Režiser psihološko–propagandnog rata protiv Hrvatske
U Benkovcu je u subotu, 6. rujna 2025. godine, održan događaj najavljen kao „mirni prosvjed/performans“ pod nazivom „Nosi se kamen ljubavi i mira“. Organizatori – Juraj Aras, festival „Nosi se“, FALIŠ i prateća „duboka“ logistika – predstavili su ga kao umjetnički čin, no mnogi svjedoci i promatrači doživjeli su ga kao otvorenu provokaciju i ruganje, kako katoličkoj vjeri, tako i nacionalnim simbolima.
Portal Narod.hr izvijestio je o performansu člankom pod naslovom: „Aras izveo performans rugajući se katoličkoj vjeri i nacionalnoj zastavi“, naglašavajući njegov revanšistički i agresivan karakter.
Kazalište kao politička optužnica
Ovaj događaj nije izoliran slučaj, nego se nadovezuje na dugogodišnju praksu pojedinih redatelja i aktivista koji svoje projekte predstavljaju kao umjetnost i mirotvorstvo, dok se u suštini radi o političkim porukama koje izazivaju podjele i retraumatiziraju žrtve. Jedan od najpoznatijih primjera jest kazališna i politička poetika Olivera Frljića.
U intervjuu za beogradski Blic (2013.) Frljić je izjavio da je „diskriminacija upisana u same temelje Republike Hrvatske“ te da je „ubojstvo Aleksandre Zec rezultat političkog projekta“. Njegove predstave, poput „Aleksandre Zec“ postavljene 2014. u Rijeci, uklapaju se u taj narativ – Hrvatska se sustavno prikazuje kao zemlja rođena na diskriminaciji i genocidnoj namjeri.
„Diskriminacija je upisana u same temelje Republike Hrvatske. Božićnim Ustavom iz 1990., Srbi su prestali biti narodom i postali nacionalna manjina.“
„Ubojstvo Aleksandre Zec nije incident, nego rezultat političkog projekta…“
Dakle, Frljić Hrvatsku sustavno prikazuje kao zemlju nastalu na diskriminaciji i genocidnoj namjeri.
Manipulacija žrtvama rata
Na sceni riječkog HKD Teatra 2014. postavljena je predstava „Aleksandra Zec“. Premda je Frljić tada tvrdio da „žrtve nemaju nacionalnost“, u kontekstu njegovih izjava u Blicu predstava je još jedna karika u lancu velikosrpskog narativa o „genocidnoj“ Hrvatskoj.
Na osnovi proba, snimljen je i film „Srbenka“ (Nebojša Slijepčević) koji hrvatsko društvo prikazuje kao etnički netolerantno.
Frljić i slični manipulatori igraju na semantiku: jedno dijete je „ubijeno“ (planirano), dok su stotine druge djece „poginule“ (slučajno, kolateralno).
Kako se može tvrditi da su djeca iz Vukovara, Slavonskog Broda, Zadra ili Škabrnje – koja su poginula u bombardiranju bolnica, škola i vrtića – bila „slučajne“ žrtve? Je li to logično?
No, što se sustavno prešućuje?
I dok Frljićeve predstave i srodni projekti ističu slučaj Aleksandre Zec, u potpunosti se prešućuju stravični zločini nad obiteljima Čengić i Grgić. Četverogodišnji Goran i jedanaestogodišnji Slobodan Čengić, kao i petogodišnja Ana-Marija i četrnaestogodišnji Ivan Grgić, ubijeni su od strane srpskih paravojnih postrojbi – no njihova imena rijetko se spominju u „umjetničkim“ interpretacijama rata.
Zašto? Možda zato što ta djeca nisu uklapala u narativ o „hrvatskoj genocidnosti“.
Čija je žrtva bila Aleksandra Zec?
Mainstream narativ tvrdi: „ubijeni su samo zato što su bili Srbi“. Ali činjenice govore drugačije:
- Otac Mihajlo Zec bio je Srbin.
- Majka Marija Mesić bila je Hrvatica, rođena i krštena u Lici.
- Aleksandra je bila dijete mješovitog braka – polu-Srpkinja, polu-Hrvatica, socijalizirana u Zagrebu.
Čak i zločinci nisu bili „isključivo Hrvati“ – među njima su bili i Bošnjak-musliman (Suljić) te Srpkinja (Živanović).
Kako onda govoriti o „etnički čistom“ motivu i „hrvatskom zločinu protiv Srba“?
Projekti „pomirenja“ ili retraumatizacija žrtava?
Paradoksalno, upravo Frljić sa svojom predstavom „Mrzim nasilje“ širi „mirotvorstvo“ na festivalu znakovitog naziva „Nosi se“ u Benkovcu.
Stanovnici Benkovca, Nadina i Škabrnje, žrtve masakra i etničkog čišćenja, teško to mogu doživjeti drugačije nego kao novu uvredu i retraumatizaciju.
Frljićeva kazališna i politička poetika nije umjetnost, nego psihološko–propagandni rat.
Njegovi projekti ne doprinose pomirenju, nego šire stigmu, relativiziraju srpske zločine i imputiraju „genocidnost“ hrvatskom narodu.
