Mladi branitelj Dražen Babić Pipac ostavio je svoj dom u Našicama kako bi branio Vukovar. Pročitajte priču o njegovoj hrabrosti.
Sloboda Vukovara i Hrvatske plaćena je neizmjernom žrtvom mladića koji su, bez razmišljanja i pozdrava, odlazili u pakao rata kako bi obranili svoju domovinu. Jedan od tih heroja bio je i Dražen Babić – Pipac, čije je ime i hrabrost, na 35. obljetnicu bitke za Vukovar, od zaborava otrgnula poznata novinarka, književnica i braniteljica Tanja Belobrajdić u svojoj 65. objavi serijala “Lice hrabrosti“.
LICE HRABROSTI / Dan 65 / 35 godina od bitke za Vukovar. Da se ne zaboravi. 
OVO JE DRAŽEN BABIĆ – PIPAC.
Bio je tek jedan u grupi od 67 hrabrih ljudi koji su u Vukovar došli u trapericama i patikama, neki s posla, neki direktno s igrališta ili ulice gdje su čuli za poziv u pomoć već gotovo potpuno opkoljenom Vukovaru, a da se prethodno nisu stigli ni oprostiti od svojih najmilijih, u povijesti Domovinskog rata zapamćeni jednostavno kao „Našičani.
Njegova sestra Vesna, prisjetila se: „Dražen je bio iznimno komunikativan i imao je puno prijatelja. Bio je druželjubiv, igrao je nogomet, ali je bio i jako vrijedan. Znao je sve zidarske poslove i često je to radio s našim ocem. Svi smo međusobno bili jako bliski i ne mogu prežaliti što ga nisam vidjela prije negoli je otišao. Još ni danas ne mogu podnijeti pomisao da ga više nikada neću vidjeti, zagrliti, poljubiti…Da mi je preostalo samo sjećanje…“.
Draženova mlađa sestra Sunčica s tugom je kazala: „Dojurio je kući, mislim s posla i rekao mi da mu namažem dvije šnite kruha s masti, da ne bude gladan. Mama ga je molila da ne ide, da je tamo rat, a on je rekao – ‘Ako nitko neće ići pomoći, tko će braniti Hrvatsku?’. Pojeo je namazani kruh i otišao…Nikada ga više nismo vidjeli“.
Pukovnik Ivan Anđelić – Doktor o Pipcu je rekao: „Na Sajmištu nam je bio važan svaki čovjek. Moram reći kako su dragovoljci u Vukovar dolazili u najboljoj namjeri, ali najčvršći među njima brzo su se istakli. Pipac je bio jedan od takvih. Bio je pravi fajter i vrlo brzo se nametnuo kao lider i zapovjednik grupe koja je bila na njegovom položaju. Kako je stanje postajalo sve gore, znao sam pomisliti kada bih odlazio s tog položaja – ‘Ako mi Pipac bude ranjen ili pogine, gotovi smo!’ Svi ti dečki koji su dolazili sa strane, bili su sjajni, došli su u pakao i trebalo se prilagoditi“.
Damir Duhaček je ispričao: „Došli smo među ljude koje ne poznajemo, na teren koji nismo znali. Ja bih prošao kroz dva dvorišta i više nisam znao gdje se nalazim. Kad je prvi pored mene poginuo, osvijestio sam se gdje sam. Trebalo je preživjeti. Dražena sam poznavao iz Velimirovca, iako je bio nekoliko godina stariji. Bio je zabavan, društven i donekle me je podsjećao na Anđelića, sitan, ali energičan i sposoban, vjerujem da su se i zbog toga dobro razumjeli“.
Prema dostupnim informacijama, Dražen Babić ranjen je 10. studenoga, a nakon sloma obrane grada i ulaska JNA i četnika u vukovarsku bolnicu, kao ranjenik je zarobljen, deportiran na Ovčaru gdje je zlostavljan te s ostalim ranjenicima i civilima pogubljen.
Draženovo ime nije tek broj u hladnoj ratnoj statistici. Njegovih dvadeset i pet godina, njegova mladost i žrtva upisani su u temelje naše domovine, kao bolni podsjetnik na to da sloboda nije bila besplatna. Pipac, počivaj u miru Božjem. 
POVEZANE OBJAVE
LICE HRABROSTI: Žrtva i herojstvo bratića Zaoborni na vukovarskoj Mitnici