Na svečanom euharistijskom slavlju koje je okupilo tisuće branitelja i vjernika, Velika Gospa u Aljmašu bila je središte molitve za domovinu uz oštru osudu korupcije i poziv na odgovornost.
ALJMAŠ – Na samu svetkovinu Velike Gospe, točno u 12 sati, u hodočasničkom i marijanskom središtu Istočne Slavonije – svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu – održano je svečano misno slavlje koje je predvodio velečasni prof. dr. sc. Davor Vuković. Pred tisućama okupljenih vjernika, napose hrvatskih branitelja i stradalnika, euharistija je slavljena s ciljem duhovne obnove i sjećanja na žrtve Domovinskog rata, dok je u središtu propovijedi poslana oštra, ali nadasve otrežnjujuća poruka o tome kako u vremenu globalnih nesigurnosti istinski mir možemo pronaći isključivo u Bogu, uz preuzimanje beskompromisne odgovornosti za stvoreni svijet i suzbijanje korupcije te lažnog domoljublja u hrvatskom društvu.
Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu, koje se diči epitetom najposjećenijeg svetišta u Istočnoj Slavoniji, i ove je godine na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije bilo duhovno središte koje je privuklo rijeke hodočasnika. Ljudi iz svih krajeva Hrvatske, od kojih su mnogi pješačili satima u znak zavjeta, ispunili su svaki kutak aljmaškog prostora uz Dunav. Za mnoge, a posebno za populaciju koja je podnijela najveći teret stvaranja domovine, podnevna je misa predstavljala vrhunac proslave. Velečasni prof. dr. sc. Davor Vuković, ugledni profesor, stao je pred vjernički puk te je, prepoznavši težinu i važnost ovog okupljanja, na samom početku svete mise jasno definirao nakanu s kojom se pristupa oltaru, obrativši se izravno populaciji koja je temelj hrvatske slobode.
Za nagovor molitve, uvodno je naglasio duboku povezanost ovog marijanskog svetišta s onima koji su za domovinu dali najviše, rekavši:
„Draga braćo i sestre. Današnje podnevno slavlje na svetkovinu Velike Gospe ovdje u Aljmašu, u svetištu Gospi od Utočišta, već tradicionalno slavimo s nakanom za branitelje, obitelji branitelja i stradalnika Domovinskog rata. Stoga, na poseban način ovu misu prikažimo i stavimo pred Gospodina i pred Gospu sve naše poginule, nestale te od posljedice rata preminule branitelje, kao i sve one žive, mnogo je veće vama koji nose i rane i ožiljke.“
Ove uvodne riječi snažno su odjeknule među prisutnima. Velečasni Vuković nije zatvorio oči pred činjenicom da ratni vihor nije ostavio samo fizičke posljedice, već i duboke, nevidljive rane koje mnogi preživjeli sudionici ratnih zbivanja nose duboko u sebi. Usmjerivši svoj pogled prema vjeri kao jedinom pravom lijeku, nastavio je hrabriti prisutne:
„Snagom i molitvom u Gospodina koji je veći i od rana i ožiljaka, pa i same smrti. U Gospodina koji je pobijedio smrt i pokazao da je Uskrsnuće naša budućnost a ne smrt i propast. Upravo je Velika Gospa, odnosno Uznesenje Blažene Djevice Marije, dušom i tijelom na nebo, duboko otajstvo vjere koje slavi život, pobjedu Boga, pobjedu dobra, života i istine.“
Molitva za globalni mir i heroje svakodnevice
U vremenima kada se svijet suočava s brojnim krizama, pogled Crkve s aljmaškog oltara nije bio usmjeren isključivo na lokalne probleme, već je obuhvatio cijeli ranjeni svijet. Vlč. Vuković je vjernike pozvao na univerzalnu empatiju, prisjećajući se žrtava suvremenih oružanih sukoba koji svakodnevno pune novinske stupce, stvarajući atmosferu globalnog straha.
