Dana 19. travnja 1992. godine započeli su sudbonosni događaji koji će rezultirati nasilnim preuzimanjem vlasti, okupacijom općine, a kasnije i realizaciju plana protjerivanja i etničkog čišćenja Sanskog Mosta (BiH) od nesrpskog stanovništva i to sve od strane SDS-a i srpskih paravojnih formacija, koje je logistički podržavala Jugoslovenska narodna armija.
Preuzimanjem vlasti od strane srpskih snaga u Sanskom Mostu su počinjeni brojni ratni zločini nad Bošnjacima i Hrvatima. Napadima na naselja Muhići, Mahala, Otoka, Hrustovo, Vrhpolje i Kljevce izvršena su masovna ubijanja lokalnog stanovništva.
Na području općine se nalazilo više od 20 logora. Zatočeni su bili izloženi fizičkim i psihičkim torturama, ubijani su, protjerivani, vršena su silovanja. Ubijeni Bošnjaci i Hrvati općine Sanski Most pronađeni su u brojnim masovnim grobnicama od kojih su najveće Hrastova glavica i Sasina.
U Sanskom Mostu je od 1992. do 1995. godine ubijeno 785 građana, zbog čega je pred pravosuđem BiH izrečeno više osuđujućih presuda.
Jadranko Palija (osuđen na 28 godina zatvora), Nedo Trifković i Mitar Milinković (osuđeni na po 10 godina zatvora), Nikola Kovačević poznat i kao Daniluško Kajtez (osuđen na 12 godina zatvora), Predrag Prošić (osuđen na 3 godine zatvora), Slavko Bilbija (osuđen na 10 godina zatvora) i Suad Kapić zv. Hodža (kao pripadnik ARBiH osuđen je na 12 godina zatvora za zločine nad Srbima počinjene 1995. godine).
