Zastupnik Božo Petrov kritizirao je rad DORH-a u Saboru, ističući politički utjecaj Vlade, skrivanje afera i manipulacije.
Rasprava o Izvješću o radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH) za 2025. godinu pretvorila se u jedno od najžučnijih ovotjednih zasjedanja u Hrvatskom saboru, a atmosferu je do usijanja doveo istup saborskog zastupnika i predstavnika Kluba zastupnika Mosta, Bože Petrova.
U izravnom i beskompromisnom obraćanju glavnom državnom odvjetniku Ivanu Turudiću, Petrov je iznio teške optužbe na račun funkcioniranja ključne pravosudne institucije u državi. Njegov se govor nije sveo samo na uobičajeno oporbeno kritiziranje, već je detaljno secirao ono što je nazvao “dubokim anomalijama” u sustavu, optužujući DORH za podložnost političkom utjecaju Vlade i namjerno uljepšavanje vlastite statistike kako bi se prikrio stvarni manjak rezultata u ključnim antikorupcijskim istragama.
Petrov je svoje izlaganje započeo ocjenom da se u radu Državnog odvjetništva, unatoč određenim naporima, jasno kristaliziraju dva opasna obrasca koja ozbiljno narušavaju povjerenje građana u neovisnost pravosuđa. Te obrasce nije nazvao pukim fenomenima, već ukorijenjenim praksama koje se protežu kroz mandate, ali su, prema njegovim riječima, u aktualnom razdoblju postale bolno očite. Prvi i najopasniji obrazac odnosi se na izravan politički utjecaj, odnosno “prstiće Vlade”, kako se slikovito izrazio, koji se naziru u ključnim odlukama institucije koja bi po ustavnoj definiciji trebala biti potpuno lišena bilo kakvog političkog diktata. Drugi obrazac je onaj birokratski – vješto uljepšavanje vlastitog lika i djela kroz statističke manipulacije, gdje se neuspjesi i odustajanja od progona maskiraju u prikaze visoke operativne učinkovitosti.
Zastupnik Mosta je secirao aktualno stanje u DORH-u navodeći konkretne primjere koji, prema njegovom mišljenju, dokazuju tezu o zarobljenoj instituciji. Posebno je naglasio problem dugotrajnih izvida koji godinama stoje u ladicama bez ikakvog konkretnog epiloga. U tom je kontekstu kao prvu i najeklatantniju aferu istaknuo slučaj “plin za cent”. Podsjetio je javnost i prisutne zastupnike na nevjerojatnu kronologiju ovog slučaja, napomenuvši kako je bivša glavna državna odvjetnica još 2023. godine s iste te saborske govornice tvrdila da DORH aktivno provodi izvide. Tri godine kasnije, u 2026. godini, javnost je dobila objašnjenje da se predmet i dalje nalazi kod Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) i da se čeka njihovo očitovanje.
Petrov je s govornice postavio niz oštrih pitanja na koja vladajući, ali ni sam državni odvjetnik, nisu imali brz odgovor. Zapitao se što je točno pravosudni aparat radio pune tri godine i kakvo se to čudotvorno očitovanje HERA-e čeka da bi se pokrenuo postupak u kojem su sudjelovali najveći državni akteri. Posebno je naglasio da se u ovom slučaju ne radi o marginalnoj administrativnoj pogrešci, već o sustavnom izvlačenju novca iz Hrvatske elektroprivrede (HEP), državne kompanije u kojoj je Vlada izravno kadrovirala i postavljala upravu s Franom Barbarićem na čelu. Podsjetio je na upozorenja HROTE-a i činjenicu da se plin, zbog umjetno stvorene neravnoteže, prodavao po bagatelnim cijenama, pri čemu je najveći dio energenata završavao u rukama privatne tvrtke PPD po cijeni od nevjerojatnog jednog centa.
Petrov je izravno optužio DORH da svojim nečinjenjem štiti one kojima odgovara zataškavanje stotina milijuna kuna štete za državni proračun, naglasivši duboku nepravdu prema običnim građanima koji za jedan neplaćeni račun odmah dobivaju ovrhe, dok višemilijunske afere ostaju godinama u ladicama bez ikakve odluke.
Druga točka kritike bila je usmjerena na takozvanu aferu s leasing-kućama, predmet koji u bespućima pravosudnog sustava čeka rasplet punih šest godina. Petrov je prozvao glavnog državnog odvjetnika tražeći objašnjenje o tome je li ikada zatražio nadzor nad ovim predmetom koji se neobjašnjivo rasteže, pitajući ga izravno koje se točno vještačenje ili dokument čeka više od pola desetljeća. Ponovno je provukao tezu o “prstićima Vlade“, sugerirajući da ovakva nevjerojatna sporost nije plod slučajnosti ili pukog nedostatka resursa, već ciljane opstrukcije koja prosječnom čovjeku šalje poruku o potpunom slomu pravne države.
Jedan od najsnažnijih trenutaka u raspravi bio je Petrovljev osvrt na međunarodni skandal i sukob nadležnosti između DORH-a i Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) u slučaju bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša. Zastupnik je ovaj sukob nazvao “titanskim okršajem” u kojem je glavni državni odvjetnik samoinicijativno oduzeo nadležnost europskim istražiteljima, pravdajući to tvrdnjom da europski novac predstavlja samo manji dio šire kriminalne aktivnosti. Petrov je ovu argumentaciju nazvao lažnom, podsjetivši da je EPPO još 21. studenoga 2024. godine službeno obavijestio hrvatske vlasti da istražuje ozbiljno kriminalno udruženje, nabave financirane mješovitim sredstvima (europskim i državnim), te kaznena djela primanja mita, zlouporabe položaja i pranja novca koja su međusobno neraskidivo povezana.