„Molimo danas Gospodina, braćo i sestre, za mir i prestanak ratova u svijetu koje vidimo da se nažalost vode; od Ukrajine i već pete godine agresije na nju, do ratova na Bliskom istoku. Gdje god se ratuje i pati, molimo za one koji osjećaju posljedice rata: za stradale, poginule, zarobljene, izbjegle i prognane.“
Uz globalne krize, velečasni se dotaknuo i aktualnih tragedija koje haraju domaćim i stranim prostorima tijekom vrelih ljetnih mjeseci, pokazujući iznimnu socijalnu osjetljivost prema onima koji u tim trenucima riskiraju sve.
„Sjetimo se u ovoj euharistiji i svih stradalih u požarima, od kojih se dio njih još uvijek bori za život i imaju teške opekotine. Molimo za vatrogasce te im zahvalimo na njihovoj žrtvi; oni nesebično riskiraju svoje živote da bi pomogli onima koji su u najvećoj nevolji.“
Završavajući uvodni dio i pripremajući okupljeni puk za svetu žrtvu, zaključio je: „Braćo i sestre, i sve ostale nakane koje svatko od nas nosi u srcu stavimo pred Gospodina. Da bismo započeli ovo misno slavlje, molimo Ga za milosrđe i oproštenje za naše slabosti i grijehe.“
Nadahnuta propovijed: Dijagnoza vremena nesigurnosti i neizvjesnosti
Kada je došlo vrijeme za propovijed, okupljeno mnoštvo utihnulo je iščekujući riječi duhovnog usmjerenja. Velečasni Vuković pripremio je temeljitu, sociološki i teološki duboku analizu modernog društva. Svoj je govor započeo jasno definirajući uvod i temu propovijedi:
„Dvije su teme koje bih danas svakako htio podijeliti s vama, koje su mi na srcu i za koje sam se pripremao u ovoj propovijedi. Da ne govorim uvijek jedno te isto, razmišljao sam o tome kako se to pogađa s današnjom proslavom Velike Gospe. Te dvije teme koje bih svakako podijelio jesu sigurnost i odgovornost.“
Govoreći o prvoj temi, vremenu nesigurnosti i neizvjesnosti, velečasni je oslikao realističnu sliku svijeta u kojem danas živimo. Detektirao je ključne točke prijeloma koje su posljednjih godina duboko uzdrmale temelje ljudske egzistencije.
„Prva tema: živimo u vremenu velike nesigurnosti i neizvjesnosti. Svi to vidimo, pogotovo od korona-krize naovamo. Nakon korona-krize, odmah je uslijedio rat, počela je agresija Rusije na Ukrajinu. Zatim ratovi drugdje po svijetu, politička previranja i ludovanja na Istoku… Makar se nude razna opravdanja, vidimo kamo to može voditi u ime nekakvih preventivnih ratova i slično, no nećemo ulaziti u političke teme. Činjenica je da je oko nas rat, i gdje god taknete su neizvjesnosti: ekonomske, financijske, klasne i razne druge.“
Uz ratne i ekonomske prijetnje, predvoditelj slavlja nije propustio istaknuti i onaj sve očitiji problem s kojim se čovječanstvo suočava – narušavanje prirode.
„Tu je i sve veća klimatska neizvjesnost; kažu da ni najstariji ne pamte ovakve suše i ovakve klimatske promjene. Vidimo, braćo i sestre, da živimo u vremenu velike nesigurnosti i neizvjesnosti.“
Marijin primjer pouzdanja usred tjeskobe
Unatoč mračnoj slici suvremenih previranja, profesor Vuković ponudio je jasnu vjerničku perspektivu, naglasivši kako ovakva stanja nisu povijesna novost te da kršćani imaju savršen uzor u suočavanju s tjeskobama. Taj uzor je Marijin primjer pouzdanja u Boga. Njezin život bio je protkan strahovima koje moderna obitelj i te kako dobro može prepoznati.
