Stjepan seric

STJEPAN ŠERIĆ: BRANITELJSKA LUSTRACIJA — DALI JE TO MOGUĆE?

Domovinski rat Nove obavijesti Riječ branitelja Vijesti

Problem koji smo ostavili našoj djeci i unucima jest lustracija jugokomunističkog sustava i osoba koje su ga kreirale, a koje danas vladaju Hrvatskom kao njezini gospodari. Franjo Tuđman, pokojni hrvatski predsjednik, na Plesu, nakon povratka iz SAD-a, vidno narušenog zdravstvenog stanja, rekao je:


Nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava niti jugoserpskog stanja da nam određuju put na kojem namjeravamo i ići. Nećemo dopustiti jugokomunističkim ostacima, a ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi u Hrvatskoj i u svijetu. Nećemo dopustiti onima koji se vežu s crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske neovisnosti, ne samo s crnim nego i s zelenim i žutim vragovima. Nećemo dopustiti onima koji se povezuju sa svim protivnicima hrvatske samostalnosti — ne samo da se povezuju, nego im se i nude, ne samo nude nego im se i prodaju za Judine škude. Mi smo stvarali Hrvatsku za ljudska prava i slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskog naroda. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost da odlučuje o svojoj sudbini. Pripadnici smo jednog naroda koji u povijesti nije imao prijatelja kao i danas.

Kada je u nemoći prozivao „stoku krupnog i sitnog zuba“, mislio je na one koji danas upravljaju Hrvatskom, a ne na hrvatski narod. Je li Franjo Tuđman bio proročan u onome što će nam se dogoditi? Vidite kakav težak teret ostavljamo našoj djeci i unučadi.

Ono što danas opterećuje naše društvo i braniteljsku populaciju jest broj hrvatskih „branitelja“. Nakon rata ih je bilo 260.000; ministar kaže da ih je danas 508.000, a službeni podaci navode 513.140. Koji je broj točan? Ja znam da ih nije bilo više od 260.000. Razlika između stvarnih branitelja i onih „drugih“ iznosi 253.140. Braniteljske udruge, ministarstvo i političke stranke tvrde da ne postoji način kako razlikovati i odvojiti „stoku krupnog i sitnog zuba“ iz braniteljske populacije.

Sada ću vam prezentirati model koji će s 95% točnosti utvrditi te razlike; koštat će zanemarivo i, najduže do jedne godine, imali bismo točan popis stvarnih branitelja s imenom, prezimenom, postrojbom i datumima pristupa ZNG-u ili HV-u, te vremenom provedenim u ratu do 30. lipnja 1996. godine — kao i točan popis lažnih s imenima i prezimenima.

Kratak uvod da biste razumjeli način vođenja evidencija od početka ustrojavanja postrojbi: svaki pripadnik ZNG-a, HV-a i HOS-a vodio se u platnim listama — možda izuzetak u 5% slučajeva, ali ne duže od jednog mjeseca. Pripadnik koji nije bio u profesionalnom sastavu Oružanih snaga dobivao je plaću umanjenu za iznos koji je primio na mjestu gdje je bio zaposlen, uvećanu za dužnost koju je obnašao u HV-u.

Postupak: svaka satnija, kao sastavnica neke veće formacije (npr. bojna), vodila je pomoćne liste po organizacijskim cjelinama u kojima su uvijek morali biti uneseni podaci: ime, prezime, funkcija, datum stupanja u HV, plaća koju je primio ili naznaka da nije zaposlen. Primjer za mjesec listopad: IV. pješačka bojna, br. — Stjepan Šerić, zaposlenik DUP Osijek, zapovjednik satnije za potporu; naknada 19.000, iznos koji je primio kao zaposlenik DUP 4.300; datum pristupanja 14. srpnja 1991.; 31 (dan tog mjeseca), manje 4,5% (prijevozni troškovi); osnovica 15.500; za isplatu 14.038,50; potpis.

