Portal Veteran - Ivan Anušić: Povijesna Modernizacija Naše Vojske

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić u opširnom je intervjuu progovorio o aktualnim političkim aferama, stabilnosti vladajuće koalicije, ali i o onome najvažnijem uoči 35. obljetnice Oružanih snaga – najvećoj i najkompleksnijoj modernizaciji u povijesti naše vojske. Od nabave novih zapadnih sustava do povratka temeljnog vojnog osposobljavanja, Hrvatska vojska ponovno proživljava dane ponosa.

Odgovor na prozivke i stabilnost Vlade

Ministar se na samom početku osvrnuo na kritike iz redova oporbe, s posebnim naglaskom na stranku Možemo! i upravljanje Gradom Zagrebom. Prema njegovim riječima, ta politička opcija u šest godina vođenja samo jedne lokalne samouprave bilježi niz ozbiljnih afera.

“To je klasični primjer afere, zlouporabe položaja i političke neodgovornosti. U šest godina uspjeli su proizvesti tri ili četiri ogromne afere – od zemljišta u Istri do nedavne afere u Vodoopskrbi teške 40 milijuna eura. Očigledno je da temelj njihove politike nije transparentnost,” oštar je bio Anušić, dodavši kako ga daljnji razvoj situacije ne čudi te da je “ovo tek početak”.

Odbacio je teze zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića da HDZ ne može držati moralna predavanja, naglasivši izazove vođenja države u turbulentnim geopolitičkim vremenima. ” Očigledno to ne može ni Možemo!”

Na pitanje, kako se nositi s inflacijom, cijenama, energentima, ne baš funkcionalnim pravosudnim sustavom, korupcijom?

Anušić odgovara, ” pa gledajte, voditi Vladu nije jednostavno, nije lako. Uvijek je tu puno izazova, puno je problema i, naravno, očekuje se da se ti problemi rješavaju. Ono što je ključno jest da Vlada Republike Hrvatske – kada u presjeku i generalno gledamo sve one aktivnosti, obveze i zadaće koje jedna vlada ima – funkcionira odlično. Naravno da se uvijek može bolje, naravno da svi mi učimo i na pogreškama i na nekakvim odlukama koje su možda trebale biti malo drugačije, ali nitko od nas nema kristalnu kuglu da zna što će se dogoditi u idućih dva, tri ili četiri mjeseca, ili pak godinu dana.

Ipak, mislim da savršeno vodimo Vladu kroz ova nimalo lagana vremena. Govorimo o izuzetno turbulentnim vremenima, kako u našem užem okruženju, tako i šire, u kontekstu geopolitičke i sigurnosne situacije. To su situacije u kojima je prisutna svakodnevna borba i rješavanje problema s energentima, ali i sa svime onime što ne ovisi izravno o odlukama Vlade. Vidite što se događa na Bliskom istoku i kakve su posljedice tamošnjih sukoba i kriza. Veliki su izazovi pred Vladom, i to ne samo pred hrvatskom, nego pred svim vladama Europe i svijeta. Ja mislim da Hrvatska jako dobro funkcionira u tom smislu,” poručio je Anušić

Prijevremeni izbori i krize vlasti za njega nisu opcija:

“Da, mislim da ćemo mi završiti ovaj mandat. Ovoj Vladi je ostalo još manje od dvije godine, stigli smo otprilike do polovice mandata i ne vjerujem da će doći do bilo kakve krize koja bi eventualno dovela do onoga što ste naveli. Kada imate koalicijsku vladu, kada ona funkcionira, a pred njom su ozbiljne teme i veliki izazovi – onda uvijek dolazi i do nekakvih nesuglasica koje ne trebaju i ne smiju dovesti do raspada vladajuće koalicije. Normalno je da unutar koalicije ne razmišljamo svi isto, ali se moramo složiti u jednome: interes Republike Hrvatske i hrvatskog naroda je na prvom mjestu. To je ključ funkcioniranja svake vlade,” rekao je Anušić.

