Danas 18. lipnja obilježena je 77. obljetnica od poslijeratnog partizanskog zločina nad hrvatskim narodom u blizini Našica.
Davne 1945 u mjesecu lipnju, partizanski odredi su “oslobađali “Slavonske gradove, tako su oslobodili i grad Našice. U jeku pobijede, partizanski odredi istog su dana likvidirali sve one za koje su smatrali da su surađivali sa Njemačkim okupatorom ili pripadnicima oružane sile NDH . Ipak, njih 1.600 su zatvorili po raznim zatvorima, podrumima ili nekim mračnim i skrovitim mjestima, tako da bi ih u jednoj noći oko 3 sata , sredinom mjeseca lipnja 1945. godine odveli zavezane žicom u šumski predio između mjesta Zoljana i Seoona , (sada je tamo smještena (Našička cementara), te ih ubili. Bez osude i prava na obranu, svi su bili “krivi” i preko noći od strane partizanske 6. ličke osuđeni na smrt . Broj od 1.600 žrtava ubijenih na Crnom potoku nije konačan, jer su se toj grupi te večeri , a tako i danima poslije priključivali i druge grupe, iz raznih kolona i logora. Iz jedne je kolone izdvojeno 700 ljudi koji su se kretali iz Slatine preko Kutjeva .. ” Konačan broj predviđa se da bi mogao biti oko 5.000 osoba.
Po pričanju stanovnika iz Našičkog kraja, “U taj dio šume nitko nije mogao doći, bila je tamo postavljena “mrtva straža” do neke 1976 godine , kada je počela izgradnja Našičke cementare. I dan danas, lugari skupljaju kosti koje nalaze po šumi te ih odlažu kod spomen obilježja u “kosturnica” koja je promjera 2×2 sa 4 metara dubine. I ovih dana su pronašli par ljudskih kostiju koje su odložili na oltar . “
Komemoracija je započela u 11 sati , a pozdravnu poruku uputio je organizator komemoracije predsjednik nacionalne udruge Hrvatski domobran Željko Tomić, :
“ Poštovani gosti, pozdravljam izaslanicu dopredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelje Tome Medveda, gospođu Ivonu Paltrinieri, predstavnike Osječko-baranjske županije i Grada Našica, članove Udruga ratnih veterana Hrvatski domobran, predstavnike udruga proistekli iz Domovinskog rata te predstavnike vjerskih i svjetovnih udruga, drage hodočasnike i sugrađane, povodom 77. obljetnice stravičnih događanja na ovome tužnome mjestu prisjećajući se nedužnih crnopotočkih žrtava bezbožnoga komunizma, sve vas pozdravljam našim lijepim domobranskim pozdravom : ” Za Hrvatsku uvijek !”
Ovo je posljednje počivalište za oko 1.600 vojnika i civila zarobljenih i ubijenih u lipnju 1945. godine . Neki izvori tvrde da ih je bilo i znatno više, oko 5.000 . Svaka osoba ima pravo na puninu i svetost života, a njihovi su životi okrutno uništeni i zločinački prekinuti. Tradiciju komemoriranja uz održavanje svete mise za sve stradalnike na ovom spomen-području utemeljili su Grad Našice i Franjevački samostan, Udruga ratnih veterana “Hrvatski domobran” u Našicama, Udruga za hrvatsku povjesnicu Našice i Ogranak Matice hrvatske – da se istina ne zaboravi jer samo istina oslobađa, rasvjetljava tamu i vodi nas u susret slobodi, pravdi i objektivnoj spoznaji. Upravo zato Služba za prikupljanje , obradu i istraživanje saznanja o žrtvama Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja traga za podacima koji će dokumentirati istinu i rasvijetliti povijesnu tminu skrivenu duboko u ovoj šumi, pod lišćem , u jamama diljem lijepe naše domovine, Europe i svijeta.
Svjedočanstva govore o potresnim prizorima poratnih događanja na ovome mjestu, o mnoštvu raspadajućih ljudskih tijela pokrivenih granjem s malo zemlje i raznesenim posmrtnim ostacima tragično preminulih Hrvata. Područje je bilo prepuno osobnih predmeta žrtava kao što su sličice, molitvenici, dokumenti, obiteljske uspomene… Nitko ne zna točno koliko je ovdje ljudi poubijano !