Zastupnik je upozorio Sabor na teške međunarodne reperkusije ovakvih poteza, najavivši kako će Europski sud 20. listopada raspravljati o presedanu koji je postavio DORH. Petrov je ovaj čin opisao kao nacionalnu sramotu, ističući da se Hrvatska u Europskoj uniji danas koristi kao negativan primjer zemlje u kojoj se jednostrano donose odluke o nadležnosti na štetu europskih istražitelja. Glavnog državnog odvjetnika optužio je za iskorištavanje pravne praznine i demonstraciju moći bez ikakve kontrole, pitajući se do kojih bi se sve aktera i političkih visina došlo da je EPPO zadržao kontrolu nad ovim osjetljivim predmetom. Pritom je podsjetio na Turudićevu izjavu iz studenoga 2024. kada je načelno podržao sudsku kontrolu državnoodvjetničkih odluka, oštro ga upitavši koliko je od tada konkretnih zakonskih izmjena uopće predloženo Ministarstvu pravosuđa, ili je to bila samo prigodna fraza za umirivanje javnosti.
Rasprava je dobila i snažnu ekološku dimenziju kada se Petrov dotaknuo slučaja zagađenja vode u Gospiću. Zastupnik je razotkrio licemjerje DORH-a koji je tek u rujnu 2026. godine, nakon golemog pritiska javnosti, prosvjeda i medijskih natpisa, objavio dramatične nalaze o prisutnosti mikroplastike u vodi. Ironično nazivajući DORH “prvakom transparentnosti”, upitao je kako je moguće da informacija koja izravno ugrožava zdravlje ljudi nije bila od javnog interesa 2022. godine kada je već postojala, nego tek 7. rujna 2026. kada su najavljeni masovni prosvjedi. Petrov je izravno demantirao DORH-ovo službeno objašnjenje da su podatke mogli objaviti tek nakon izmjene internog pravilnika u lipnju ove godine. Pozvao se na Zakon i članak 23. stavak 3. iz 2019. godine koji pravosudnim tijelima jasno daje ovlast komuniciranja s javnošću kada za to postoji poseban javni interes. Otkrio je i politički apsurd cijele situacije, podsjetivši da je čak i HDZ-ov župan u veljači 2025. godine stajao pred silosima u Gospiću i tražio kazneni progon odgovornih za odlaganje opasnog otpada. Petrov je zaključio da je DORH svjesno prešućivao ekološku katastrofu, djelujući tek onda kada je pritisak javnosti postao toliki da bi daljnja šutnja politički naštetila Vladi i premijeru.
U završnom dijelu svog izlaganja, Petrov se posvetio analizi samog teksta Izvješća za 2025. godinu, posebno dekonstruirajući DORH-ovu statistiku. Prema podacima iz izvješća, DORH se hvali povećanom ažurnošću i rješavanjem više predmeta nego što ih je zaprimljeno. No, Petrov je upozorio na opasnu metodologiju kojom se taj uspjeh prikazuje. Izložio je podatak o 16.182 odbačaja kaznenih prijava u 2025. godini, što predstavlja skok od čak 12,2 posto u odnosu na prethodnu godinu, dok je broj podignutih optužnica (14.524) ostao gotovo na istoj razini. Kumulativno, u odnosu na 2023. godinu, broj odbačaja porastao je za ogromnih 21,6 posto, dok su optužnice rasle tek za 6,5 posto.
Problem leži u činjenici da se, prema administrativnim pravilima, i odbačena kaznena prijava tretira kao “riješen predmet”. Petrov je upozorio da se stopa riješenosti prodaje javnosti kao dokaz operativnog uspjeha, dok se u stvarnosti masovnim odbačajima i nastupanjem zastara samo umjetno čisti evidencija. Zatražio je jasnu diferencijaciju između predmeta koji su rezultirali stvarnim kaznenim progonom i onih koji su odbačeni ili su pali u zastaru, naglašavajući da građani s pravom upućuju sve više pritužbi na brzinu i transparentnost rada institucije. Da su kritike opravdane, potkrijepio je i stajalištima Europske unije koja, iako diplomatski priznaje određeni napredak, jasno upozorava Hrvatsku da mora izgraditi uvjerljiviji bilans u istragama, kaznenom progonu i konačnim presudama, s posebnim naglaskom na slučajeve visoke političke korupcije.
Ipak, kako bi pokazao da problem nije u nedostatku kapaciteta već u izostanku političke volje, Petrov je svoje izlaganje zaključio jednim pozitivnim primjerom. Spomenuo je nedavnu istragu velike afere u sportu, gdje je DORH demonstrirao nevjerojatnu brzinu, operativnost i stručnost, otvorivši istragu, osiguravši golemu količinu dokumentacije te blokiravši više od 4,5 milijuna eura nezakonito stečene imovine.
Čestitavši im na tom konkretnom slučaju, Petrov je poentirao pitanjem koje je ostalo odzvanjati sabornicom: ako ova institucija može biti tako brza, učinkovita i neovisna u određenim istragama, po kojem točno kriteriju bira kada će svoje umijeće pokazati na djelu, a kada će predmete držati u ladicama godinama?
To pitanje, ostavljeno bez konkretnog odgovora s druge strane, najbolje sažima trenutni odnos javnosti prema radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.
