Još od ožujka 1992. godine, velikosrpska Operacija naziva Vrbas92, imala je cilj zauzeti grad Jajce, te ujedno preuzeti strateške prometnice i hidroenergetske pozicije na Vrbasu ( HE Jajce I i HE Jajce II) i zatim preuzeti nadzor nad širim područjem Vrbaske župe.
Izvršni odbor SO Jajce, proglasilo je 7. travnja 1992. izvanredno stanje na području općine Jajce, a dan poslije, 8. travnja, u selu Barevu ubijena je prva žrtva Domovinskog rata u BiH, Franjo Ladan Pancer.
U petak, 10. travnja osnovana je studentska postrojba HVO-a, pod zapovjedništvom Stipana Spajića, koja je i Jajce stigla 1. svibnja 1992. godine.
Grad su napale srpske snage skupa s jedinicama JNA. Napadan je sa svih strana. Prvi topnički napad bio je 27. svibnja 1992., baš na sajmeni dan. Posljedica je bila nekoliko poginulih ljudi. U danima koji su uslijedili Jajčane i okolna mjesta sve češće su gađali agresorsko topništvo i projektili iz neprijateljske okolice. Uz svakodnevna granatiranja, hrvatski branitelji Jajca morali su se nositi sa snažnim udarima pješačko-oklopnih postrojba srpske vojske i JNA. Veliki pritisak srpskih snaga dolazio je sa svih strana, posebice iz pravca Mrkonjića i Banje Luke (Banjolučki korpus). 12. kolovoza agresori su izveli prvi zrakoplovni napad na Jajce. Ukupno su izveli 128 napada u 46 dana.
Prostor Jajca i Pougarja branio se na bojišnici dugoj oko 125 km, a branilo ju je sedam jajačkih bojna, Duvanjska bojna Jajce, Pougarska bojna i I. bojna Kotor Varoš, pa još hrvatske postrojbe iz Lašvanske doline i postrojbe HOS-a, negdje oko 3500 bojovnika. Bila je tu još i TO BiH, sastavljena uglavnom o Muslimana.
Zapovjednik HVO-a u Jajcu je bio je Stjepan Blažević, visoko obrazovan vojni oficir.
Činili su ih pripadnici HVO-a, HOS-a i Teritorijalne obrane. U obranu svog kraja došli su i Jajčani iz Tomislavgrada i Zagreba. Od dragovoljaca iz Zagreba, okupljenih oko kluba Jajčana, osnovana je koncem srpnja Prva jajačka bojna Tomislavgrad. Zapovjednik Prve jajačke bojne bio je pukovnik HVO Ivo Šimunović. Ukupno je na širem području Jajca bilo devet bojna branitelja. Sedam ih je bilo jajačkih te jedna kotorvaroška. Kotorvaroška bojna mnogo je prinijela obrani Jajca, osobito nakon pada Kotor Varoša. Sastav hrvatskih branitelja Jajca bio je: 80% Hrvata i 20% Muslimana.
Neprijatelj je od početka bio jači opremom, ljudstvom i logistikom. Usprkos tome branitelji su izdržali sve do jeseni.
Izolirano Jajce imalo je ratnu bolnicu koja je svakodnevno obrađivala na stotinje ranjenika, bilo branitelja, bilo civila. U jajačkoj bolnici tih je mjeseci radio poznati ratni kirurg afričkog podrijetla Benjamin Alfred Markin, popularni “dr Ben“. Zbog teške situacije, ratna je bolnica evakuirana. Premještena je u prostorije HE Jajce I. Hidroelektrana je mogla pružiti veću sigurnost i sigurnu opskrbu strujom, jer je bila ukopana duboko u brdu na lijevoj strani iznad rijeke Vrbasa. Bolnica je trpila zbog oskudice lijekova i sanitetskog materijala.
Civili su postupno tijekom borba napuštali grad Putem spasa, kojim je dolazila i pomoć. Braniteljski su se gubitci povećavali. Put spasa kojim su evakuirani ranjenici i civili vodio je preko teških brdovitih terena smjerom od Jajca do Travnika. No ni tada ovi ljudi nisu imali mira, premda ih se po Ženevskoj konvenciji nije smjelo dirati. Velikosrpski osvajač gađao je konvoje s izbjeglicama.
Petomjesečni žestoki napadi opremljenijeg i nadmoćnijeg neprijatelja rezultirali su popuštanjem obrambenih crta. Unatoč teškoj borbi i otporu branitelja, crte je neprijatelj probio te su se branitelji i civili zaputili u veliko povlačenje. Branitelji su izdržali do 30. listopada 1992. godine. Povlačenje nije prošlo mirno. Branitelji su se skupa s preostalim brojnim civilima povukli iz Jajca.
Još 20. listopada 1992., jugozapadno od Zenice, kod Ahmića, pripadnici Armije BiH po nalogu Envera Hadžihasanovića, zapovjednika 3. korpusa Armije BiH blokirali su glavnu prometnicu i odbili propustiti pripadnike HVO-a na putu za prijeko potrebnu obranu jajačkog prolaza i Jajca koje se još borilo.
Također su blokirali pojačanje koje je išlo iz Busovače za Jajce. A U Travniku su Muslimani ubili zapovjednika HVO-a Travnika, Ivica Stojaka. 25. listopada Srbi su svojim vojnicima dijelili odlikovanja za “oslobođenje” Jajca.
Jasno je Armija BiH pokazala da zaista planira ofenzive protiv HVO-a i podjelu Središnje Bosne na enklave.
Zadnjih dana rata po 3000 granata se je ispaljivalo dnevno na grad. U pola godine prema nekim procjenama na grad su VRS i JNA ispalili i bacili preko 300 000 bomba i granata. Bilo je mnogo poginulih i ranjenih, procjene se kreću do 3000 osoba. Pred kraj opsade pripadnici VRS imali su samo HVO ispred sebe. U noći 29. listopada dio Jajca još je bio slobodan. Četnici su zauzeli zapadni dio grada i držali su pod nadzorom lijevu obalu Vrbasa.
Tako su nakon neuspjele bitke za obranu Jajca, Hrvati i Muslimani, znači gotovo cjelokupno stanovništvo, napustili grad i srpske su snage zauzele Jajce. Izbjeglo je 30.000 ljudi. 103 branitelja poginula su braneći Jajce, petorica branitelja vode se kao nestali. Ranjenih branitelja je 492. Nisu poznate evidencije stradanja civila. 8. studenoga u Tomislavgradu je od prognanih Jajčana formirana je brigada Hrvoje Vukčić Hrvatinić koja je poslije sudjelovala u obrani drugih dijelova HZ HB-e.
Osvojeni grad srpske su snage porušile, opljačkale, sve crkve uništile, sravnile povijesno svetište i crkvu sv. Ive u Podmilačju. Grad je opustio, ostao potpuno zapušten. Hrvatske su snage oslobodile Jajce tri godine poslije, 13. rujna 1995. godine
