Gorica, 7. srpnja 2025. – Na današnji dan prije 28 godina, 1997. godine, preminuo je Mate Boban – politički vođa bosanskohercegovačkih Hrvata, utemeljitelj Hrvatske zajednice i kasnije Republike Herceg-Bosne, te vrhovni zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Njegova iznenadna smrt u rodnim Bobanima, u 58. godini života, duboko je potresla tadašnju političku i vojnu strukturu Hrvata u BiH, ali i hrvatski narod u cjelini. Danas, njegovo ime izaziva različite emocije – od poštovanja do osporavanja – no ono što je neosporno jest da je Mate Boban obilježio jednu od najburnijih epoha moderne povijesti BiH.
Čovjek pozvan u vrijeme kaosa
Mate Boban rođen je 12. veljače 1940. u selu Sovići kod Gruda. Bio je magistar ekonomskih znanosti, no povijest ga pamti ponajprije kao političkog vođu Hrvata u BiH tijekom raspada Jugoslavije. Bio je jedan od ključnih ljudi u osnutku i vodstvu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, a kasnije i Hrvatske Republike Herceg-Bosne – političkog i vojnog entiteta koji je bio odgovor Hrvata u BiH na ratni kaos i nepostojanje institucionalne sigurnosti.
Boban se, kako svjedoče njegovi suvremenici, nije planirao politički aktivirati – sanjao je o miru, obitelji i unucima. No, zov naroda i potreba za političkim vodstvom u vremenu kada se rušio komunizam i kad je izbijao krvavi rat, doveo je ovog samozatajnog čovjeka na čelo povijesno važne strukture.
Herceg-Bosna: obrana ili ambicija?
Bobanove ideje o Herceg-Bosni kao upravnom ustroju Hrvata u BiH nikada, prema njegovim riječima, nisu imale secesionistički karakter. Nije bilo ustava, Ministarstva vanjskih poslova, niti zakona koji bi diskriminirao druge narode. Herceg-Bosna je, tvrdio je, bila nužnost – odgovor na bezvlašće i agresiju, oblik političke i vojne samoobrane Hrvata u BiH.
U svojim javnim nastupima jasno je izražavao stav: „Mi, Hrvati Bosne i Hercegovine, bili smo i ostali dio jedinstvenog hrvatskog naroda. Povijesno pravo da pored Hrvatske i Bosnu i Hercegovinu zovemo svojom Domovinom i da kroz njezino državno uređenje uživamo sva međunarodna priznata prava državotvornog naroda, mi Hrvati ravnopravno dijelimo s druga dva suverena i konstitutivna naroda u BiH: Muslimanima i Srbima.”
Podijeljena crkva, podijeljeno društvo
Iako je bio politički saveznik predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška – s kojima je 1993. godine dočekao više od 10 tisuća ljudi u Širokom Brijegu – Boban je istovremeno bio i predmet oštrih kritika vrha Katoličke crkve. Kardinal Franjo Kuharić, kardinal Vinko Puljić, biskup Franjo Komarica i fra Petar Anđelović osudili su tada „zločine hrvatskih religioznih nacionalista“ i pozvali na pluralističku, zajedničku BiH.
S druge strane, Boban i Šušak nisu ostali nijemi. U pismu kardinalu Kuhariću upozorili su da se Crkva ne bi smjela miješati u politička pitanja. Mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić i fra Jozo Zovko stali su tada uz Bobana, jasno rekavši da rat nije religijske, već političke naravi. Ova epizoda pokazuje koliko je razdoblje rata i poraća bilo duboko kompleksno – kako u nacionalnom, tako i u crkvenom, društvenom i političkom smislu.
Nagla smrt i simboličan oproštaj
Mate Boban preminuo je 7. srpnja 1997. godine u Bobanima. Unatoč brzoj intervenciji hitne pomoći i pokušaju prebacivanja u Mostar, nije mu bilo spasa. Vijest o njegovoj smrti doživljena je kao nacionalna tragedija. Od Ravnoga do Drvara zastave su spuštene na pola koplja, a radio postaje emitirale su tihu, ozbiljnu glazbu. Bio je to trenutak kolektivnog šoka i tuge.
Fra Ante Marić u oproštaju je rekao da je Boban bio čovjek koji je „slijedio dar svoga duha i zov svojeg naroda“. Pokopan je u rodnoj Gorici, gdje mu je kasnije podignut spomenik. Njegovo ime danas nose brojne ulice u Hercegovini, a na Blidinju je po njemu nazvan i skijaški centar.
Naslijeđe koje živi – i izaziva podjele
Mate Boban i dalje je predmet različitih tumačenja. Njegovo ime često se spominje u kontekstu suđenja hrvatskim dužnosnicima pred Haaškim sudom. Za neke, on je simbol hrvatske borbe za ravnopravnost i opstojnost u BiH, za druge – kontroverzni politički vođa upleten u složenu mrežu ratne politike.
Bez obzira na perspektivu, ostaje činjenica da je Boban bio figura koja je ostavila dubok trag u povijesti. Njegov dan smrti redovito se obilježava, posebice među političkim predstavnicima Hrvata u BiH, koji ističu njegovu viziju hrvatske opstojnosti, dostojanstva i slobode u Bosni i Hercegovini.
U vremenima kada BiH i dalje traži ravnotežu među svojim narodima, sjećanje na Bobana postaje podsjetnik na turbulentne godine borbe, žrtve, ali i snove – snove o slobodi, jednakopravnosti i pravu svakog naroda da bude gospodar svoje sudbine.
