ZAGREB, 13. srpnja 2025. – U najnovijem e-savjetovanju Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH), posvećenom Dugoročnom planu razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje 2025. – 2036., rasprava se zakotrljala oko pitanja koje već desetljećima visi u zraku – ili, točnije, tone ispod razine mora: “Što je s podmornicama?”
Ovo pitanje, postavljeno od strane jednog građanina u sklopu savjetovanja, otkrilo je mnogo više od pukog prijedloga – ono je otvorilo Pandorinu kutiju zaboravljenih vojno-mornaričkih sposobnosti Hrvatske, baštine iz Domovinskog rata, ali i strateških potencijala budućnosti.
Povijest u dubini – od Velebita do Drakona
Podsjetimo, Hrvatska je 2002. godine službeno ugasila svoje podmorničke i protupodmorničke sposobnosti. A imala ih je – i to tijekom rata, pod embargom, u vremenima kad se činilo da ništa nije moguće. Diverzantska podmornica “Velebit”, helikopteri Mi-24 s torpedima MK44 i neovisna obrambena strategija bili su konkretni odgovori na prijetnje iz dubine mora.
Danas, više od trideset godina nakon rata, Hrvatska nadzire svoju obalu – dugu oko 1.200 kilometara – isključivo površinski. Iako smo članica NATO-a, obrana Jadrana ispod razine mora, podsjećaju stručnjaci i građani, ostaje slijepa točka.
“I danas, 2025. godine, podmornica je i dalje najotporniji oblik ratnog plovila. Uništiti ju dok je pod morem – praktički nemoguće”, poručuje zabrinuti građanin u svom komentaru, podsjećajući na primjer Krimskog mosta, napada podvodnim dronovima i pad izviđačke letjelice Tupoljev 141 “Striž” u Zagrebu, koja je prošla nezamijećeno kroz više zemalja NATO-a.
Drakon 220 – hrvatski projekt za podmornički povratak?
Poseban naglasak stavljen je na domaće znanje i potencijal. Naime, posljednjih godina u sklopu sajma ASDA u Splitu izlagan je projekt diverzantske podmornice Drakon 220, djelo hrvatskog inženjera, kao mogući povratak Hrvatske u svijet podmorničkih sposobnosti.
Riječ je o džepnoj napadnoj podmornici, dugačkoj 30,27 metara, širine trupa 3,6 metara, operativne dubine do 150 metara, opremljenoj s dvije torpedne cijevi promjera 533 mm i posadom od devet članova. Plovilo može krstariti 280 nautičkih milja brzinom od 3 čvora.
Najvažnije – projekt bi se mogao realizirati s domaćim znanjem, bez potrebe za stranim posrednicima ili skupim transferima tehnologije. U zemlji već postoje relevantne obrazovne i tehničke ustanove: FSB u Zagrebu, FESB u Splitu, toranj za obuku ronilaca u Divuljama, stručnjaci koji su služili na Velebitu i brodograditelji s iskustvom.
MORH: “Nema potrebe za razvojem podmorničkih sposobnosti”
Unatoč konkretnom prijedlogu, MORH je odbacio inicijativu s obrazloženjem da ne postoji potreba za razvijanjem podmorničkih sposobnosti, s obzirom na NATO sustav kolektivne obrane.
No upravo na toj točki otvara se niz pitanja – koliko je mudro, dugoročno i strateški opravdano oslanjati se isključivo na saveznike, i to u osjetljivom području Jadrana, na čiju obalu povijest jasno ukazuje kao na poprište raznih interesa – od Venecije do Italije.
“Sjećamo se da je Zadar bio okupiran. I sada vjerujemo da Grci i Talijani, saveznici u NATO-u, nemaju nikakvih pretenzija?”, pita se sarkastično autor prijedloga.
Rafale da – podmornica ne?
Hrvatska je nedavno uložila 1,2 milijarde eura u nabavu borbenih zrakoplova Rafale. I to je, kako mnogi ističu, državnički potez. No postavlja se pitanje – zašto ne i podmornica, čiji bi razvoj bio višestruko jeftiniji i strateški komplementaran.
Školovanje pilota je kompleksno – ali ni školovanje podmorničara nije ništa manje zahtjevno. Hrvatska već ima ljudski potencijal: pomorske škole, ronioce, mlade koji žele služiti. No nema sredstva – podmornice – u kojem bi ta znanja i domoljublje bila stavljena u obrambenu funkciju.
Posljednja podmornica – muzejski eksponat
Posljednja prava hrvatska podmornica porinuta je 1996., a od 2005. godine je muzejski eksponat, nesposoban za korištenje. Njena sudbina, zarobljena u betonu i tišini, simbol je šireg zaborava jednog obrambenog kapaciteta koji je nekoć bio ponos.
Zaključak: Državnička odluka ili zaborav?
Pitanje podmornica više nije tehničko, ni financijsko. To je pitanje vizije – hoće li Hrvatska, kao pomorska zemlja, zadržati potpunu kontrolu nad svojim podmorjem ili će to prepustiti drugima?
Projekt Drakon 220 ostaje simbol jedne mogućnosti – da Hrvatska ponovno roni ispod površine. Da se, poput podmornice, tiho i neprimjetno, ali odlučno, vrati u svijet podmorske sigurnosti. Odluka je, kako kaže autor prijedloga, isključivo državna.
Jer samo oni koji znaju štititi svoje dubine – mogu plivati u mirnim vodama.
NAJNOVIJE OBJAVE
- Rimski ugovori 1941.: Zašto je Pavelić predao Dalmaciju?
- Rođendan Ivana Pavla II.: Papa koji je zadužio Hrvatsku
- Uhićen ubojica iz Drniša: Pao opasni bjegunac
- Papa Lav XIV. s Trga svetog Petra: “Uzašašće nije daleko obećanje, već putokaz nade i ljudskosti”
- Krunidba Kolomana 1102.: Kako je zapečaćena sudbina hrvatskih zemalja
ZANIMLJIVOSTI
