Što kaže Zakon RH o osobama koji taje počinitelje zločina?

Domovinski rat Nove obavijesti Vijesti

Nakon što je u ponedjeljak na vukovarskom odlagalištu otpada otkrivena masovna grobnica iz Domovinskog rata u kojoj je najmanje 10 tijela, Glavni državni odvjetnik u Osijeku je uputilo zahtjev nadležnom Županijskom sudu u Osijeku za izdavanjem naloga za ekshumaciju u postupku protiv nepoznatih počinitelja zbog kaznenog djela ratnog zločina iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH, kojeg je sud i izdao.

Povodom toga Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić je objasnio je daljnje postupanje sukladno zakonskim odredbama s ciljem otkrivanja i procesuiranja počinitelja kaznenih djela ratnih zločina te dodao kako počinitelji ratnih zločina nisu samo osobe koje su počinile ove zločine već i one osobe koje su svih ovih godina tajile tko je počinio i kako je do zločina došlo.

Da li je to naslućivanje da će DORH izvršiti ono što je trebao prije 20 godina, odnosno, ispitati sve one osobe koje su u bilo kojem dijelu povezani sa nestankom, ubojstvima, progonom ili su svjedoci nekog od tih događaja, da su vidjeli ili čuli o tim događajima, a danas uživaju slobodu jer su amnestirani nakon mirne integracije Hrvatskog Podunavlja.

Opsežne istražne radnje o nestalim osobama u vrijeme privremene okupacije velikog dijela Republike Hrvatske trebalo je provesti odmah nakon mirne integracije, odnosno, oslobođenja okupiranih teritorija. Jer i prema Kaznenom zakonu koji je i tada bio na snazi, a i prema Zakonu koji je sada na snazi, svaka osoba koja sazna da je počinjeno kazneno djelo dužna je to prijaviti.

Ne prijavljivanje kaznenog dijela kažnjivo je kaznom zatvora do 3 godine. No, u praksi je državnim tijelima jako teško dokazati da li je neka osoba znala da je neko kazneno djelo počinjeno i to nije prijavila.

U cilju pronalaženja nestalih hrvatskih branitelja i civila organizirane su brojne akcije te su stanovnici ranije okupiranih područja poticani da anonimno prijave lokacije na kojima se moguće nalaze masovne grobnice, no takve akcije države i civilnih udruga nisi davale ozbiljnije rezultate.

U medijima se ponovno, u novije vrijeme, počelo spominjati ime dr. Šretera, posebno od formiranja nove koalicijske Vlade, koji je posljednji put viđen živ 29. kolovoza 1991. godine.

Kakva je povezanost dr. Šretera i Milorada Pupovca ?

Slavko Degoricija otkriva u svojoj knjizi „Nije bilo uzalud” povezanost Milorada Pupovca
sa sudbinom dr. Šretera.

Milorad Pupovac je odlazio na okupirane teritorije i izravno pregovarao o puštanju zarobljenog dr. Šretera, dok je s druge strane Degoricija pustio dva liječnika koja su bila uhvaćena u Sisku radi snabdijevanja pobunjenih Srba lijekovima. Degoricija je odmah pustio dr. Mirka Manojlovica i dr. Spiridona Kostima-Špiru. Pupovac je Degoriciju lagao da pobunjeni srbi drže dr. Šretera kao liječnika, jer im je trebao liječnik, no Degoricija nakon par dana saznaje od UNPROFOR-a da je dr. Šreter ubijen mjesec dana ranije.

Dakle, po navodima Slavka Degoricije, Pupovac je bio na okupiranom području i mogao je iz prve ruke vidjeti što se događa sa dr. Šreterom, ali je šutio, kao što i danas šuti.

Pupovac komentira za maxportal u vezi navoda njegovog saznanja o sudbini dr. Šretera

“Mene da se dovodi u vezu s ubojstvom nekoga, da sam nekom dlaku s glave skinuo… to može samo naopak i bolestan um uraditi. Ovo je stvar koja je utuživa i budući da je utuživa tako će biti od mene tretirana. Oni koji misle da se mogu pozivati na satiru i raditi ovakve stvari, jednom za svaga će naučiti i suci i istražni organi razliku između te dvije stvari”, kazao je Pupovac za maxportal 18. siječnja 2019. godine.

Državna tijela koja progone počinitelje kaznenih djela, policija i državno odvjetništvo, dužni su pokrenuti istraživanje kaznenog djela ukoliko na bilo koji način saznaju da je neko kazneno djelo počinjeno. Da je dr. Šreter ubijen saznalo se od UMPROFOR-a, a da je o tome saznanja imao Milorad Pupovac zna se još od 1991. godine, štoviše Degoricija umiješanost Pupovca u predmetni zločin detaljno opisuje u svojoj knjizi, pa je ta okolnost poznata široj javnosti, a ne samo tijelima progona. Da li je ikada Pupovac ispitan na navedene okolnosti i o saznanjima koja ima? Kako to da se on mogao kretati sa slobodnog na okupiran teritorij? Kakvu ulogu u svemu ima obitelj Milorada Pupovca, posebno njegov brat? O svemu ovome nismo dobili odgovore, jer je za navedeno, očito, osim zakonske podloge potrebna i politička volja koje do sada nije bilo. Štoviše taj isti Milorad Pupovac donedavno je bio koalicijski partner Vlade.

Naznaka Glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, nedavno, prilikom pronalaska masovne grobnice u Vukovaru na odlagalištu otpada kada je izjavio da su odgovorni, pored počinitelja kaznenih djela, i oni koji su o tome znali, a nisu prijavili kazneno djelo mogla bi biti znakovita. Ovakav stav i promišljanje novoga Glavnog državnog odvjetnika možda mi mogla okrenuti mnogobrojne istrage nestalih osoba i potragu za počiniteljima ratnih zločina u jednom dobrom smjeru.

No, valja imati na umu mudre izreke našega naroda, a jedna od njih je da riba uvijek smrdi od glave, pa bi to bio dobar putokaz našim istražnim tijelima.

Po podacima Ministarstva hrvatskih branitelja trenutno se u Hrvatskoj traga za 1797 osoba iz Domovinskog rata.

Izvor i foto: DORH, Arhiv/portal-veterani, maxportal, centar dr. Ivan Šreter

Odgovori