U Šibeniku je danas obilježena 31. obljetnica ustrojavanja legendarne 113. šibenske brigade Hrvatske vojske. Proslava je počela polaganjem vijenaca pred Spomenikom poginulim, nestalim i umrlim braniteljima na Baldekinu i svetom misom zadušnicom u kapelici sv. Mihovila u krugu bivše vojarne Bribirski knezovi.
Na skupu pred spomenikom pročitana su i imena poginulih i smrtno stradalih pripadnika 113. brigade koja su uklesana na spomen ploči, a nakon odrješenja i molitve koju je predvodio policijski kapelan don Darko Poljak, brojna izaslanstva su položila vijence i zapalila svijeću.
U ime Ministarstva obrane vijenac je položio posebni savjetnik ministra Ivica Ušljebrka, a u ime Ministarstva hrvatskih branitelja državni tajnik Špiro Janović. Izaslanstvo Grada Šibenika predvodio je gradonačelnik Željko Burić, dok je Izaslanstvo Županije šibensko-kninske predvodio župan Marko Jelić.
Šibenska 113. bila je jedna od udarnih brigada Hrvatske vojske. Rekao bih da je bila jedna od najboljih pričuvnih brigada HV-a, odmah uz bok udarnim brigadama.
113. brigada HV-a Šibenik, ustrojena je odlukom Ministra obrane Republike Hrvatske od 19. lipnja1991. godine.
Na 113. šibensku brigadu mogu biti ponosni svi oni koji su nosili njezinu odoru, i grb Svetog Mihovila na rukavu. A i oni koji su ih vodili – od Ante Ljubičića(od 19.6. 1991), Mate Viduke ( od 22.7. 1991), Milivoja Petkovića (od 26.8. 1991) , pa do Ivana Bačića ( od 2.10. 1991 ), kojeg je krajem 1992. godine zamijenio Damir Krstičević, pa nakon njega Milan Perković ( od 20.3. 1993) Danijel Kotlar, Jozo Šerić i na koncu Jozo Marinović od ( studeni 1999) . Načelnik topništva brigade je bio Rahim Ademi, bio je tu i Božo Marković, koji se isto tako kao friški, aktivni oficir bivše JNA uključio u obranu Šibenika, pa onda i Zvonimir Baraković, pukovnik bivše JNA u mirovini i Neven Berovič mačelnik operative 113 brigade.
“U 0prvim danima rat 1991, brigada je imala oko tisuću i petsto, tisuću i šesto ljudi. Od toga je bilo ‘na crti’ oko tisuću ljudi, na bojišnici dugoj 120 kilometara. Od Dobre Vode, kod Stankovaca, do Čavoglava! A od naoružanja smo imali dva minobacača od 120 mm i jedan jednocjevni lanser od 128 milimetara, par komada zolja i sve ostalo su bile puške. I za taj lanser smo imali par komada streljiva, tri četiri rakete, nešto smo posuđivali od policije kasnije… To je ono što smo mi imali i s čim smo raspolagali, kao brigada “– kazuje Berović.
“ako se naša 113. brigada je recimo, u samo tri mjeseca, dok kraja 1991. godine udvostručila i prerasla u jednu od jačih brigada u Hrvatskoj, s preko 150 komada topništva, kalibra većeg od 20 milimetara. Ne samo da smo mogli stati uz bok, nego smo tada bili i jači od gardijskih brigada HV-a! Od tih pet pješačkih bojni – jedna do dvije su bile u pričuvi u Primoštenu, tri do četiri su bile na crti, kako je gdje što trebalo, imali smo jedan vod s pet – šest tenkova, oklopnih transportera, imali smo minobacača, topova i topničkih oruđa do 130 mm, dobru protuzračnu obranu… Oni su nama, nakon 24.prosinca, kada je bio zadnji dan izmještanja bivše JNA, kako iz Hrvatske, tako i iz Šibenika, predali kompletno naoružanje Teritorijalne obrane, nije ni jedan metak falio. S tim se mogla jedna kompletna brigada naoružati, što smo mi i napravili, i faktično smo od tog oružja koje smo preuzeli i ljudstva koje smo za početak izdvojili formirali još jednu, 142. brigadu HV -a, tzv. drnišku, pa smo imali dvije brigade HV-a koje su djelovale na području naše županije, odnosno, tada još općine Šibenik “– priča Berović,
Kroz 113. brigadu HV prošlo je oko 8000 pripadnika, te 33 naraštaja sa preko 18.000 ročnika koji su u brigadi stjecali specijalističku i završnu obuku. Tijekom rata poginula su 72 pripadnika, a ranjeno je preko 400. 113. brigada je službeno prestala sa djelovanjem dana 15. travnja 2000. godine.
Izvor: Šibenik.hr i arhiv Foto: Šibenik.hr