Hrvatska Kostajnica Odaje Počast Gordanu Ledereru – 34 Godine Od Smrti Ratnog Snimatelja Koji Je Kamerom Branio Istinu

U ponedjeljak 11. kolovoza kod spomen-obilježja „Slomljeni pejzaž“ svečanim programom obilježava se 34. godišnjica pogibija Gordana Lederera, legendarnog ratnog snimatelja Hrvatske radiotelevizije, čiji je život ugašen metkom neprijateljskog snajpera dok je kamerom bilježio prve stranice krvave povijesti Domovinskog rata.

U organizaciji Grada Hrvatske Kostajnice, na mjestu koje simbolizira i tragediju i snagu, okupljeni će se prisjetili čovjeka koji je s hrvatskim braniteljima dijelio sve opasnosti fronta. Spomen-obilježje „Slomljeni pejzaž“, podignuto 2015. godine na 24. obljetnicu njegove smrti, djelo je kipara Petra Barišića i arhitektonskog studija NFO. Njegov dizajn – golemi fotografski objektiv s napuklom lećom, pogođenom snajperskim metkom – metafora je za Ledererovu smrt, ali i za istinu koju je bilježio svojim kadrovima. Do „propucane leće“ vodi 33 betonske ploče, nalik filmskim rolama, koje simboliziraju njegovih 33 godine života.

Smrt u kadru istine

Dana 10. kolovoza 1991., na Čukur brdu iznad Hrvatske Kostajnice, Gordan Lederer snimao je hrvatske branitelje u akciji tijekom srpskih napada na Pounje. Bio je uz njih i dan-dva ranije, u akciji 1. gardijske brigade Tigrovi na Šupljem kamenu.

Oko 17 sati, metak neprijateljskog snajpera pogodio ga je u trenutku kada je njegov objektiv bilježio ratnu stvarnost. Branitelji su se odmah uputili prema njemu – među njima i tadašnji zapovjednik Tomo Medved, današnji ministar hrvatskih branitelja. Šestorica Tigrova, uz vatrenu potporu suboraca, izvukla su ga do sanitetskog vozila. Bio je teško ranjen u ruke, prsa i nogu, ne samo od snajperskog hica nego i od granate, ali pri svijesti. Branitelji su mu zaustavili krvarenje, sanirali rane i intravenozno dali krv.

Međutim, cesta prema Zagrebu bila je pod stalnom prijetnjom neprijateljskih napada. General Medved zatražio je od JNA generala Andrije Rašete helikoptersku evakuaciju i prekid paljbe. Odgovor nije stigao – ni helikopter, ni garancija sigurnog prolaza. Vrijeme je curilo, a šanse za preživljavanje sve su se više gasile.

Tek oko 21 sat odlučeno je krenuti sanitetskim vozilom prema zagrebačkom Rebru. Put je trajao sat i pol, u mraku, bez svjetala, kako neprijatelj ne bi otvorio vatru. Na odredištu ih je čekala njegova majka, ugledna anesteziologinja Vlasta Lederer, koja je kroz tri desetljeća rada spasila nebrojene živote. Sinu nije uspjela pomoći.

Život posvećen istini

Gordan Lederer rodio se u Zagrebu 1958. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Nakon toga pohađao je školu za fotoreportere Jugoslavenskog instituta za novinarstvo u Beogradu. Studij filmskog i tv-snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu upisao je 1983. godine gdje je i diplomirao 1989. godine s dokumentarnim filmom Samoća u produkciji ADU. Godine 1986. započeo je studij arheologije na Filozofskom fakultetu, a 1989. godine u Inter-univerzitetskom centru u Dubrovniku započeo je poslijediplomski studij Kulturna povijest istočnojadranske obale.

U “Croatia-filmu” radio je kao snimatelj animacije na dugometražnom animiranom filmu Čudesna šuma na kojem je primijenio i opisao vlastita inovativna rješenja za scenu oluje, koja je posmrtno objavljena 2000. godine. Prešavši na televiziju pokrenuo je rad strukovne snimateljske sekcije, s fotografskom izložbom profesionalnih snimatelja pokraj “trga” u zgradi Hrvatske televizije.

Radeći kao televizijski snimatelj snimao je razne ambijente, od dočeka Nove 1990. godine na Trgu bana Jelačića, preko nogometnih utakmica do rada u redakciji emisija iz kulture. Zahvaljujući arheološkoj izobrazbi je u nizu produkcija obavljao scenarističke zadatke stručnog suradnika. Na ovaj je način dospio u nesvakidašnji položaj autora-snimatelja, kakva je inače karakterističnija za autore putopisnih filmova. Iz tih je razloga, među ostalima, nastalo filmsko djelo Knin bez komentara. Kao arheolog-amater prijavio je i predao nalaz skulpture rimskog vojnika kod Vratnika iznad Senja.

U terenskim bilježnicama su mu ostali mnogobrojni zapisi izviđanja neistraženih nalazišta i obilazaka lokaliteta. Kao ratni snimatelj kamerom izvješćuje za Hrvatsku televiziju o stradanjima i događajima u Domovinskome ratu sa svih bojišta.

Njegove snimke s Banije, uključujući i posljednje kadrove, urezane su u kolektivno pamćenje kroz dokumentaristički film „Banijska ratna praskozorja“.

Nepravda koja traje

Ubojica Gordana Lederera, Milan Zorić, nikada nije odgovarao za zločin. Iako se pred kamerama u Srbiji hvalio kako je ubio hrvatskog ratnog reportera, izbjegao je kaznu zahvaljujući Zakonu o oprostu iz 1996. godine. Ta nepravda i danas boli, ne samo obitelj, nego i sve one koji su svjesni da je Lederer ubijen zbog istine koju je prenosio.

Poruka sjećanja

Na prošlogodišnjoj obljetnici, njegova udovica Ana Lederer istaknula je:

„Ono što je meni posebno važno jest da ne zaboravimo sjećanja, ne samo na Gordana, nego i na sve hrvatske branitelje, na sve novinare i snimatelje koji su dali svoj život i koji su s našim dečkima 1991., u tenisicama, zajedno kročili s jedinim oružjem koje su tada imali – kamerama i fotoaparatima.“

Gordan Lederer ostaje simbol ratnog novinarstva, hrabrosti i profesionalne etike. Njegova kamera nije bila samo svjedok, nego i oružje protiv laži. U trenutku kada je metak zauvijek prekinuo njegov kadar, ostala je zabilježena slika slobode koja se rađala – i cijena koju su mnogi platili da bi Hrvatska bila slobodna.