Režiser psihološko–propagandnog rata protiv Hrvatske
U Benkovcu je u subotu, 6. rujna 2025. godine, održan događaj najavljen kao „mirni prosvjed/performans“ pod nazivom „Nosi se kamen ljubavi i mira“. Organizatori – Juraj Aras, festival „Nosi se“, FALIŠ i prateća „duboka“ logistika – predstavili su ga kao umjetnički čin, no mnogi svjedoci i promatrači doživjeli su ga kao otvorenu provokaciju i ruganje, kako katoličkoj vjeri, tako i nacionalnim simbolima.
Portal Narod.hr izvijestio je o performansu člankom pod naslovom: „Aras izveo performans rugajući se katoličkoj vjeri i nacionalnoj zastavi“, naglašavajući njegov revanšistički i agresivan karakter.
Kazalište kao politička optužnica
Ovaj događaj nije izoliran slučaj, nego se nadovezuje na dugogodišnju praksu pojedinih redatelja i aktivista koji svoje projekte predstavljaju kao umjetnost i mirotvorstvo, dok se u suštini radi o političkim porukama koje izazivaju podjele i retraumatiziraju žrtve. Jedan od najpoznatijih primjera jest kazališna i politička poetika Olivera Frljića.
U intervjuu za beogradski Blic (2013.) Frljić je izjavio da je „diskriminacija upisana u same temelje Republike Hrvatske“ te da je „ubojstvo Aleksandre Zec rezultat političkog projekta“. Njegove predstave, poput „Aleksandre Zec“ postavljene 2014. u Rijeci, uklapaju se u taj narativ – Hrvatska se sustavno prikazuje kao zemlja rođena na diskriminaciji i genocidnoj namjeri.
„Diskriminacija je upisana u same temelje Republike Hrvatske. Božićnim Ustavom iz 1990., Srbi su prestali biti narodom i postali nacionalna manjina.“
„Ubojstvo Aleksandre Zec nije incident, nego rezultat političkog projekta…“
Dakle, Frljić Hrvatsku sustavno prikazuje kao zemlju nastalu na diskriminaciji i genocidnoj namjeri.
Manipulacija žrtvama rata
Na sceni riječkog HKD Teatra 2014. postavljena je predstava „Aleksandra Zec“. Premda je Frljić tada tvrdio da „žrtve nemaju nacionalnost“, u kontekstu njegovih izjava u Blicu predstava je još jedna karika u lancu velikosrpskog narativa o „genocidnoj“ Hrvatskoj.
Na osnovi proba, snimljen je i film „Srbenka“ (Nebojša Slijepčević) koji hrvatsko društvo prikazuje kao etnički netolerantno.
Frljić i slični manipulatori igraju na semantiku: jedno dijete je „ubijeno“ (planirano), dok su stotine druge djece „poginule“ (slučajno, kolateralno).
Kako se može tvrditi da su djeca iz Vukovara, Slavonskog Broda, Zadra ili Škabrnje – koja su poginula u bombardiranju bolnica, škola i vrtića – bila „slučajne“ žrtve? Je li to logično?
No, što se sustavno prešućuje?
I dok Frljićeve predstave i srodni projekti ističu slučaj Aleksandre Zec, u potpunosti se prešućuju stravični zločini nad obiteljima Čengić i Grgić. Četverogodišnji Goran i jedanaestogodišnji Slobodan Čengić, kao i petogodišnja Ana-Marija i četrnaestogodišnji Ivan Grgić, ubijeni su od strane srpskih paravojnih postrojbi – no njihova imena rijetko se spominju u „umjetničkim“ interpretacijama rata.
Zašto? Možda zato što ta djeca nisu uklapala u narativ o „hrvatskoj genocidnosti“.
Čija je žrtva bila Aleksandra Zec?
Mainstream narativ tvrdi: „ubijeni su samo zato što su bili Srbi“. Ali činjenice govore drugačije:
- Otac Mihajlo Zec bio je Srbin.
- Majka Marija Mesić bila je Hrvatica, rođena i krštena u Lici.
- Aleksandra je bila dijete mješovitog braka – polu-Srpkinja, polu-Hrvatica, socijalizirana u Zagrebu.
Čak i zločinci nisu bili „isključivo Hrvati“ – među njima su bili i Bošnjak-musliman (Suljić) te Srpkinja (Živanović).
Kako onda govoriti o „etnički čistom“ motivu i „hrvatskom zločinu protiv Srba“?
Projekti „pomirenja“ ili retraumatizacija žrtava?
Paradoksalno, upravo Frljić sa svojom predstavom „Mrzim nasilje“ širi „mirotvorstvo“ na festivalu znakovitog naziva „Nosi se“ u Benkovcu.
Stanovnici Benkovca, Nadina i Škabrnje, žrtve masakra i etničkog čišćenja, teško to mogu doživjeti drugačije nego kao novu uvredu i retraumatizaciju.
Frljićeva kazališna i politička poetika nije umjetnost, nego psihološko–propagandni rat.
Njegovi projekti ne doprinose pomirenju, nego šire stigmu, relativiziraju srpske zločine i imputiraju „genocidnost“ hrvatskom narodu.
Prava istina jest: Hrvatska je bila žrtva srbijanske agresije, a Frljićevo kazalište služi da se ta činjenica zatre i izvrne naglavačke.