„No, nije to ništa novo. Danas, na ovu svetkovinu, kada pogledamo život Majke Marije i život našeg Spasitelja Isusa, vidimo da je i kod njih sve bilo puno neizvjesnosti i nesigurnosti. Od trenutka kada je rekla ‘Neka mi bude’, Marija prolazi kroz neizvjesnosti. Prvo, kako uopće prihvatiti to da će postati majka, a planirala je drugačiju budućnost. Pa onda, kada se Isus trebao roditi, nema ga gdje roditi, nema mjesta za njih, nego ga rađa u štali. Pa kada ga je rodila, bježe u Egipat pred Herodom.“
Obraćajući se direktno onima koji su u ratnim vihorima ili životnim tragedijama iskusili najteže gubitke, propovjednik je izrekao riječi od kojih su mnogima zasuzile oči:
„Braćo i sestre, gdje god taknete, sve same neizvjesnosti. A da ne spominjem kakva je to tek bila tjeskoba, živjeti u nesigurnosti od danas do sutra. Marija je sve to gledala – vi koji ste, nažalost, izgubili djecu možete samo zamisliti što znači izgubiti dijete – gledala je kako njezinog Sina i Boga našega ubijaju na križu.“
Tjeskoba i gubitak, pojasnio je, nisu zaobišli ni samu Majku Božju, ali njezin odgovor na te izazove ono je što vjernicima danas treba biti orijentir.
„Dakle, kamo god krenete, prati nas nesigurnost. Ali, ono što je ovdje važno otkriti jest velika sigurnost u neizvjesnostima – velika sigurnost koja dolazi od vjere u Boga i pouzdanja u Njega. To je sigurnost koja ne ovisi o promjenama ovoga svijeta, ni klimatskim, ni o moćnicima koji drmaju svijetom, koja ne ovisi o vanjskim uvjetovanjima, nego isključivo o vjeri u Boga.“
Marija je, prema njegovim riječima, imala tu temeljnu sigurnost. Objasnio je kako slavljenje Velike Gospe nije potraga za nekom prolaznom materijalnom utjehom, već slavlje Božje pobjede.
„Marija je imala tu temeljnu sigurnost i pouzdanje u Boga. Braćo i sestre, On je jedini koji daje vječni život i puninu života. Mi danas slavimo Veliku Gospu ne radi nekih zemaljskih sigurnosti, nego radi toga što je proslavljena u Bogu. Kada kažemo da je uznesena dušom i tijelom na nebo, ne misli se samo na kozmičko nebo, već je nebo sam Bog. Marija je u Bogu i Bog je u Mariji. Tijekom cijelog zemaljskog puta Marija je imala sigurnost u Bogu: ‘Neka mi bude po tvojoj riječi’. Braćo i sestre, nebo je i za nas putokaz. Gdje je temeljna sigurnost našeg života? U ničem zemaljskom, nego jedino u Bogu!“
Istaknuo je iluziju kojoj mnogi robuju, oslanjajući se na ljudske institucije koje, unatoč napretku, ostaju krhke i prolazne.
„U konačnici, vidite da i najuređeniji zemaljski sustavi – zdravstveni, politički – imaju svoj kraj. Tu su starost, bolest, nesretni slučajevi. Nema trajnog spasenja na zemlji. Ljudi ga pokušavaju pronaći, ali ne ide. Blago onome tko u Bogu traži sigurnost! Dok kročimo kroz ove zemaljske nesigurnosti, ratove i krize, tražimo tu temeljnu sigurnost koju nam nitko ne može oduzeti. Nitko! Ni smrt, jer Bog je veći od smrti. Ni bolest, ni krize.“
Svjestan da mnogi vjernici intimno priželjkuju život bez patnje, podsjetio je na kršćansku realnost križa koja je neizbježna.
