Vojno-redarstvena operacija Oluja nije bila udruženi zločinački poduhvat, već legitimna vojna operacija s ciljem vraćanja okupiranog teritorija

Nove obavijesti Vijesti

Povodom istupanja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sa izjavama kako su “Hrvati ubijali Srbe

Da podsjetim, izgleda da ste se zaboravili što je bilo 1995. Nisu Srbi ubijali Hrvate, već Hrvati Srbe. Nisu Srbi protjerali Hrvate iz Gline, nego obrnuto. Tako da izgleda da moji poticaji nisu bili uspješni, nisu vrijedili, ali to vam je tako kada nemate politiku i kada mislite da ratne zločine možete činiti i ubijati ljude.” Dodao je da su Hrvati ubijali srpsku djecu pa izrazio žaljenje što N1 to ne vidi i što im, kako je rekao, “srpska djeca nisu važna”. – Za mene su mnogo važnija od mene i moje političke sudbine. Sretan sam što srpski državni organi rade na zaštiti žrtava, istine i tome da teški zločini, ubojstva, progoni ne prođu nekažnjeno,”
I Lider SPS-a i predsjednik srpskog parlamenta Ivica Dačić izjavio je sinoć “da Srbija ima pravo podnijeti tužbu protiv hrvatskih pilota dodajući kako očekuje suosjećanje prema srpskim žrtvama u Hrvatskoj od svih koji kažu da je pitanje ratnih zločina važno
”.

U službenoj izjavi ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda stoji ;

    Nastavno na izjavu predsjednika Narodne skupštine Republike Srbije Ivice Dačića i predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića vezano za navodne tužbe protiv hrvatskih pilota, objavljujemo reagiranje:

    “Podsjećamo predsjednike Narodne skupštine Republike Srbije Ivicu Dačića, koji je izjavio da Srbija ima pravo podnijeti tužbu protiv hrvatskih pilota, da je Republika Hrvatska samostalna, suverena i neovisna država i kao takva ne priznaje srbijansku kvazi-univerzalnu jurisdikciju.

    Podsjećamo i srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da je rat u Hrvatskoj počeo 1991., i to velikosrpskom agresijom koju je i sam svojim istupima svesrdno podržavao i poticao, što je rezultiralo progonom i ubijanjem stanovništva te brojnim počinjenim zločinima nad Hrvatima i drugim nesrpskim stanovništvom, koje u Srbiji sustavno prešućuju i zanemaruju, iako Hrvatska i danas trpi posljedice brutalne velikosrpske agresije.

    Srbija, dakle, nema pravo podizati nikakve tužbe protiv hrvatskih građana temeljem famoznog Zakona o organizaciji nadležnosti državnih organa u postupcima ratnih zločina, kojim se samoproglasila nadležnom i uporno pokušava biti gazda u tuđem dvorištu.

    To im nije pošlo za rukom u nametnutom nam Domovinskom ratu, kada se Hrvatska zahvaljujući svojim hrabrim braniteljima obranila od velikosrpske agresije i oslobodila svoj okupirani teritorij, pobijedivši u svojoj borbi za neovisnost.

    To im neće uspjeti ni sada kada nam pokušavaju nametnuti i kolektivnu krivnju zazivajući suosjećanje prema srpskim žrtvama u Hrvatskoj, uz neutemeljene optužbe za koje tvrde da su u skladu sa svim međunarodnim konvencijama.

    Republika Srbija ponovno pokušava preuzeti ulogu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju proglašavajući se nadležnom na teritorijima drugih suverenih, međunarodno priznatih država, bez ikakvih ograničenja koja su sastavni dio međunarodnog prava.

    Takav stav protivan je vladavini prava, međunarodnom pravu i međunarodnom kaznenom pravu. Ujedno, takav pristup prepreka je rješavanju otvorenih pitanja ne samo u području pravosudne suradnje, već i u pogledu rješavanja pitanja nestalih osoba.

    Podsjećamo, u pravomoćnim presudama Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da vojno-redarstvena operacija Oluja nije bila udruženi zločinački poduhvat, već legitimna vojna operacija s ciljem vraćanja okupiranog teritorija.

    Sustav pravosudne suradnje mora se temeljiti na načelu uzajamnog povjerenja, tj. povjerenja jedne države da je pravni poredak druge države dovoljno kvalitetan osigurati nepristrano, pravično i učinkovito vođenje kaznenog postupka u toj državi, a ne da iskrivljuje načela univerzalne jurisdikcije uvodeći svojevrsnu kvazi-univerzalnu jurisdikciju.

    Republika Hrvatska, stoga, očekuje od Republike Srbije da poštuje međunarodne standarde te pokaže istinsku volju za rješavanje otvorenih pitanja u okviru međudržavnih povjerenstava.

    Kao što je Republika Hrvatska nadležna za sve svoje građane nestale u Domovinskom ratu, tako je nadležna i za sva ostala pitanja vezana uz to za nas najslavnije razdoblje naše novije povijesti. A Srbija može u tom pogledu dati svoj doprinos dostavom traženih informacija o nestalima.”

Podsjećam da je još uvijek nepoznata sudbina 1.439 osoba te mjesto ukopa posmrtnih ostataka 399 smrtno stradale osobe, što ukupno čini 1838 neriješenih slučajeva iz Domovinskog rata.

Komisija Ujedinjenih naroda objavila je 1995. godine Završno izvješće u kojem je navedeno kako je, u razdoblju od 1991. godine pod srbijanskim nadzorom osnovano približno 480 logora u koje su internirane i vojne i civilne osobe. Najmlađa ubijena osoba imala je 6 mjeseci, a najstarija osoba 104. godine. Najmlađa silovana osoba imala je 5 godina a najstarija 80 godina. Neki od logora su ; Logor u Borovu Selu, Logor Bučje , Logor Okučani , Logor Stara Gradiška, Logor Glina, Logori u Kninu, Logor u Dalju, Logor u Dardi, Logor u Jagodnjaku, Logor u Belom Manastiru, Logor Negoslavci, Logor Velepromet, Logor Ovčara, Logor Stajićevo, Logor u Sremska Mitrovica, Logori u Nišu , Logor VIZ Beograd, Vojni zatvor i Civilni zatvor u Nišu, Logor Aleksinac , Logor Begejci, Logor u Novom Sadu, Logor u Šidu. Logor Manjača i još na mnogih drugim mjestima.

Hrvatska je imala 13.583 poginulih i nestalih te 37.180 ranjenih. Krajem 1991. Hrvatska se brinula o 550 tisuća prognanika i izbjeglica, a taj je broj 1995. bio 386 tisuća ljudi., a 183 tisuće stambenih objekata je stradalo.

Da Republika Srbija nije isplatila niti jedan euro ratne štete hrvatskoj ,a izračunom je utvrđeno da počinjena izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.–1999. godine iznosi 236 431 568 000 kuna ili oko 32 milijarde eura.

Sporazum o normalizaciji iz 23. kolovoza 1996. u Beogradu, članak 7. tog Sporazuma govori da se u roku od 6 mjeseci treba sklopiti sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu. U međuvremenu, Hrvatska tužba za genocid na Haaškom sudu, iako odbačena po pitanju genocida dala je jasnu definiciju da Srbija treba isplatiti ratnu štetu Republici Hrvatskoj, potvrđujući izrijekom mogućnost govora o ratnoj odšteti s obzirom:

  • da je Republika Hrvatska bila napadnuta na svom teritoriju,

  • da je na Republiku Hrvatsku izvršena agresija od strane JNA i srpskih snaga.

    Odgovori