Temeljem vjerodostojnih svjedočenja ubijani su vatrenim oružjem, ali i motikama, vilama i sjekirama, koje su zatekli očevidci, dolazeći u strahu i tajnosti na mjesto zločina. Pucnjava se čula u Zoljanu i Seoni, a do prvih kuća dopirali su i jauci nesretnika. Za kišnih dana ovaj šumom okružen Crni potok pretvarao se u krvavi potok.
Dan sjećanja na poratna događanja vraća nas u sada već daleku, ali nezaboravnu prošlost kada je ovdje, nakon tragičnoga križnog puta i povratka iz Bleiburga, svoju Golgotu i smrt našlo mnoštvo nenaoružanih i po međunarodnom pravu zaštićenih hrvatskih mladića i muževa. Pratila ih je tzv. Narodnooslobodilačka, a u ovu šumu skrovito je dovodila po više stotina žicom vezanih zarobljenika, mučila ih i ubijala vatrenim oružjem, sjekirama i budacima pred vojnim vlastima Kotara Našice i pod partizanskim zapovjedništvom. Njihovi bolni krici, i jauci odzvanjaju i danas u šumoru ove krošnje, u našim srcima, mislima i molitvama.
Ovo je spomen-područje natopljeno krvlju žrtvama komunističkog režima, nedužnih osoba kojima je uskraćeno ljudsko dostojanstvo i pravo na život. Dugo prešućivana crnopotočka tragedija i kalvarija Hrvata otkrivena je uspostavom samostalne i neovisne Republike Hrvatske. O njoj se i ranije govorilo u emigraciji, a u knjigama su je opisali i dokumentirali naši sugrađani; Antun Čulić, Đuro Mikašek i mr.sc. Branko Kranjčev – težeći otkrivanju istine s ciljem osude počinjenih zločina jer bez istine o prošlosti nema ni pravde ni mira u budućnosti. Čuvajmo spomen na nedužne žrtve koje ovdje počivaju da se zlo nigdje i nikada ne ponovi! Ove žrtve u većini nije nitko popisao, no dopustite mi da ipak pročitam imena onih za koje znamo da su ovdje ubijeni s područja bivše Općine Našice. To su ; Milan Gašparović, Mijo Došen, Martin Blaško, Josip Grahovac, Dragan Grahovac, Ivica Kic, Antun Pipek, Mijo Špek, Božo Žarković i Đuro Kalamiza, svi iz Đurđenovca, Stipe nekić iz Brezika, Josip Ivanušić iz Našica, Antun Divjanović i Ivan Ušak iz Donje Motičine, te Beno Peić iz Klokočevaca. Njihovoj rodbini nazočnoj ovdje izražavam najdublju sućut, kao i svima koji misle da njihovi najbliži leže na ovom mjestu svetog hrvatskog tla.
Neka ovaj dan bude u spomen i vječnu zahvalnost pripadnicima hrvatskih oružanih snaga i svim domoljubima, sudionicima Križnog puta, koji su iz kolone smrti izdvojeni i na ovome mjestu zvjerski pogubljeni samo zato jer su voljeli i branili svoj dom i domovinu Hrvatsku . Počivali u miru Božjem !