„Hoće li biti kriza? Kriza će biti. Ali, kršćani smo, zar mislimo da možemo proći bez križa? Ljudi bi to voljeli, bježe od križa, ali to nije moguće. Zato s vama želim podijeliti tu nadu i sigurnost u Boga. Sjetimo se 23. psalma: ‘Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su mi.’ Ti si, Bože, veći od smrti i svake neizvjesnosti. Budimo poput Marije mudri, tražimo sigurnost u Bogu, pa da i mi možemo reći da se zla ne bojimo. Križeve koji dođu strpljivo ću s Bogom nositi, jer znam da oni nisu kraj, nego da vode u vječni život.“
Osuda ekocida: Odgovornost za stvoreni svijet i domovinu
Nakon promišljanja o osobnoj i duhovnoj sigurnosti, propovijed je poprimila oštar, kritički i nadasve aktualan društveni ton. Otvarajući drugu najavljenu temu, temu odgovornosti, velečasni je bez okolišanja usmjerio pažnju na ekološko i moralno propadanje koje potresa hrvatsko društvo. Odgovornost za stvoreni svijet i domovinu kršćanska je obveza koja se, sudeći po stvarnosti, svakodnevno grubo gazi.
„Uz tu prvu temu sigurnosti, druga je tema – odgovornost. Odgovornost za što? Svakako za naš vječni život. Pozvani smo i odgovorni pred Bogom za svoju duhovnost, za odnos s Bogom i za Božju riječ svakoga dana. Ali, braćo i sestre, odgovorni smo i za stvoreni svijet te za našu zemaljsku domovinu. Znamo da se u jeku klimatskih zagađenja svijet poziva na odgovornost za stvoreni okoliš.“
Osvrćući se na konkretne nedavne događaje koji su sablaznili hrvatsku javnost vezane uz uništavanje prirode, izgovorio je snažne riječi osude.
„Zašto ovo govorim? Zato što vjerujem da nitko nije ostao ravnodušan ovih dana kada našu ljubljenu domovinu potresaju vijesti o masovnom odlaganju opasnog otpada. Do te mjere da se suočavamo s pravim ekocidom i ekološkom katastrofom. Kod većine vas javlja se ljutnja – kako je moguće da se bace stotine tisuća tona otpada bez ikakve mjere i odgovornosti na svim razinama?“
Od ekologije, propovjednik je prirodno prešao na gorući problem korupcije koja izjeda samo tkivo države za koju su mnogi prisutni dali svoju mladost, zdravlje ili članove obitelji. Njegove riječi bile su poput britkog mača usmjerenog protiv licemjerja.
„Osim toga, gotovo svakodnevno u domovini svjedočimo aferama u politici i gospodarstvu. Gotovo da nema dijela društva koji nije zatrovan korupcijom, malverzacijama, prijevarama, krađom i potkupljivanjem. Sve je to umotano u lijepe riječi, u celofan i razne prazne floskule. O domoljublju koje ostaje tek na usnama, na izvanjskim gestama ili prigodnim koncertima, ovdje valja jasno reći: to je lažno domoljublje!“
Ovakvo ponašanje, naglasio je s teološkog stajališta, nije tek prekršaj zakona ili moralni propust, već težak grijeh protiv samoga Boga.
„To su, braćo i sestre, smrtni, u nebo vapijući grijesi! Teški je grijeh kada baciš papirić u šumu ili vrećicu u rijeku – svi znamo da su to sve veći grijesi posljednjih godina. A ovo su smrtni, u nebo vapijući grijesi.“
Istinsko domoljublje, osobno obraćenje i pouka o Zakeju
Završni dio propovijedi bio je posvećen pozivu na temeljitu promjenu srca, na istinsko domoljublje i obraćenje, naglašavajući da pravedno društvo počinje od svakog pojedinca i poštenog obavljanja vlastitog posla.
