Piše: Dražen Jurmanović
U noći 5. srpnja 2025., Zagreb je svjedočio nečemu što se ne može lako opisati – može se samo osjetiti. Na Hipodromu, pod zvijezdama, okupilo se više od pola milijuna ljudi. To nisu bili samo posjetitelji koncerta. To su bili ljudi – Hrvati iz svih krajeva Lijepe Naše i svijeta, obitelji, djeca, branitelji, vjernici, oni koji su prvi put vidjeli Thompsona i oni koji ga slušaju od prvog dana. Više od 500.000 srca kucalo je istim ritmom – ritmom ljubavi prema Vjeri, Domovini i obitelji.
Koncert Marka Perkovića Thompsona završio je točno oko ponoći, ali njegovo značenje i dojam daleko nadilaze glazbu. Pjevala se svaka riječ, svaka strofa, s tolikim žarom da je bilo dovoljno samo stajati i gledati – i naježiti se. Jer to nije bio običan koncert. To je bio trenutak nacionalnog jedinstva. Emocionalni, duhovni i identitetski vrhunac, kakav se u modernoj Europi rijetko viđa.
Thompson je koncert otvorio pjesmom „Ustani iz sjene“, a u jednom od najsnažnijih trenutaka večeri, tijekom izvedbe „Dolazak Hrvata“, ispred sebe je simbolično zabio svoj prepoznatljivi mač. Mač koji nije simbol borbe protiv, nego borbe za – za dostojanstvo, za istinu, za narod i vjeru.
„Želim poručiti cijeloj Europi da se vrati svojoj tradiciji, svojim kršćanskim korijenima. Samo tako Hrvatska može biti ponovno snažna“, poručio je okupljenima, zahvalivši svima što su u tolikom broju došli pokazati zajedništvo.
A to zajedništvo bilo je gotovo opipljivo. U zraku se osjećala poniznost, molitva, odlučnost i ponos. Na pozornici se Thomsponu pridružio i biskup u miru mons. Ante Ivas, koji je izmolio molitvu „Maranatha“, dok je na nebu 1000 dronova izvelo neviđen svjetlosni spektakl. Nebo nad Zagrebom obasjali su likovi Majke Božje, Anđela, Križa i – hrvatske zastave. A publika je, ganuta, zapjevala: „Neću izdat ja, Boga nikada!“ Simbolično? Više od toga. To je bila vizualna i duhovna potvrda svega što Hrvatska jest – i što želi ostati.
Kulminacija večeri dogodila se s pjesmom koju su čekali svi – i oni s lijeva i oni s desna – „Bojna Čavoglave“. Pjesma koja počinje pucnjevima i poklikom „Za dom – spremni!“ za mnoge je više od ratne uspomene. Ona je identitetski dokument vremena kad je Hrvatska krvavo branila pravo na postojanje. Visoki prekršajni sud 2020. godine potvrdio je da taj poklik u kontekstu pjesme nije prekršaj. I upravo zato, kad su je tisuće zapjevale, to nije bila provokacija – to je bio povratak iskonskom otporu, hrabrosti i snazi naroda.
Unatoč ogromnom broju okupljenih, večer je protekla uglavnom mirno. U Centru za hitne medicinske intervencije na Velesajmu, u privremenom stacionaru, ukupno je zbrinuto 112 osoba, a njih 24 prevezene su u bolnice – Klaićevu, KBC Zagreb (Rebro), KBC Sestre milosrdnice (Vinogradska) i Kliniku za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, rekao je Hini zamjenik ravnateljice Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Damir Važanić.
Kako je naveo Važanić, posjetitelji su najčešće tražili pomoć zbog sinkopa, odnosno kratkotrajnog gubitka svijesti izazvanog dugotrajnim izlaganjem suncu ili duljim stajanjem tijekom čekanja i ulaska na prostor koncerta.
Zabilježeno je i nekoliko slučajeva intoksikacije alkoholom, poremećaja srčanog ritma, epileptičkih napadaja i bolova u prsima.
Sve su se intervencije odnosile na lakše kliničke slike, tako da ni u jednom slučaju pacijenti nisu bili životno ugroženi niti su reanimirani. No za događaj ove veličine, organizacija i sigurnost funkcionirali su besprijekorno.
Tijekom dana policija je privela 44 osobe, podaci su to Stožera do 19 sati. Kako je istaknuo voditelj Stožera i zamjenik ravnatelja policije Damir Barić, jedna osoba privedena je zbog narušavanja javnog reda i mira, a 43 zbog pirotehnike. Oduzet je 91 komad pirotehničkih sredstava.
Noć se spustila nad Zagreb, ali osjećaj koji je ostao – ne blijedi. Ljudi su se razilazili polako, sa suzama u očima, osmijehom na licu i pjesmom na usnama. Ovaj koncert nije bio samo glazbeni događaj. Bio je manifest hrvatskog duha, pokazatelj da Hrvatska, kad se ujedini, ima snagu kakvu rijetko koja nacija može pokazati. Nije to bilo slavlje Marka Perkovića Thompsona – to je bilo slavlje Hrvatske.
U vremenu kada mnogi narodi gube vjeru u vlastiti identitet, Hrvatska je još jednom – u pjesmi, molitvi i ponosu – pokazala da zna tko je i čija je. A dok god postoje ovakve večeri, ovaj narod ima budućnost.
I zato, neka odzvanja do neba: Neću izdat ja, Boga nikada. Neću izdat ja, Hrvatsku nikada.
Foto: Boško Ćosić,
- Sukobi u južnoj Siriji eskalirali – Izrael bombardirao Damask, deseci mrtvih, Druzi na udaru
- PRIJAVA ZBOG ISTUPA ZORANA PUSIĆA: Aktivist Mario Perković optužuje za veličanje komunizma i omalovažavanje Domovinskog rata
- Vatrena linija hrabrosti: Dva vatrogasna vozila oštećena u borbi s požarom u Kaštel Sućurcu, ali ljudi ostaju neozlijeđeni
- Županica Nataša Tramišak s predstavnicima HPK: Fokus na jačanje prerade i revitalizaciju prehrambene industrije u Osječko-baranjskoj županiji
- Požar iznad Kaštel Sućurca buknuo zbog neopreznog spaljivanja korova: Vatrena stihija mobilizirala 115 vatrogasaca i tri kanadera