Prava istina jest: Hrvatska je bila žrtva srbijanske agresije, a Frljićevo kazalište služi da se ta činjenica zatre i izvrne naglavačke.
Pitanje za kraj: Može li se takva „umjetnost“ doista zvati umjetnošću, ili je riječ o sofisticiranom nastavku agresije drugim sredstvima?
Napisao čitatelj: Ivor Versić
- Trijumf Nasurovića u Drenovcima: Pobjeda uz podršku Vlajčića
Uvjerljiva pobjeda nezavisne liste Josipa Nasurovića na prijevremenim izborima u Drenovcima. Uz visoku izlaznost od 51,69%, birači su poslali jasnu poruku, unatoč Anušićevom angažmanu u… Pročitaj više: Trijumf Nasurovića u Drenovcima: Pobjeda uz podršku Vlajčića - Kraj ere koncesija: Grad preuzima ključeve parkiranja!
Nakon rješavanja pravnih prepreka i odluke Državne komisije, Grad preuzima upravljanje parkiranjem u svoje ruke. Nakon gotovo tri desetljeća koncesijskog modela, uvodi se moderan i… Pročitaj više: Kraj ere koncesija: Grad preuzima ključeve parkiranja! - Pukovnik Čulina: Kulturna politika postala je apsurdna!
Oštra kritika pukovnika Čuline: “Novcem poreznih obveznika rehabilitirate progonitelje hrvatskih intelektualaca!” ZAGREB, 27. travanj 2026. – – Umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, Robert Čulina, uputio je… Pročitaj više: Pukovnik Čulina: Kulturna politika postala je apsurdna! - Inicijativa triju mora: Sigurnost kao „kičma Europe“
Uoči okruglog stola „Stability and Security – 3SI“ u Dubrovniku, vodeći stručnjaci i diplomati upozorili su na nužnost brze prilagodbe obrambenih sustava novim geopolitičkim izazovima.… Pročitaj više: Inicijativa triju mora: Sigurnost kao „kičma Europe“ - Osijek daruje tramvaje ukrajinskom gradu Žitomiru
U sklopu velike modernizacije gradskog prijevoza, Grad Osijek započeo je humanitarnu akciju donacije tramvaja ukrajinskom gradu Žitomiru. Prva dva vozila, kao simboli nepokorenog grada, danas… Pročitaj više: Osijek daruje tramvaje ukrajinskom gradu Žitomiru - Renesansa belišćanske škole: Investicija od 8,8 milijuna eura za budućnost 500 učenika.
Osnovna škola Ivana Kukuljevića u Belišću prolazi kroz povijesnu transformaciju. Uz dogradnju novih kapaciteta i potpunu modernizaciju postojeće zgrade, škola se priprema za prelazak na… Pročitaj više: Renesansa belišćanske škole: Investicija od 8,8 milijuna eura za budućnost 500 učenika. - Povijesni ustroj domobranstva 1991./92.
Naziv “domobranstvo” nosi duboko povijesno značenje koje nadilazi granice Hrvatske, simbolizirajući snagu naroda u obrani vlastitog praga. Od prvih postrojbi u 19. stoljeću, preko ključne… Pročitaj više: Povijesni ustroj domobranstva 1991./92. - Očevim stopama: 17-godišnja Sara sudi seniorski nogomet
Nogometni tereni Baranje svjedoče rađanju nove nade u sudačkim redovima. Iako su strasti na travnjaku često uzavrele, 17-godišnja Sara Posavec iz Petlovca hrabro je zakoračila… Pročitaj više: Očevim stopama: 17-godišnja Sara sudi seniorski nogomet - Černobil: 40 godina od najveće nuklearne katastrofe
Prije točno 40 godina, svijet je svjedočio trenutku koji će zauvijek promijeniti percepciju nuklearne energije. U ranim jutarnjim satima 26. travnja 1986., reaktor broj četiri… Pročitaj više: Černobil: 40 godina od najveće nuklearne katastrofe - Franko Lohajner: Opatijski dragovoljac koji je život položio na Kupresu
Na današnji dan, 26. travnja 1971. godine, u Rijeci je rođen Franko Lohajner, opatijski dragovoljac i jedan od istinskih, a nepravedno zanemarenih heroja Domovinskog rata.… Pročitaj više: Franko Lohajner: Opatijski dragovoljac koji je život položio na Kupresu - Papa Lav XIV. zaredio desetoricu novih svećenika
VATIKAN, 26. travanj 2026. – U srcu kršćanstva, pod velebnim svodovima Bazilike svetog Petra, na Nedjelju Dobrog Pastira, Papa Lav XIV. zaredio je desetoricu novih… Pročitaj više: Papa Lav XIV. zaredio desetoricu novih svećenika - Agresija na Vitez i Busovaču 1992.
Mali Uskrs 1992.: Dan kada je ratni vihor zahvatio Vitez i Busovaču Na današnji dan, 26. travnja 1992. godine, blagdanski mir Malog Uskrsa u Srednjoj… Pročitaj više: Agresija na Vitez i Busovaču 1992.