„Ako već želimo živjeti domoljublje, onda ga valja pokazati tako da to svatko vidi. Od najmanjih do najvećih: istinsko domoljublje iskazuje se u poštenju, pravednosti, u predanom radu i odgovornosti za službu koju obnašamo. Očituje se u osjetljivosti za slabe, zapostavljene, invalide i potrebite. Domoljublje koje se svodi samo na izvanjske geste, a ispod krije privatne interese određenih grupa, lažno je.“
Svaki je čovjek, poručio je, pozvan na introspekciju i popravljanje učinjene štete, koristeći se evanđeoskim primjerom carinika Zakeja.
„Moramo početi svatko od sebe, tamo gdje jesmo, i svoju službu obnašati s odgovornošću. Ako smo i činili neki grijeh, pozvani smo na kajanje, obraćenje i naknadu štete. Sjetimo se Zakeja – kad se obratio, rekao je: ‘Ako sam koga prevario, vraćam četverostruko, a polovicu imanja dajem siromasima.’ To je pravo obraćenje, braćo i sestre! Bez toga možemo samo lijepo pričati, ali u suštini ostajemo daleko i od Boga i od domovine.“
Zaključujući propovijed koja će se dugo pamtiti među vjernicima i braniteljskom populacijom, prof. dr. sc. Davor Vuković poslao je posljednje upozorenje svima onima koji drže moć u svojim rukama:
„Svi smo pozvani na odgovornost, od najmanje stvari do najveće. Kad stanemo pred Boga, neće nas spasiti izgovori da nismo znali. Što je viši položaj, to je veća i odgovornost, jer kome je mnogo dano, od njega će se mnogo i tražiti. Pozvani smo pronaći sigurnost u Bogu, ali i preuzeti odgovornost za duhovni život, za stvoreni svijet i društvo u kojem živimo. Neka nam Bog pomogne u tome. Amen.“
Riječi zahvale i sjećanje na žrtve: Obraćanje upravitelja svetišta
I na kraju svete mise, prepune snažnih i emotivnih poruka, okupljenom puku obratio se župnik i upravitelj svetišta Tomislav Ćurić. Kao dobar domaćin mjesta koje nosi tešku ratnu prošlost, ali i slavnu tradiciju obnove, Ćurić je ponovno istaknuo osnovnu nakanu zbog koje se ogromno mnoštvo slilo pred aljmašku Gospu.
„Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici, svima od srca izražavam dobrodošlicu u svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu. Jako mi je drago što ste došli i što ste se okupili na ovoj svetoj misi na kojoj na osobit način molimo za žrtve Domovinskog rata: za pokojne hrvatske branitelje, vojnike, policajce i civile.“
Župnik je potom podsjetio na jezivu i često zaboravljenu povijesnu činjenicu koja trajno veže ovo pitomo mjesto s golemom patnjom hrvatskog naroda tijekom ranih devedesetih godina.
„Vi znate da su na ovim prostorima mučki ubijene 193 osobe za vrijeme Domovinskog rata, i ovo je prava prigoda pred Gospodinom da možemo iskazati svoju molitvenu zahvalnost za sve ratne žrtve, moliti za mir našeg naroda i za blagoslov u našim obiteljima. Hvala vam na vašem dolasku u ovo svetište.“
Svoj govor usmjerio je zatim ka blagoslovima i najboljim željama za sve hodočasnike koji su podnijeli trud dolaska, poželjevši im prvenstveno duhovno, a potom i tjelesno zdravlje.
„Isto tako, želim da dragi Bog usliši sve vaše potrebe, sve vaše nakane, sve vaše molitve i sve ono što ste pohranili u svojim srcima i u svojim mislima. Neka vas, i sve vaše mile i drage, oslobodi od svake nevolje, svake bolesti i svakoga zla, da budete živi i zdravi na duši i na tijelu te pomognuti od Boga u svemu u čemu vam je potrebno.“
Posebnu zahvalnost iskazao je predvoditelju slavlja, čije su riječi duboko dirnule okupljene.
