Dražen Petrović rođen je 22.listopada 1964 u Šibeniku a preminuo 7.lipnja 1993 u Denkendoru.
Na današnji dan prije 29.godina poginuo je legenda košarke, Dražen Petrović.
Nakon utakmice, odlučio je da se kući neće vraćati sa suigračima, već se zajedno s tadašnjom partnericom, njemačkom manekenkom Klarom Szalantzy, i prijateljicom Hilal Edebal vraćao osobnim automobilom. Ali, nažalost, nije došao na svoj cilj. Crveni golf je u Denkendoru (Ingolstadtu) udario u kamion. Usnuli Dražen, koji nažalost nije bio vezan sigurnosnim pojasom, izletio je sa suvozačkog sjedala kroz vjetrobransko staklo i poginuo na mjestu nesreće, a obje suputnice pretrpjele su teške ozljede.
Dražen Petrović je bio jedan od najboljih košarkaša osamdesetih i u svojoj karijeri je nanizao brojne uspjehe, kako klupske tako i s reprezentacijom. U košarci je ostavio vječni pečat svojim nastupom i posve jedinstvenim načinom igre. Igrač prije svog vremena, košarkaški Mozart, Dražen Petrović.
Od početaka do prvih velikih uspjeha
Dražen Petrović je svoj sportski put započeo u Šibeniku, gdje se rodio 22. listopada 1964. ocu Jovanu, koji je porijeklom Crnogorac, i mami Biserki. Za košarku ga je nadahnuo njegov stariji brat Aleksandar odnosno »Aca trica«, koji je već prije njega počeo slijediti put vrhunskog sportaša. Dražen se odmah pokazao kao veliki talent, a prije svega je oduševljavao svojim odnosom prema radu. Unatoč tome, samo su rijetki tada mogli slutiti da će postati jedan od najboljih košarkaša osamdesetih godina 20. stoljeća, koji i danas ostaje jedan od najvećih košarkaških idola u našoj regiji i šire.
-
“Dražen je kao konj. Što ga više udaraš, to je opasniji i igra bolje.“ – Aleksandar Petrović, Draženov brat i veliki uzor, koji ga je »namamio« na košarkaški parket.
Za juniore KK Šibenka zaigrao je već sa 13 godina, a za seniore sa 15. Tri godine kasnije za njega se borila većina jugoslavenskih klubova, a on je izabrao Cibonu, gdje je igrao i njegov brat Aleksandar, s kojim je činio izniman košarkaški par na terenu. Godine 1985. s Cibonom je osvojio i prvenstvo Jugoslavije i kup, a kao točka na i još je i u finalu Eurolige slavio nad madridskim Realom, kojem je Dražen u iznimnoj predstavi ubacio čak 36 koševa. Sljedeće godine su ponovili uspjeh, pobijedivši u finalu Eurolige litavski Žalgiris.
Dražen je jednako nizao velike uspjehe s tadašnjom jugoslavenskom reprezentacijom, s kojom je među ostalim 1998. godine u Seulu osvojio srebrnu medalju te kasnije još dvije zlatne medalje – jednu na EP 1989., a drugu na SP 1990. Sve to bio je samo početak velikog uspjeha tadašnje generacije jugoslavenske košarke koja se – po velikoj Draženovoj zasluzi – uspela na sam vrh svjetske košarke
.Tako je reprezentacija Jugoslavije na Olimpijskim igrama 1988. godine osvojila 2. mjesto, izgubivši u finalu od ekipe Sovjetskog Saveza. Slijedio je »zlatni vrhunac« koji je započeo osvajanjem naslova europskog prvaka na EP 1989. kod kuće u Zagrebu i nastavio se sljedeće godine naslovom svjetskog prvaka u Buenos Airesu. Pobjeda je bila utoliko slađa jer su se u finalu mogli osvetiti momčadi Sovjetskog Saveza za poraz na OI dvije godine ranije. Tim uspjehom su završili Draženovi nastupi za Jugoslaviju, jer se 1991. dotada zajednička država raspala na više samostalnih država.
Za juniore KK Šibenka zaigrao je već sa 13 godina, a za seniore sa 15. Tri godine kasnije za njega se borila većina jugoslavenskih klubova, a on je izabrao Cibonu, gdje je igrao i njegov brat Aleksandar, s kojim je činio izniman košarkaški par na terenu. Godine 1985. s Cibonom je osvojio i prvenstvo Jugoslavije i kup, a kao točka na i još je i u finalu Eurolige slavio nad madridskim Realom, kojem je Dražen u iznimnoj predstavi ubacio čak 36 koševa. Sljedeće godine su ponovili uspjeh, pobijedivši u finalu Eurolige litavski Žalgiris.