U nastavku prigodnih govora, kao domaćin, gradonačelnik Grada Našice Krešimir Kašuba, pozdravio je sve hodočasnike, goste te je rekao ; ” Ovo je 77. godina od ovog tragičnog događaja iz lipnja 1945. godine, gdje su nedužne žrtve i one koji su samo voljeli svoju domovinu, ubijeni i masakrirani, ali isto tako i prisjetiti se i odati počast i ne tako davnoj prošlosti u našem Domovinskom ratu, svih žrtava koji su dali ono najvrjednije što su imali a to su vlastiti životi. Mi danas živimo u slobodnoj, demokratskoj i suverenoj Republici Hrvatskoj, dužni smo odati počast onima koji su zaslužni. Dužni smo prije svega zbog naše djece i mladeži, nenametljivo ali uvjerljivo pričati i promicati istinu od prije 77 godina ali i o prije 30 godina. Stoga hvala Vam lijepa, svima hodočasnicima koji ste došli i želim vam svima svako dobro . ”
Dožupan Osječko-baranjske županije Josip MIletić, kao izaslanik župana Osječko-baranjske županije Ivana Anušića, pozdravio je sve prisutne riječima : Poštovane Hrvatice i Hrvati, dame i gospodo. te je nastavio svoj prigodni govor ;” Čast mi vas je pozdraviti u ime Osječko-baranjske županije , prenijeti vam i pozdrave našega župana Ivana Anušića, ali osobno drago mi je ovdje danas biti s vama. Žrtve koji je Hrvatski narod ima kroz tisućljetne težnje za slobodnom i neovisnom Republikom Hrvatskom , nešto je što se ne smije nikada zaboraviti. Ovdje na Crnom potoku mnogi nedužni mučki su ubijeni i danas sa svetom misom prisjetit ćemo se upravo njih. Isto tako ne smijemo zaboraviti ni hrvatske branitelje , i mnoge koji su svoje živote ugradili u stvaranje naše Domovine. Danas svjedočimo da je tisućljetni san hrvatskog naroda postao stvarnost. Slobodna i neovisna domovina nešto je s čim se trebamo svaki dan ponositi, jer u sjećanjima mnoge su žrtve i mnoga je krv prolivena upravo za to. Herojima domovinskog rata sloboda bijaše draža od života. Oni koji su pali traju u nama koji živimo. I dozvolite mi da upravo na ovom mjestu s riječima prvog Hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana završim i ovo svoje obraćanje. Sve i uvijek za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni zašto. Neka nam živi jedi0na i vječna Hrvatska,”
Svetu misu predvodio je župnik Petar Cvekan ; ” U svetom pismu, što smo ga čitali je knjiga života. I ono kaže o životu jednu veliku istinu, “životu je cijena previsoka.” Zar život nije vrjedniji od jela, od odjela? I zato je lijepo vidjeti ljude koji svoju dubinu , svoju nutrinu, svoje srce koji to ispunjavaju u svjetlu , toplinom, radošću .. mirom. Svima onima koji su danas ovdje da nas okupi i grije. Tada čovjek može reći da živi .. s druge strane postoje ljudi koji se ispunjavaju zloćom, mrakom, tminama i takvi ljudi, pitanje je da li žive. I zato smo na ovom mjestu gdje su došli ljudi koji su bili ispunjeni svjetlom i toplinom, nisu se dali prevariti. Mi ovdje došli smo danas u 2022. , desetorica su došli pješice. Velika većina nas vozilima, što je isto dobro, lijepo, Početkom lipnja 1945 ovdje su ljude vezane dovukli . A njihova zadnja pjesma koju su čuli bila je ova koju upravo mi sada slušamo. Poneka je ptičica pjevala , malo je potok žuborio , u tom su se oni susreli ..s Bogom. Pa vam želim da se divite životu i da cijenite život svakoga čovjeka i svakoga bića. Da znate iza toga stoji mudri stvoritelj Bog. (……..) . Zaštitnik naše župe je sveti Antun Padovanski, što mislite da je on odmah postao svetac? Da se rodio kao svetac? Kažu da je ubo nekog čovjeka! Vatren čovjeka bio! Borben čovjek! Ali se pokajao, pokajao se, bilo mu je žao. I to je najveći čovjek! Najveći čovjek je koji prizna svoj grijeh i od onih koji su zlo činili. I volio bih čuti sada u našoj Domovini da se netko javi i kaže: “Ja sam tu bio!, Ja sam to odobravao! Ja sam sakrivao tu istinu!” Pa neće mu ni dlaka s glave pasti, nego ćemo otkriti da je pobijedila istina i ljubav. Da shvati da je pogriješio, da je velik čovjek! (….) Blagoslovljen Bog u svakom tko je kročio na Crni potok! Blagoslovljen Bog u svakom dragom čovjeku! Amen!”
U prigodi svete mise blagoslovljen je križ kojega je izradio i darovao Josip Vuković, a koji je postavljen na mjestu spomen-područja Crni potok.
Nakon sv. mise nazočna izaslanstva su položila vijence i zapalila svijeće.