„Zahvaljujem velečasnom Davoru Vukoviću, profesoru našeg Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, koji je predvodio ovo misno slavlje, kao i već tradicionalno svake godine. Hvala Vam na ovoj prekrasnoj svetoj misi; hvala Vam što ste našu djecu, braću i sestre ohrabrili i obnovili svojom riječju vjere, nade i ljubavi. I Vama želimo puno Gospine zaštite i Božjega blagoslova!“
Dajući servisne obavijesti koje svjedoče o živom ritmu vjerskog života u ovom drevnom svetištu, župnik je dodao:
„Samo nekoliko informacija za kraj: sutra je blagoslov vozača i vozila te blagoslov bolesnika na misama u 10 i 18 sati. Oni koji žele, mogu poći do kapele Gospe pod lipom, ovdje desno, malo gore u šumu – tamo se nalazi blagoslovljen izvor s kojega vjernici s poštovanjem uzimaju blagoslovljenu vodu. Kod Gospine kapele, oni koji žele, mogu pohoditi naš novi križni put i našu Kalvariju; križni put počinje kod prve postaje.“
Prije samog blagoslova i otpusta, vlč. Ćurić podijelio je s prisutnima jednu osobnu i vrlo emotivnu nakanu. Zamolio je prisutne da u svoje molitve uključe svećenika koji prolazi kroz izuzetno tešku bitku za vlastiti život.
„Također vas molim, preporučujem u molitve – imamo jednog svećenika, Tomislava Karavidovića, koji ima tumor na mozgu i ovih dana ide na operaciju. Ja sam mu obećao da ćemo moliti za njega ovdje u svetištu. Ako možete, prikažite njega u svojim molitvama, prikažite sve bolesnike, prikažite sve potrebnike.“
Završavajući ovo velebno slavlje, prepuno duhovne težine i nacionalnog ponosa, župnik je okupljeno mnoštvo uputio na čin osobne pobožnosti, oprostivši se toplim riječima.
„Sada vas pozivam da u pobožnosti prođete crkvom, ovdje do oltara kod naše drage Gospe, pa se preporučite njezinoj zaštiti i onda pođite u miru Božjem. Hvala vam, braćo i sestre, od srca vam želim obilje Božjeg blagoslova i Gospine zaštite. Hvala vam!“
I tako je Aljmaš, okupan molitvom i osnažen porukama koje pozivaju na dostojanstvo, odgovornost i istinsko domoljublje, još jednom potvrdio svoj status nezaobilaznog utočišta onih koji su u najtežim trenucima povijesti, kao i danas, obranu svoje Domovine i sigurnost svoje obitelji prvenstveno povjerili Bogu i Njegovoj Majci.
FOTO ALBUM
NAJNOVIJE OBJAVE
- Nadbiskup Kutleša na Veliku Gospu: “Čovjek nije algoritam, Hrvatskoj trebaju ljudi nade!”
Svetkovina uznesenja Marijina, Velika Gospa, okupila je u Mariji Bistrici mnoštvo hodočasnika kojima je nadbiskup Kutleša uputio snažne poruke. Rijeke hodočasnika, molitve koje odjekuju zagorskim… Pročitaj više: Nadbiskup Kutleša na Veliku Gospu: “Čovjek nije algoritam, Hrvatskoj trebaju ljudi nade!” - VATRENI PAKAO U DALMACIJI: 36 osoba stradalo u plamenu, vojska hitno poslana na teren, liječnici se bore za živote!
