Pogibija generala JNA Mladena Bratića – prekretnica u obrani Vukovara

Domovinski rat Nove obavijesti Vijesti

Trideset i četiri godine poslije: smrt zapovjednika Novosadskog korpusa JNA i njezin povijesni odjek

VUKOVAR, 3. studenoga 2025. – Prije točno trideset i četiri godine, 3. studenoga 1991., u žestokim borbama za vukovarsko naselje Lužac poginuo je general-major agresorske Jugoslavenske narodne armije Mladen Bratić, zapovjednik Novosadskog korpusa. Bio je to najviše rangirani oficir JNA koji je izgubio život tijekom bitke za Vukovar – trenutak koji je, osim vojnog, imao i snažan psihološki odjek na obje strane bojišta.

General Mladen Bratić rođen je 6. lipnja 1933. u Podgorici. Kao zapovjednik Novosadskog korpusa ( od 1990. godine), bio je na čelu jedne od ključnih postrojbi koje su sudjelovale u opsadi Vukovara, u sklopu šire agresije na Republiku Hrvatsku 1991. godine.

Dan poslije okupacije Lužca – hrvatski tenkisti uzvraćaju

Već sutradan, 3. studenoga 1991., hrvatske snage u Vukovaru izvele su jednu od najhrabrijih i najuspješnijih protuoklopnih akcija tijekom cijele bitke.

Kako svjedoči branitelj Saša Poje, nakon što su agresorske snage izmjestile oklopnu bojnu na pješčaru između Lužca i Priljeva, hrvatski branitelji odlučili su iskoristiti trenutak. U dogovoru sa zapovjedništvom grada i uz nadzor dopukovnika Urbana, artiljerca s iskustvom iz JNA, odlučeno je da se s jednim tenkom, bez električnih sustava, pokuša napad na daleko nadmoćnijeg neprijatelja.

Sama pomisao da s jednim starim, poluispravnim tenkom idemo na takvu silu hladila nam je krv u žilama”, prisjeća se Poje. “Ali ionako više nismo imali što izgubiti.”

U zoru 3. studenoga, hrvatski su tenkisti s položaja kod starog mlina i Metalca započeli vatru po neprijateljskim tenkovima na pješčari. Prva meta – tenk M-84 udaljen 1.200 metara – pogođena je izravno, a eksplozija je bila razorna. Slijedili su novi pogoci – drugi tenk, pa zapovjedno vozilo s bijelom trakom, koje je pogođeno i prevrnuto silinom eksplozije.

U samo sat vremena Hrvoje Tilić ručno upravlja kupolom i topom te uništava 12 tenkova (9 T-72/M-84 i 3 T-55), jedan transporter BVP i jedno zapovjedno vozilo – bez ijedne povratne granate.
Akcija je izvedena precizno, tiho i smrtonosno, a zapovjednik Branko Borković osobno je čestitao posadi rekavši da su upravo saznali za pogibiju generala Bratića.

Kontroverze tri desetljeća kasnije – spomen-ploča u Novom Sadu

Gotovo tri desetljeća nakon njegove smrti, 2019. godine, u spomen-sobi 1. brigade Vojske Srbije u Novom Sadu postavljena je spomen-ploča generalu Mladenu Bratiću. Taj čin izazvao je oštre reakcije hrvatskih vlasti.

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske uputilo je diplomatsku notu veleposlanstvu Srbije u Zagrebu, istaknuvši da je riječ o veličanju osobe koja je bila dio oružane agresije na Hrvatsku.

Srbija je ponovno pozvana da se usmjeri na proces suočavanja s vlastitom prošlošću i ulogom u ratovima koje je pokrenula u devedesetima“, navedeno je u priopćenju hrvatskog MVP-a.

U istom priopćenju upozoreno je da su takvi potezi u suprotnosti s politikom pomirbe i izgradnje dobrosusjedskih odnosa, na kojoj Hrvatska kontinuirano inzistira.

Osudi se priključilo i Ministarstvo hrvatskih branitelja ( 2019. godina)

Ministarstvo hrvatskih branitelja najoštrije osuđuje podizanje spomenika Mladenu Bratiću te smatramo nedopustivim i neprihvatljivim veličanje zločinaca agresorske JNA. Ovakvi postupci Republike Srbije, koji se u raznim oblicima godinama ponavljaju, konstantni su pokušaji revizije povijesti i “podjele krivnje“, što nije i ne može biti prihvatljivo.