Pripadnik koji je, primjerice, došao 10. listopada za obračun je imao 21 dan. Pripadnik koji je imao veća primanja od naknade u HV vodio se u platnim listama s 0,00 novca za isplatu. Sve postrojbe HV-a vodile su takve liste bez kojih ne bi ostvarile naknadu. Liste bojni i drugih sastavnica dostavljale su se u brigadu, gdje su sastavljane glavne liste s popisom ukupnih sredstava za brigadu na temelju primljenih pomoćnih lista, a potom dostavljane Upravama za obranu. Uprave za obranu dostavljale su glavne liste Glavnom stožeru HV-a. Cjelovite liste dostavljale su se Ministarstvu obrane, koje ih je prosljeđivalo Ministarstvu financija, a sredstva su potom slana obrnutim redoslijedom. Tako su kopije pomoćnih lista i sredstva za isplatu naknada vraćana u postrojbe. Znam da se sve te liste nalaze u Upravama za obranu i drugim nadležnim institucijama Republike Hrvatske.

Vodile su se i liste za gardijski dodatak za pričuvne postrojbe angažirane na „južnom bojištu“ tijekom napadnih i obrambenih operacija Hrvatske vojske. Vodile su se i liste za ratni dodatak koji su pričuvnici primali od 1994. za boravak na prvoj crti (pripadnici postrojbe u pričuvnom sastavu nisu primali dodatak kad su bili u pričuvnom rasporedu ili na odmoru). Objedinjavanjem i uspoređivanjem svih lista skoro je nemoguće pogriješiti.

Što treba činiti? Izvršiti pritisak na sve političke aktere i braniteljske udruge da prihvate model koji će omogućiti vjerodostojnu istinu o Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima. Kada politička većina odluči tražiti od Vlade da uredbom regulira te odnose sukladno modelu koji omogućava provedbu i ostvaruje cilj — neću dalje širiti model provedbe — zamislite elemente: vojnu hijerarhiju, informatičke timove za skeniranje platnih lista, centralni stožer za objedinjavanje svih lista, izradu programa za jednostavan pristup raspoloživim informacijama. Gotovi spisak usporediti sa spiskom u Ministarstvu hrvatskih branitelja — oni čija se imena ne poklapaju označili bismo kao 95% lažne.

Vrlo je jednostavno izvodivo, bez velikog utroška vremena i novca.

Zašto se to neće dogoditi? Nijednoj političkoj opciji to nije cilj. Jedni kontroliraju braniteljsku populaciju preko Ministarstva i braniteljskih udruga; drugi bi, da su iskreni, imali problema jer bi ih braniteljska masa politički napala — to je politički pogubno. Znatan broj stvarnih branitelja potpisivao je neistinite podatke za lažne i lažno svjedočio. Mnogi ne žele potrošiti ni malo svoga vremena ili novca za nešto što smatraju svetinjom — ugodnije je komentirati iz fotelje. Da bi se organizirala kritična masa, nužna je organizacija, novac, dostupnost medija i interes političkih i ekonomskih aktera.

Što će nam se dogoditi u budućnosti ako to ne napravimo? Ostavit ćemo u nasljeđe našoj djeci i unucima gorih stvari nego što smo mi naslijedili: ostatke jugokomunističkog sustava koji danas vlada našom domovinom, a branitelji će biti alat kojim oni stvaraju podjele u društvu. Moja unučad možda neće smjeti reći da im je dida bio branitelj — prepirat će se tko je pravi, tko je lažni, kao što se danas prepire tko je „komunjara“. Komunisti koji su se krstili u dobi od 35–40 godina zovu me „jugonostalgičarom“. Što mislite što će govoriti mojim i vašim unucima?

Ostavit će nam u nasljeđe da se u veteranskim centrima skrbe o ukrajinskim vojnicima po prioritetu, a ne o hrvatskim braniteljima; financirat će veteranske centre za Ukrajince, ne za hrvatske branitelje — jer će većina naših branitelja pomrijeti ili završiti u privatnim hospicijima. Što bih predložio kad bi se to stvarno dogodilo — i u to sumnjam — rekao bih po onoj Rojsovoj: „tko je jamio, jamio.“ Sve lažne oslobodio bih kaznene odgovornosti, ali bih njihova imena objavio u „Narodnim novinama“ s etiketom kojoj pripadaju.

JA SAM SVOJU KAP STAVIO.

Napisao : Stjepan Šerić



Odgovori