Pitanje za kraj: Može li se takva „umjetnost“ doista zvati umjetnošću, ili je riječ o sofisticiranom nastavku agresije drugim sredstvima?
Napisao čitatelj: Ivor Versić
- Miletić podnio kaznenu prijavu protiv vodećih ljudi Hrvatskog stolnoteniskog saveza
Nova afera HSTS ozbiljno potresa hrvatski sportski svijet. Saborski zastupnik Mosta, Marin Miletić, predao je opsežnu kaznenu prijavu protiv vodećih ljudi Hrvatskog stolnoteniskog saveza. Uz… Pročitaj više: Miletić podnio kaznenu prijavu protiv vodećih ljudi Hrvatskog stolnoteniskog saveza - Vinko Grgić: Pad gradonačelnika Nove Gradiške
Vinko Grgić ponovno šokira javnost: manje od 24 sata nakon što je formalno preuzeo gradonačelničku dužnost, podnio je neopozivu ostavku kako bi izbjegao povratak u… Pročitaj više: Vinko Grgić: Pad gradonačelnika Nove Gradiške - Na današnji dan prije 35. godina osnovana je elitna postrojba – 3. bojna 3. gardijske brigade “Kune” Slavonski Brod
Na današnji dan, 12. lipnja, obilježava se točno 35 godina otkako je formalno ustrojena legendarna 3. bojna Kobre. Ova elitna slavonskobrodska postrojba ispisala je najslavnije,… Pročitaj više: Na današnji dan prije 35. godina osnovana je elitna postrojba – 3. bojna 3. gardijske brigade “Kune” Slavonski Brod - Povijesno ujedinjenje HSS-a u Trebarjevu Desnom, rodnom mjestu braće Radića
Povijesno ujedinjenje HSS-a započelo je u Trebarjevu Desnom, gdje su tri sestrinske stranke potpisale sporazum o spajanju. Cilj je povratak radićevskim vrijednostima i jačanje utjecaja… Pročitaj više: Povijesno ujedinjenje HSS-a u Trebarjevu Desnom, rodnom mjestu braće Radića - Plenković jasan: Nema napretka Crne Gore bez povrata ‘Jadrana’, istine o nestalima i suđenja za ratne zločine
Tijekom službenog posjeta susjednoj zemlji, premijer Andrej Plenković istaknuo je kako Hrvati u Crnoj Gori imaju trajnu podršku matične države kroz strateške projekte, ali je… Pročitaj više: Plenković jasan: Nema napretka Crne Gore bez povrata ‘Jadrana’, istine o nestalima i suđenja za ratne zločine - Afrička svinjska kuga i kuga ovaca
Potvrđena je nova afrička svinjska kuga u Osječko-baranjskoj županiji, a alarm je oglašen i zbog kuge malih preživača kod Daruvara. Nadležne službe su na terenu.… Pročitaj više: Afrička svinjska kuga i kuga ovaca - Zločin i masakr civila u Rodaljicama (1992.)
Otkrijte potresne detalje tragičnog 11. lipnja 1992. godine kada je okupirano zadarsko zaleđe svjedočilo neopisivom teroru. Ovaj svirepi zločin u Rodaljicama odnio je živote potpuno… Pročitaj više: Zločin i masakr civila u Rodaljicama (1992.) - Smrt u Glavnjači: Kako je ubijen Andrija Hebrang
Na današnji dan, 11. lipnja 1949. godine, u beogradskom zatvoru Glavnjača pod iznimno sumnjivim okolnostima ugašen je život istaknutog hrvatskog političara. Iako je režim tvrdio… Pročitaj više: Smrt u Glavnjači: Kako je ubijen Andrija Hebrang - Na današnji dan rođena su braća Radić, vizionari koji su iz temelja promijenili hrvatski politički krajobraz
Istaknuti velikani, braća Radić, svojim su rođenjem na današnji dan obilježili početak nove ere u hrvatskoj politici, spustivši borbu za nacionalna prava iz zatvorenih salona… Pročitaj više: Na današnji dan rođena su braća Radić, vizionari koji su iz temelja promijenili hrvatski politički krajobraz - Na današnji dan prije 35. godina osnovana je A-satnija ZNG-a u Bjelovaru
Osnovana 10. lipnja 1991. godine, elitna A-satnija Bjelovar postala je prva profesionalna vojna formacija u svojoj regiji. Iako slabo naoružani, ovi su visoko motivirani dragovoljci… Pročitaj više: Na današnji dan prije 35. godina osnovana je A-satnija ZNG-a u Bjelovaru - Obilježena 35. obljetnica osnutka 57. samostalnog bataljuna ZNG-a “Marijan Celjak” u Sisku
U Sisku je polaganjem vijenaca i svečanim programom obilježena 35. obljetnica ustrojavanja prve dragovoljačke postrojbe Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Legendarni 57. SAMB „Marijan Celjak“… Pročitaj više: Obilježena 35. obljetnica osnutka 57. samostalnog bataljuna ZNG-a “Marijan Celjak” u Sisku - Tišina koja para uši: Zašto za ubojstvo osmero djece u Vitezu nitko nikada nije odgovarao?
Teško je ostati ravnodušan pred povijesnim tragedijama koje uključuju najranjivije, a stravičan masakr u Vitezu 10. lipnja 1993. godine jedan je od najmračnijih podsjetnika na… Pročitaj više: Tišina koja para uši: Zašto za ubojstvo osmero djece u Vitezu nitko nikada nije odgovarao?