Nevjerojatni nastupi u reprezentaciji
Dražen je jednako nizao velike uspjehe s tadašnjom jugoslavenskom reprezentacijom, s kojom je među ostalim 1998. godine u Seulu osvojio srebrnu medalju te kasnije još dvije zlatne medalje – jednu na EP 1989., a drugu na SP 1990. Sve to bio je samo početak velikog uspjeha tadašnje generacije jugoslavenske košarke koja se – po velikoj Draženovoj zasluzi – uspela na sam vrh svjetske košarke.
Tako je reprezentacija Jugoslavije na Olimpijskim igrama 1988. godine osvojila 2. mjesto, izgubivši u finalu od ekipe Sovjetskog Saveza. Slijedio je »zlatni vrhunac« koji je započeo osvajanjem naslova europskog prvaka na EP 1989. kod kuće u Zagrebu i nastavio se sljedeće godine naslovom svjetskog prvaka u Buenos Airesu. Pobjeda je bila utoliko slađa jer su se u finalu mogli osvetiti momčadi Sovjetskog Saveza za poraz na OI dvije godine ranije. Tim uspjehom su završili Draženovi nastupi za Jugoslaviju, jer se 1991. dotada zajednička država raspala na više samostalnih država.
Dražen je tako nastavio svoj reprezentacijski put u hrvatskom dresu. Prve službene utakmice hrvatska reprezentacija odigrala je 1992. godine, i to u kvalifikacijama za nastup na Olimpijskim igrama u Barceloni. Reprezentacija se probila sve do finala, gdje se suočila s američkom »Dream Team« ekipom koju su činili Michael Jordan, Magic Jonhson, Larry Bird, Charles Barkley, Scottie Pippen, John Stockton i drugi. Hrvati su morali priznati poraz od SAD-a s konačnim rezultatom 85:117, a Dražen je ubacio 24 koša i ekipa se s pravom mogla veseliti srebrnoj olimpijskoj medalji.
Košarkaški Mozart odigrao je ukupno 38 utakmica za hrvatsku reprezentaciju, zadnju 1993. godine, u kvalifikacijama za nastup na EP 1993., kad je Hrvatska odmjerila snage sa Slovenijom.
“Često me pitaju otkud mi toliko volje, želje za treniranjem i nevjerojatne želje za postizanjem koševa kad sam u košarci postigao sve i ne trebam se više dokazivati. Odgovor je posve jednostavan: kad igram košarku, želim biti najbolji.” – Dražen Petrović
Tako je, Dražen svoje uspjehe nije postigao bez truda ili slučajno – bio je poznat po napornim svakodnevnim treninzima te treniranju tehnike i šuta do savršenstva.
Karijera u NBA-u
Unatoč tome da su zanimanje za njega u SAD-u pokazivali već 1986. godine, Dražen nije odmah pohitao na drugu stranu Atlantika. Umjesto toga je 1988. godine potpisao s Real Madridom – i to 4-milijunski ugovor – što je u to vrijeme predstavljalo prilično velik novac. Iako je bila riječ o višegodišnjem ugovoru, Petrović je u španjolskom klubu ostao samo jednu sezonu. Na kraju sezone se odlučio za nove izazove i prihvatio ponudu NBA kluba Portland Trail Blazers. S novom ekipom se probio sve do finala NBA-a, u kojem su na kraju izgubili protiv Detroita.
Član NBA kluba New Jersey Nets postao je 23. siječnja 1991. i odmah je dobro iskoristio pruženu priliku u novom okruženju, gdje je za razliku od prijašnjeg mogao dokazati da, iako dolazi iz Europe, može imati bitnu ulogu u američkoj profesionalnoj ligi. Tako je do kraja sezone zaigrao na 43 utakmice, na kojima je u prosječno 20,5 minuta na terenu postigao 12,6 koševa po utakmici te je još jednom potvrdio svoje iznimne sposobnosti.
Zadnji susret u svom životu odigrao je u poljskom Wroclavu, gdje je 1993. u kvalifikacijama Hrvatska odmjerila snage sa slovenskom reprezentacijom. Slovenija je pobijedila razlikom od 4 koša, 94:90.
Izvor i Foto : grosbasket.com