Najstrašniji zločin u modernoj povijesti Europe dogodio se upravo u Vukovaru, a današnje otkrivanje spomenika u Novom Sadu najgora je uvreda žrtvama tog zločina koji za posljedicu ima najveću masovnu grobnicu nakon II. svjetskog rata. Ovčara, Velepromet, Borovo commerce – stratišta su koja govore sama za sebe, svjedočeći o najvećem zlu čiji je predvodnik bio i Mladen Bratić.

Odgovor Srbije

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić odgovorio je na kritike iz Hrvatske usporedbom s imenima ulica i spomenika u Hrvatskoj koji nose imena Mile Budaka i Mire Barešića, poručivši da su reakcije iz Zagreba „pretjerane“ i „politizirane“.

Dodatne napetosti izazvao je incident u kojem su nepoznati mladići uklonili veliki transparent s natpisom “Ratko Mladić je ratni zločinac osuđen za genocid”, koji je u središtu Novog Sada postavila Liga socijaldemokrata Vojvodine (LSV) na samu obljenticu 18. studenog.

Čvrsta obrana Vukovara

Nakon Bratićeve smrti, napadi na Vukovar nisu prestali. Grad je i dalje bio pod neprekidnim granatiranjem, dok su hrvatske snage, pod zapovjedništvom Branka Borkovića – Mladog Jastreba, činile sve kako bi spriječile konačan pad grada.

Početkom studenoga 1991. godine u vukovarskim podrumima nalazilo se oko 14.000 civila bez vode, struje, grijanja i redovite prehrane. Grad je već tada postao simbol otpora i nacionalnog jedinstva Hrvatske.

U borbama za Vukovar i okolna naselja, hrvatske snage nikada nisu imale više od 3000 branitelja, a sama obrana grada oko 1800, dok je neprijateljska strana raspolagala s više od 30.000 vojnika, 600 tenkova, 500 oklopnih transportera i 180 haubica.

Pad Lužca i razdvajanje grada

Padom naselja Lužac, 2. studenoga 1991., grad Vukovar je razdvojen na dva dijela – Borovo naselje na sjeveru i središte grada na jugu. Time je obrana dodatno oslabila, a hrvatski branitelji i civili ostali su gotovo potpuno odsječeni.

Konačni udarac stigao je 10. studenoga padom Bogdanovaca, čime je Vukovar izgubio i posljednju kopnenu vezu s ostatkom Hrvatske.
Od 18. do 22. studenoga, naselje po naselje, branitelji su se morali predati, svjesni da pomoći više nema.

Povijesna simbolika i današnje poruke

Prema podacima Franjevačkog samostana u Vukovaru, u borbama i masakrima poginulo je 2717 branitelja i civila.
Smrt generala Bratića 3. studenoga 1991. godine ne predstavlja samo vojni događaj – ona simbolizira sudar dvaju svjetova:
vojske koja je napadala tuđu državu, i naroda koji je branio vlastiti dom.

Danas, kada Srbija u vojarnama postavlja ploče i čuva sjećanje na generale poput Bratića, postavlja se pitanje – je li to znak ponosa ili poraznog odbijanja suočavanja s istinom?
Jer, upravo taj čin, trideset godina poslije, postaje najveće priznanje same agresije – i to ne u Zagrebu, nego u Vukovaru, gdje je Bratić poginuo kao operativni zapovjednik okupatorskih snaga.

Unatoč svemu, Vukovar je preživio – kao simbol dostojanstva, otpora i nacionalnog identiteta hrvatskog naroda.



HRVATSKA BRODOGRADILIŠTA SPREMNA ZA EUROPSKU OBRAMBENU INDUSTRIJU

Dan branitelja Općine Grude 2025: Obilježena 32. obljetnica Hrvatske Republike Herceg-Bosne

Kolovoz 1992.: Zašto su Vukovarski veterani odbijali ratovati u Bosni – tajna izvješća otkrivaju sukobe i nepovjerenje

Sukob umjetnosti i sjećanja na Domovinski rat

Udruga hrvatskih branitelja Antunovac – Ivanovac održala sastanak s ministrom Tomom Medvedom

Tagged

Odgovori