Sveti Ivan Gabrijel Perboyre, rođen je 6. siječnja 1802. godine u Le Puechu, Montgesty, Lot, Francuska, bio je francuski svećenik iz Kongregacije Misije. Bio je jedno od osam djece rođene Pierreu Perboyreu i Marie Rigal, koji su vodili farmu. Petoro od njih ušlo je u Vincentijanske očeve ili Kćeri milosrđa.
Ivan Gabrijel nije pokazivao posebnu religijsku gorljivost tijekom svog djetinjstva i mladosti. Međutim, to se promijenilo 1816. godine, nakon što je njegov mlađi brat, Louis, primljen u Vincentijanski sjemenište nedavno osnovano u Montaubanu od strane njihovog strica, Jacquesa Perboyrea. Ivan Gabrijel bio je zamoljen od strane roditelja da prati svog brata dok se ne prilagodi novoj okolini. Iznenada, Ivan Gabrijel osjetio je poziv da slijedi ovaj život.
Kada su učitelji na malom sjemeništu vidjeli Perboyreovu inteligenciju i pobožnost, predložili su mu da se formalno upiše u sjemenište. Napisao je pismo svom ocu nudeći se da se vrati kući kako bi pomogao na farmi ako njegov otac to želi, ali ističući da osjeća da je pozvan služiti kao svećenik. Njegovi roditelji dali su mu svoj blagoslov i punu podršku u tome.
Perboyre je stupio u novicijat Kongregacije Misije (Lazarista) na malom sjemeništu Montauban u prosincu 1818. godine. Na blagdan Svete Nevine djece 1820. godine dao je četiri obećanja Kongregacije, nadajući se da će služiti na njenim prekomorskim misijama. Zaređen je za svećenika 23. rujna 1825. godine, u kapeli Kćeri milosrđa, od strane Louisa Dubourga, PSS-a, koji je tek bio postavljen za biskupa Montaubana.
Godine 1832. bio je imenovan od strane nadređenih Kongregacije za nadzor novicijata u Parizu. Perboyreovo slabo zdravlje sprječavalo ga je da ostvari svoju želju da služi u Kini. Njegov brat Louis, s druge strane, poslan je u Kinu. Nažalost, umro je tijekom putovanja tamo. To je potaknulo Ivana Gabriela da se ponudi kao zamjena za svog brata.
Perboyre je stigao u Macau u kolovozu 1835. godine, gdje je počeo studirati kineski jezik. 21. prosinca 1835. godine započeo je svoje putovanje do Ho-Nana u Kini, misije koja mu je dodijeljena na brodu za otpad. Putovanje mu je trajalo pet mjeseci i zahtijevalo mjesecima oporavka.
Tijekom svog boravka u Kini, unatoč opasnostima progona, obavljao je svoju apostolsku službu među kršćanima. Bio je izdan od strane jednog od svojih učenika i mučen nakon dugotrajnog patnje. Kanoniziran je 2. lipnja 1996. godine od strane pape Ivana Pavla II.
Nakon godinu i pol počeo je progon katolika. Tako revni misionar bi uhvaćen 26. rujna 1839. u mjestu Tcha-Yuen-Keu te odveden u Kwang-Ytang. Ondje bi izložen nemilosrdnu ispitivanju i okrutnoj torturi. Sljedeći dan su ga prevezli u Kucheng, gdje bi podvrgnut daljnjem ispitivanju i mučenju. Nakon toga su ga zatvorili u strog zatvor u kojem nije bilo ni najosnovnijih higijenskih uvjeta, u Wuchangu. Tu je sveti Kristov mučenik proveo teških 8 mjeseci čekanja na izvršenje smrtne presude.
Presuda je izvršena točno u podne 11. rujna 1840. Tijelo mu je bilo sahranjeno najprije u Kini, a zatim dvadeset godina kasnije prevezeno u Francusku i pobožno sahranjeno u kući matici otaca lazarista u Parizu. Toga hrabroga misionara i mučenika vjere i proglasio je blaženim 9. studenoga 1889. papa Leon XIII., a Ivan Pavao II. ga je 2. lipnja 1996. svečano uvrstio u popis svetih.
Ovi događaji ostavili su dubok trag na povijest Kongregacije Misije i Katoličke crkve. Danas se sjećamo svetog Ivana Gabriela Perboyrea kako bismo odali počast njegovoj žrtvi i posvećenosti misijskom radu.