Na pitanje voditelja “Da li je Domovinski pokret kao koalicijski partner uspio promijeniti ili utjecati na promjenu političkog smjera Banskih dvora, ili je tek postao stabilni oslonac većini u Saboru?” Ivan Anušić odgovara, “Domovinski pokret ima svoje politike; imao ih je i još uvijek ih ima. Oni realiziraju svoje političke strategije, vizije i zahtjeve – na koji način žele participirati u našoj zajedničkoj Vladi. Mislim da Domovinski pokret ovdje nije samo netko tko popunjava kvotu od 76 ruku, nego jednostavno djeluju kroz vlastite platforme. Vode tri ozbiljna ministarstva – Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo poljoprivrede te Ministarstvo demografije i useljeništva – i naravno da kroz njih reflektiraju svoju politiku na nacionalnoj razini, kroz djelovanje svojih ministara i državnih tajnika,” analizirao je Anušić.

35 godina Oružanih snaga: Od embarga do moćne vojne sile

Sutra je, naime, Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske, Dan Hrvatske vojske i Dan Hrvatske kopnene vojske. Na pitanje voditelja, ” Kada se osvrnete 35 godina unatrag, u vrijeme kada ste i sami uzeli pušku i otišli na bojište – gdje smo bili prije 35 godina, a gdje smo sad?” Anušić odgovara:

“To je potpuno neusporedivo. Naravno, treba napraviti retrospektivu, proći kroz tih 35 godina i vidjeti kako se Hrvatska stvarala, te kako su se Oružane snage gradile da bi tu istu Hrvatsku obranile. Trideset i pet godina i nije puno kada se uspoređujemo s drugim vojskama svijeta, ali Hrvatska je – od države koja je na referendumu odabrala demokraciju i neovisnost – došla u situaciju da tu istu neovisnost mora braniti u ratu. Svjesni što nas čeka i tko je s druge strane, suočeni s nedostatkom naoružanja i bez organizirane vojske, oslonili smo se na policiju kao začetak Hrvatske vojske.”

“Naoružani tek minimalno, uz embargo nametnut od strane europskih i svjetskih institucija, te nakon razoružavanja naše Teritorijalne obrane, morali smo uložiti puno više hrabrosti, htijenja i napora da bismo se obranili. Godine 1991. obranili smo se zahvaljujući hrvatskim braniteljima, cijelom narodu koji je disao kao jedan, te našem iseljeništvu koje je neizmjerno pomagalo diplomatskim lobiranjem i kupovinom opreme mimo embarga. Izgradili smo vojsku koja je do 1995. godine oslobodila teritorij te postala jedna od najjačih u Europi, s preko 200.000 visoko motiviranih vojnika,” ponosno je odgovorio Anušić.

“No onda smo ušli u razdoblje u kojem vojska više nije bila u fokusu i kada je na nju gledano, pa rekao bih, gotovo kao na ekonomski uteg. Došli smo, međutim, do današnje situacije. Danas je Hrvatska vojska započela prvu veliku i sveobuhvatnu modernizaciju u svojoj povijesti. Očekujem da će do 2030. godine naša vojska biti jedna od najjačih malih vojski u Europi, opremljena najmodernijim sustavima. Rekao bih da danas ponovno proživljava dane ponosa i slave, kao devedesetih, uzdižući se u instituciju kojoj hrvatski narod najviše vjeruje.”

Nova era: Rafalei, Leopardi i besposadni sustavi

Hrvatska vojska danas prolazi kroz prvu sveobuhvatnu modernizaciju. Ministar je iznio jasnu viziju: do 2030. godine, OS RH bit će jedna od najjačih malih vojski u Europi.

“Vojska danas ponovno proživljava dane ponosa i slave, kao devedesetih, uzdižući se u instituciju kojoj hrvatski narod najviše vjeruje,” naglasio je ministar.

Što donosi proces modernizacije?

Kopnena vojska: Nabava 50 tenkova Leopard 2A8, kamiona Tatra i haubica Caesar.
Ratno zrakoplovstvo: Uz već prisutne Rafale, očekuje se isporuka helikoptera Black Hawk te nabava radarskih sustava i PZO-a srednjeg dometa.
Ratna mornarica: Rješavanje pravnog čvora s Brodosplitom (brod Umag je predan, preostala tri vraćena u vlasništvo MORH-a i sele u druga brodogradilišta). Planira se i nabava korveta, pri čemu će ključni uvjet biti lokalizacija proizvodnje u hrvatskim tvrtkama, poput Končara.

