Vukovar, 8. srpnja 2025. – Na današnji dan prije točno 17 godina, u 86. godini života, napustila nas je Kata Šoljić – žena čija je životna priča ispisana suzama i krvlju, ali i neizmjernom snagom duha. Nije bila poznata po obrazovanju ni društvenom položaju, ali je svojom patnjom i neustrašivošću ušla u temelje moderne hrvatske povijesti. Bila je – i ostala – majka Vukovara, majka Hrvatske, majka koja je u ratu izgubila četvoricu svojih sinova, ali nikada nije izgubila dostojanstvo.
Rođena 1922. godine u siromašnoj obitelji u Donjem Vukšiću kod Brčkog, Kata je već u djetinjstvu upoznala gubitak – bez oca je ostala s 13 godina, a nedugo potom i bez majke. Tijekom Drugog svjetskog rata izgubila je četvoricu braće. Tko bi tada rekao da će njezin životni križ tek tada početi?
U braku je rodila i odgojila šestero djece – četiri sina i dvije kćeri. Kada je 1991. buknuo Domovinski rat, Kata je još jednom stavila svoje srce pred topove i tenkove povijesti. Četvorica sinova – Niko, Ivo, Mijo i Mate – poginuli su u ratu, svaki od njih na različitom mjestu, u različitoj borbi, ali svi za istu slobodu – slobodnu i neovisnu Hrvatsku.
Najstariji sin, Niko, ubijen je u logoru u Srijemskoj Mitrovici. Mijo je, ironično i tragično, ubijen u kukuruzištu od ruke čovjeka s kojim je do jučer dijelio kruh i posao. Ivo, zapovjednik obrane Mitnice, nestao je u proboju prema Dunavu, ostavivši troje malodobne djece. Mato, najmlađi, stradao je u napadu na vojarnu.
No njezina žrtva tu ne staje. U obrani Hrvatske bili su i njezina kći Marija, koja je prošla srpske logore, njezin zet Stjepan Barišić, zatim zet Ivan Vukojević koji je poginuo u proboju, te unuci Zoran, Franjo, Anto i Toni. Druga kći, Ana, ostala je udovica s dva sina.
Kata Šoljić, žena koja „jedva da se znala potpisati“, kako je sama znala reći, postala je svjetionik hrvatske patnje i nade. Godinama je tragala za kostima svojih sinova. Njena bol kulminirala je fotografijom s posmrtnim ostacima posljednjeg pronađenog sina – Nike – kada je njezina duga i teška potraga konačno došla kraju.
„Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Rodila sam šestero djece, četvorica sinova i jedan zet dali su svoje živote za slobodu Domovine. Nisam završila nikakvu školu. Život me nije mazio. No, naučila sam školu ljubavi i žrtve za svoje bližnje i svoju obitelj.“ – izjavila je jednom prilikom.
Njezinu snagu prepoznao je i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, odlikovavši ju Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, a godine 2004. dobila je priznanje „Junakinja hrvatskog Domovinskog rata“ koje joj je dodijelila Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata.
Zagreb joj je odalo priznanje imenom parka na Trešnjevci, a 17. studenoga 2022. u Vukovaru je otkriven spomenik njoj i njezinim sinovima – trajan podsjetnik na ženu koja je izgubila sve, ali nikada nije prestala voljeti svoj narod.
Preminula je 2008. godine u bolnici Sveti Duh u Zagrebu, a pokopana je na vukovarskom Novom groblju, među svojim sinovima i među svojima – zauvijek.
Njezin život opjevao je pjesnik Velimir Raspudić, stihovima koji odzvanjaju istinom i poštovanjem:
Znaš li sine tko je Šoljić Kata
Znaš li sine, tko je Šoljić Kata,
Svaka njena suza, bila je od zlata,
Svaka sijeda u njezinoj kosi,
Jednu tužnu priču sobom nosi.Znaš li sine gdje je Posavina,
tu je bila njena djedovina,
tu se rodi poslije prvog rata
od poštenog roda, od loze Hrvata.Imala je sine, ona četri brata,
odnese ih vihor, drugog svjetskog rata
i nikad ne vidi ih više,
od tad tuga njezin život piše.Pobjedila bi tuga, da ponosa nije
a ponos zlatne suze krije,
znaš li sine da je Šoljić Kata,
sestra i majka, ponos svih Hrvata!Rodila je četri sina, da otjera tugu,
kao sunce poslije kiše, kad potjera dugu,
ali tuga često do srca joj svrati,
opet su nekom smetali Hrvati.Opet krenuše te paklene sile
kao da dugo nisu, hrvatsku krv pile
i podiže Kata svoja četri sina,
pođite djeco, zove domovina!Pođite djeco, pomozite rodu,
ne žalite život dati za slobodu,
jer ovaj život živit bez slobode
kao korito rijeke u kojem nema vode.I padoše oni za našu slobodu
pokloniše život hrvatskome rodu,
četri svoja sina za nas je dala
pognimo glavu i recimo joj hvala!Pognimo glavu i recimo hvala
sve što je imala, nama je dala,
za nju nekad zapalimo svijeću
u zagrljaju sinova našla je sreću.Našla je mir i spokoj kod Boga
najveća majka naroda moga,
zapamti ovo moj hrvatski rode,
zaboraviš li nju, nisi dostojan slobode!Sada znaš i ti sine
tko je bila Šoljić Kata,
uvijek je se rado sjeti
jer je ponos nas Hrvata!
Danas, kad se prisjećamo Kate Šoljić, ne odajemo samo počast jednoj ženi – odajemo počast cijelom jednom naraštaju majki koje su u temelje hrvatske slobode utkale ono najvrjednije što su imale – svoje sinove. Njena životna priča, iako prožeta gubitkom, svijetli kao svjetionik istine, dostojanstva i bezuvjetne ljubavi prema Domovini.
Neka joj je laka hrvatska zemlja. Počivala u miru, majko svih nas.
NAJNOVIJE OBJAVE
- USS Nimitz ostaje u službi do 2027. godine
- Trump i Iran: Sukob i napetosti u Hormuškom tjesnacu
- Milanović otvorio memorijalni šahovski turnir Sanjin Španović
- Seminar Nove evangelizacije od 20. do 22. ožujka u Škabrnji
- Papa Lav XIV: Vjera otvara oči i poziva na mir
ZANIMLJIVOSTI
Zagreb pod hrvatskom zastavom: Kad se srce naroda izlije u pjesmu, vjeru i ljubav prema Domovini
OBILJEŽENA 18. OBLJETNICA SMRTI GENERALA MARKA BABIĆA: VUKOVAR SE I DALJE KLANJA SVOJIM HEROJIMA