Najnoviji katastrofalni požari u Dalmaciji pretvorili su vrhunac turističke sezone u pravu noćnu moru. Vatrena stihija koja je krenula iz Lokve Rogoznice progutala je područje… Pročitaj više: VATRENI PAKAO U DALMACIJI: 36 osoba stradalo u plamenu, vojska hitno poslana na teren, liječnici se bore za živote! - Velika Gospa u Aljmašu: Snažna poruka braniteljima, osuda lažnog domoljublja i vapaj za odgovornošću društva
Na svečanom euharistijskom slavlju koje je okupilo tisuće branitelja i vjernika, Velika Gospa u Aljmašu bila je središte molitve za domovinu uz oštru osudu korupcije… Pročitaj više: Velika Gospa u Aljmašu: Snažna poruka braniteljima, osuda lažnog domoljublja i vapaj za odgovornošću društva - Rijeka vjernika u Aljmašu: Svetište Gospe od Utočišta ponovno okupilo mnoštvo hodočasnika
I ove je godine Velika Gospa u Aljmašu okupila tisuće hodočasnika iz cijele regije koji su u marijansko Svetište Gospe od Utočišta pristigli pješice. U… Pročitaj više: Rijeka vjernika u Aljmašu: Svetište Gospe od Utočišta ponovno okupilo mnoštvo hodočasnika - Svetište u Aljmašu: Neuništiva paradigma patnje, nade i konačnog trijumfa na obalama Dunava
Deseci tisuća hodočasnika, protjeranih mještana i predanih vjernika kontinuirano svjedoče nevjerojatnom duhovnom i fizičkom uskrsnuću u Svetištu Gospe od Utočišta u slavonskom mjestu Aljmaš, smještenom… Pročitaj više: Svetište u Aljmašu: Neuništiva paradigma patnje, nade i konačnog trijumfa na obalama Dunava - Nijemi alarm u omiškom paklu: Kako je smrtonosna birokracija ugasila SRUUK i ugrozila 27.000 života
Zadnja dva dana omiška rivijera pretvorila se u plamteći pakao, a višemilijunski nacionalni sustav SRUUK ostao je potpuno nijem. Istražujemo tko je odgovoran za to… Pročitaj više: Nijemi alarm u omiškom paklu: Kako je smrtonosna birokracija ugasila SRUUK i ugrozila 27.000 života - POLITIČKI RASKOL ZBOG EKOCIDA: Dok USKOK istražuje mito i lažne dozvole, otpad iz Gospića mora u europske rudnike soli!
Ekocid u Gospiću glavna je tema današnje odgođene sjednice, gdje su tisuće tona opasnog otpada otkrile duboku korupciju. Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga… Pročitaj više: POLITIČKI RASKOL ZBOG EKOCIDA: Dok USKOK istražuje mito i lažne dozvole, otpad iz Gospića mora u europske rudnike soli! - “Noć kada su gorjeli nebo i zemlja: Vatrena apokalipsa u Omišu odnijela ljudski život, mještani uvjereni da je požar podmetnut!”
Katastrofalan požar u Omišu, koji je izbio pod okriljem noći, mobilizirao je stotine vatrogasaca i zračne snage. Uz jak vjetar, vatra je progutala sve pred… Pročitaj više: “Noć kada su gorjeli nebo i zemlja: Vatrena apokalipsa u Omišu odnijela ljudski život, mještani uvjereni da je požar podmetnut!” - “Izašli smo iz autobusa i ljubili zemlju”: Emotivna ispovijest preživjelih logoraša 34 godine nakon najveće razmjene u Nemetinu
Kada se spomene Razmjena Nemetin, u srcima stotina hrvatskih obitelji istovremeno se bude osjećaji neizmjerne tuge i neopisivog ponosa. Na mjestu gdje je prije točno… Pročitaj više: “Izašli smo iz autobusa i ljubili zemlju”: Emotivna ispovijest preživjelih logoraša 34 godine nakon najveće razmjene u Nemetinu - Pravda koja se još čeka: 34 godine od razmjene u Nemetinu, a Srbija i dalje skriva mračnu istinu
Povijesna Razmjena u Nemetinu označila je kraj nezamislivih tortura za stotine hrvatskih zatočenika. Pročitajte potresnu priču o preživljavanju i danu kada je pobijedila sloboda. Na… Pročitaj više: Pravda koja se još čeka: 34 godine od razmjene u Nemetinu, a Srbija i dalje skriva mračnu istinu