Financiranje ove goleme obnove provodi se mahom kroz inozemne zajmove, a Anušić ističe kako to nije “besplatan novac”, već dugoročno, povoljno zaduživanje usklađeno s ekonomskom snagom države i potrebama odvraćanja potencijalnih ugroza. “radi se o svoti od otprilike milijardu i 700 milijuna eura pod vrlo povoljnim uvjetima i dugoročnom otplatom.”

Voditelj se usmjerio i na pitanje u vezi nabave korveta. ” Tko bi mogao dobiti taj posao?

Ivan Anušić samouvjereno odgovara:” To treba demistificirati jer se u javnosti često čuju analize “novopečenih” stručnjaka. Takve se odluke ne donose na način da ja sjedim i osobno biram što ću kupiti. Postoji složen proces. Prvo, usvajaju se strateški dokumenti u Saboru, zatim vojne službe izrađuju studije, zeleno svjetlo daje Saborski odbor za obranu, i tek onda Vlada provodi postupak nabave. Ono što će biti ključno pri odabiru korveta jest kvaliteta sustava, cijena i brzina isporuke, te posebice hoće li se sustav, u cijelosti ili dijelom, graditi u našim brodogradilištima. Naša je tendencija lokalizirati proizvodnju opreme unutar hrvatskih tvrtki, poput Končara, kada god je to moguće.”

Što se tiče Obalno ophodnih brodova, Anušić kaže:” S tim smo krenuli još 2014. godine, a nakon prvog broda isporuka je stala. Već u prvim mjesecima svog mandata najavio sam rješavanje tog problema. Drugi brod u seriji, Umag, je riješen i predan Mornarici. Za preostala tri smo dobili pravnu bitku; vratili smo ih u vlasništvo MORH-a. Ti će brodovi biti dotegljeni u druga brodogradilišta s kojima ćemo dogovoriti dovršetak. Izgrađenost im je trenutno na 20 do 40 posto, no sredstva za njihov dovršetak su osigurana.”

Suradnja sa saveznicima i temeljno vojno osposobljavanje

Odgovarajući na pitanja o nesuglasicama s predsjednikom Zoranom Milanovićem oko nabave vojne opreme i obuke ukrajinskih vojnika, Anušić je bio jasan, ” O tome smo puno govorili. Predsjednik ima svoje ovlasti, a vrijeme će pokazati koliko je takav stav dobar za Oružane snage. Mi kao MORH surađujemo s Uredom Predsjednika sukladno Ustavu. Ukrajinci danas prenose svoje iskustvo najvećim zapadnim vojskama. Naše Oružane snage moraju stjecati znanje od onih koji ga imaju u praksi i ne smije ih se sprječavati u tome radi bilo kakvih političkih tumačenja. Sjetite se kako su mnoge strane vojske 1995. godine dolazile učiti iz naših operacija Bljesak i Oluja.”

Što se tiče naoružavanje Srbije, Anušić je bio malo jasniji od prošlih nespretnih izjava:” Evidentno je da Srbija provodi intenzivan proces modernizacije, a kinesko hipersonično oružje privuklo je pažnju cijelog NATO-a. Ja se, međutim, ne obazirem primarno preko granice. Vlada je jasno rekla da ćemo svoje Oružane snage dovesti na razinu spremnosti za odgovor na svaku vrstu ugroze i tu obvezu ispunjavamo.”

Za kraj, ministar se dotaknuo povratka temeljnog vojnog osposobljavanja. Slučajevi prekida obuke iz banalnih razloga stvar su prošlosti nakon razgovora sa zapovjednicima. Proces ide po planu, odaziv dragovoljaca je izvrstan, a već iduće godine planira se primitak oko 1000 ročnika po naraštaju, čime se dugoročno osigurava popunjavanje pričuve i profesionalnog sastava.