U utorak 7, siječnja, napunila se 33 godina jednog od tragičnog incidenata u novijoj europskoj povijesti, koji je još uvijek obavijen velom misterija i kontroverzi. Tijekom mirovne misije Europske zajednice, jugoslavenski MIG-ovi 21 srušili su helikoptere promatračke misije iznad sela Podrute, nedaleko od Novog Marofa.
Helikopteri tipa AB, označeni brojevima 205 i 206, poletjeli su iz Beograda s odobrenjem i službenom najavom. Letjeli su bijeli, s jasno vidljivim oznakama Europske zajednice.
Major Emir Šišić je bio jedan od dvojice dežurnih pilota toga dana i poletio je s kolegom nakon što su od potpukovnika Opačića dobili nalog za odlazak u zonu Varaždina, a potom i pravac i visinu leta helikoptera koje su sustigli u blizini Novog Marofa.
Međutim, u 14:08 sati, MIG-ovi JNA napali su formaciju. Dok je jedan projektil promašio za metar, drugi je pogodio helikopter AB 205, izazvavši eksploziju i smrt pet osoba: četiri Talijana i jednog Francuza.
Rušenjem helikoptera, poginuli su pilot potpukovnik Enzo Venturini, drugi pilot Marco Matta,, narednici vodnici Silvano Natale i Fiorenzo Ramacci, svi iz pete pukovnije Rigel di Casarsa, te francuski časnik Jean Loup Eichenne.
Tragedija je potresla međunarodnu zajednicu, a iz Beograda su stigle šture izjave i negiranje odgovornosti, unatoč radarskim dokazima koji su pokazali suprotno. Tek kasnije, pod pritiskom, došla je kratka isprika, no bez ozbiljnog pravnog epiloga za počinitelje.
Šišić je 1992. u Varaždinu u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora. Na tu se presudu žalio, a Vrhovni je sud žalbu odbio pa je 1993. presuda postala pravomoćna.
Cijela ta stvar bi možda drukčije završila za Šišića da je bio optužen za ratni zločin koji ne zastarijeva. No on se teretio za višestruko ubojstvo i avionsku nesreću.
Šišić je po tjeralici 2001. uhićen u Mađarskoj koja ga je izručila Italiji, gdje je osuđen na 15 godina zatvora. Srbija je od Italije tražila da joj ga izruči radi izdržavanja kazne, a Talijani su na to pristali u studenom 2006., nakon što su dobili garanciju srpskih vlasti da Šišiću neće biti umanjena kazna niti će biti pušten na slobodu. Premješten je u zatvor u Srijemskoj Mitrovici, iz kojeg je dvije godine poslije pušten na uvjetnu slobodu, što je izazvalo burnu reakciju Talijana koji su se smatrali izigranima. Prema srpskom zakonu, Šišić je imao pravo na uvjetni otpust, a sud je smatrao da domaće zakonodavstvo ima prednost pred garancijama koje su dali Talijanima, podsjeća Večernji list.
Prije odluke, varaždinski sud je tražio uvid u sudske spise u Italiji, BiH i Srbiji iz kojih je ustanovio da je Šišić, nakon uhićenja u Mađarskoj, bio u ekstradicijskom pritvoru, da je kaznu izdržavao do svibnja 2008., da je cijela dosuđena mu kazna istekla u svibnju 2013. te da je protekao i rok uvjetnog otpusta. Osim toga, sud je usporedbom presuda koje su izrekli sudovi u Varaždinu i Rimu utvrdio da se radi o istom događaju, nakon čeka je odlučio i drugi put obustaviti Šišićevo izdržavanje kazne uz obrazloženje da se nekome za isto djelo ne može suditi dva puta.
U Rimu je 2007. godine (poslije višekratnih pritisaka i zahtjeva obitelji ubijenih) podignuta optužnica protiv još četvorice visokih oficira bivše “JNA” koji su snosili zapovjednu odgovornost za počinjeni zločin obaranja helikoptera EZ.
Optuženi su bivši načelnik Generalštaba “JNA”, Blagoje Adžić, zapovjednik Pete armijske oblasti, general Ljubomir Bajić, dežurni oficir u Operativnom centru Željava, potpukovnik Dobrivoje Opačić i zapovjednik Operativnog centra PVO (protiv-vazdušne odbrane) u Beogradu, pukovnik Božidar Martinović.
Tužitelj Erminio Amelio podignuo je optužnicu za višestruko ubojstvo s posebno otegotnim okolnostima i izazivanje zrakoplovne nesreće.
Prizivni sud u Rimu je u svibnju 2013. godine izrekao najveće moguće kazne od 28 godina zatvora Ljubomiru Bajiću i Dobrivoju Opačiću, dok je Božidar Martinović oslobođen.
Blagoje Adžić umro je 2012. godine, tako da je sudski postupak protiv njega obustavljen prije izricanja presude.
Ova presuda obvezala je Srbiju na isplatu odštete obiteljima žrtava u ukupnom iznosu od 950.000 eura..
Ova tragedija ostavlja gorak podsjetnik na opasnosti političkih manipulacija u ratnim vremenima i neprekinutu borbu za pravdu. Dok se sjećamo žrtava – pilota i promatrača mirovne misije – njihove sudbine trebaju biti opomena protiv bezumnog nasilja i kršenja međunarodnih zakona.
