Branitelj, dragovoljac i veteran: što znače ovi pojmovi u Domovinskom ratu i Zakonu o hrvatskim braniteljima?

Domovinski rat Nove obavijesti Vijesti

U javnosti se često miješaju pojmovi branitelj, dragovoljac i veteran, iako svaki od njih nosi svoje posebno značenje – kako u povijesnom kontekstu Domovinskog rata, tako i u zakonskom okviru Republike Hrvatske. Jasno razlikovanje ovih naziva važno je zbog poštovanja prema svim sudionicima rata, ali i zbog ostvarivanja prava zajamčenih Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

Branitelj je najširi pojam. Prema zakonu, to je svaka osoba – državljanin Republike Hrvatske ili osoba bez državljanstva – koja je u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. sudjelovala barem jedan dan u obrani suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. Status branitelja obuhvaća sve one koji su služili u vojsci, policiji, HVO-u ili drugim sastavnicama obrane, neovisno o načinu na koji su mobilizirani ili pozvani.

Posebno mjesto zauzima dragovoljac, branitelj koji se u prvim, najtežim danima rata samoinicijativno stavio na raspolaganje domovini. Zakon jasno definira dragovoljca kao osobu koja se između 5. kolovoza 1990. i 19. prosinca 1991. dobrovoljno javila u obranu Hrvatske, bez službenog poziva ili mobilizacije. Dragovoljci su bili prvi stup obrane, ljudi koji su, vođeni isključivo domoljubljem, stali pred tenkove i agresora u trenutku kada je Hrvatska bila nenaoružana i ranjiva. Njihov status nosi dodatno priznanje i određena prava, kao znak zahvalnosti za hrabrost i žrtvu.

No, važno je naglasiti da su među dragovoljce ulazili i oni koji zakonski nisu trebali biti u ratu. Primjerice, brojni maloljetnici – mladići ispod 18 godina – lažirali su godine, priključivali se postrojbama i oružjem branili domovinu, svjesno riskirajući vlastite živote. Iako ih tadašnji zakoni nisu obvezivali na sudjelovanje, osjećaj domoljublja i odgovornosti bio je snažniji od pravnih okvira.

Isto tako, tisuće žena dragovoljno se uključilo u obranu Hrvatske – bilo u oružanim postrojbama, bilo kroz logistiku, sanitetske službe, vezu i druge ključne zadaće. Formalno, žene nisu imale jednaku obvezu mobilizacije kao muškarci, ali su se mnoge stavile u prve redove – svjedočeći da obrana domovine nije bila pitanje spola, nego srca i odlučnosti.

Pojam veteran češće se koristi u javnosti i međunarodnom kontekstu nego u hrvatskom zakonodavstvu. Iako nije pravna kategorija u Zakonu o hrvatskim braniteljima, u svakodnevnom govoru veteran označava ratnog sudionika s bogatim iskustvom. U svijetu se ratni sudionici u pravilu nazivaju veteranima, dok se u Hrvatskoj ustalio zakonski pojam “hrvatski branitelj”.

Ukratko: svaki dragovoljac je branitelj, ali nije svaki branitelj dragovoljac; dok pojam veterana ostaje širi, simboličan i društveno prepoznatljiv naziv za sve sudionike rata. Među dragovoljcima posebnu čast zaslužuju oni koji nisu morali sudjelovati – djeca i žene – ali su svojom hrabrošću dokazali da se domovina branila voljom, a ne zakonskom obvezom.

Razlikovanje ovih pojmova nije samo terminološko pitanje, već i stvar povijesne istine, poštovanja i pravne jasnoće. Branitelji, dragovoljci i veterani simboliziraju zajedništvo i žrtvu naroda u stvaranju slobodne Hrvatske, a njihova uloga trajno je upisana u identitet Republike Hrvatske.



Maloljetni branitelji – Heroji koji su odrasli u jednoj noći

BILI SU VOJNICI– maloljetni branitelji u Domovinskom ratu

Riki Milun- Priča o maloljetnim braniteljem s dubrovačkog ratišta

Tagged

Odgovori