja nagrada ili naknadnih privilegija. Moj izbor bio je čast i zavjet, a ne osobna korist.

„Nikada nisam pristao tužiti svoju državu radi naknade. Svoju mladost darovao sam Hrvatskoj i to je moj ponos, moja čast“, a dragovoljac je onaj tko je dragovoljno došao na prvu crtu bojišta, a ne onaj kome je status poklonjen zakonom ili administracijom.

Ova priča neodoljivo podsjeća na bitnu istinu: Hrvatsku nisu stvorili oni koji danas iz udobnih fotelja prepričavaju bajke ili vode politiku na račun žrtve, nego iskreni dragovoljci koji su, bez mobilizacijskih papira i zakonskih beneficija, sami došli braniti svoj dom.

Danas, tri desetljeća nakon Oluje, svjedočimo pokušajima pojedinaca da relativiziraju žrtvu, da pod krinkom „kulturnog izražavanja“ ili „demokratskih standarda“ vrijeđaju ono što je najsvetije – uspomenu na poginule i samu istinu o Domovinskom ratu. Oni koji to čine ne udaraju samo na branitelje, već i na same temelje hrvatske državnosti.

Hrvatska ima pravo na pluralizam mišljenja, ali nema pravo na izdaju. Sloboda govora nikada ne smije postati oružje za gaženje žrtve. Nitko nema pravo izjednačavati agresora i branitelja, niti Domovinski rat pretvarati u poligon za dnevnopolitičke rasprave. Hrvatska je samo jedna – ona iznikla iz krvi Vukovara, Škabrnje, Osijeka, Dubrovnika, Livna, Kupresa… Ona koju su tisuće branitelja nosile na leđima, a mnogi zauvijek položili na oltar slobode.

Po pitanjue simbola i povijesnog poklika „Za dom spremni“, podsječam Vas kako je taj poklik bio sastavnica obrane u Domovinskom ratu, poglavito u postrojbama HOS-a, uz krunicu i hrvatsku trobojnicu. „Nitko nema pravo zagovarati suprotno od onoga što se u Domovinskom ratu nosilo i branilo. Mi smo taj križ nosili i iznijeli, a danas ga je sramotno dovoditi u pitanje.“

Moja poruka završava: „Dopuštamo vam, u ime demokracije, da se izražavate. Ali vam nikada nećemo dopustiti da dirate Domovinski rat. To neće dopustiti ni naši sinovi kada nas više ne bude.“

I zato želim svima vama poručiti da obrana Domovinskog rata i njegovih vrijednosti nije samo pravo, nego i obveza. To je dug prema mrtvima i zavjet prema budućim generacijama. Tko pljuje po tom temelju, tko ga svjesno relativizira ili omalovažava, ne ruši samo uspomenu na prošlost – on razara i budućnost.

Domovina se voli i brani djelima, a ne riječima. Hrvatska je stvorena jednom i zauvijek. Hrvatska je samo jedna.