Tomislav Ćutuk, dopredsjednik i trener seniorske ekipe Teniskog kluba Olimpija iz Osijeka. Rođen je 1954. godine u Osijeku, u skromnoj radničkoj obitelji. Otac mu je bio stolar a majka kuharica. Iako je, kao i svi dječaci iz Frankopanske ulice, najviše volio nogomet, zbog osjetljiva zdravlja morao se odlučiti za nešto drugo. Do 12. godine imao je čak 6 puta upalu pluća, pa je od tada počeo igrati stolni tenis. Otac mu je napravio stol, pa su njemu još u samoj mladosti u haustor dolazili igrati brojni susjedi i prijatelji. Brača, Vjekoslav i Darko Pirič, Anđelko Tominac, Predrag Lončina, Živko Kulašinović, Željko Ćuk, a kasnije i Vlado Petković. Ljubav prema stolnom tenisu poticali su Tomislavi nastavnici tjelesnog odgoja u bovšoj Osnovnoj školi “Rade Končar”, sada “Fran Krsto Frankopan”. I u gimnaziji Božidar Maslović, Feliks Faler, Nikola Borić, Zdenka Kuzma i Vlatka Ćalušić. Iz gimnazijskih dana zapamtio je da je igrao s Zdravkom Šmitom, Vjekoslavom Pirićem, Stevanom Dobošem i Živkom Kulašinovićem, za bivšu gimnaziju “Božidar Maslarić ” u Osijeku. Igrao je protiv stolno tenisaća Željka Švedla, Ivana Vuletića, Petra Ivezića , Željka Leska, Ervina Gorjanca i drugih. Bio je vrlo aktivan u svojoj Mjesnoj zajednici “Feđe Milića” na sportskom , odnosno na stolnoteniskom polju. Kao registrirani igrač Ćutuk je jedan od malobrojnih zaljubljenika celuloidne loptice, koji su zastupali u prve tri lige , s tim što je kumulaciju karijere doživio kao član stolnotesnog kluba Metalac Olt.
Bio je začetnik osnivanja brojnih klubova, te stolnoteniskog saveza Osječko-baranjske županije, te postao i prvi predsjednik tog saveza, od 1996.- 2004. godine. Ponosan je na Plaketu stolnoteniskog saveza , Plaketu gradskog saveza za sportsku rekreaciju Osijek, zlatni Grb 3. korpusa hrvatske kopnene vojske, ali i na bokale osvojene na državnom prvenstvu održane u Umagu, Splitu i Hvaru.
Za sebe će skromno reći, da skupljajući svaki bokal, medalju i nagradu, najtrofejniji stolnotenisač ne samo Osijeka, nego i cijele istočne Hrvatske. U osobnoj riznici čuva 512 bokala s raznih natjecanja, a nakon što mu je zdravlje ozbiljno narušeno, Tomislav je dobio zabranu bilo kakvog rada, ali i na igranje stolnog tenisa, od srpnja 2006. godine.
Za Ćutuka nema većeg dana od prvoligaškog ogleda sa Zoranom Primorcem, na svoj 37. rođendan 13. prosinca 1991. godine, kada je igrao na prvo seniorskom prvenstvu Hrvatske.
Brigadir Eduard Bakarec, prvi zapovjednik obrane grada Osijeka, i zapovjednik 106. brigade HV-a, dao je Ćutuku dozvolu za izlazak, iz tada ratnog Osijeka. Kao zapovjednik satnije, pod njim je bilo 144 vojnika . Stalno je bio s vojskom te nije mogao trenirati stolni tenis. Znali su u dvorani OŠ Mladost tko je on, pa je imao maksimalnu potporu prijatelja i ostalih gledatelja. U svom prvoligaškom debiju poveo je protiv Primorca sa 4:0, od toga je napravio 3 “prasice”, iako je izgubio s rezultatom 11:21 i 6:21 protiv tada, drugo plasiranog igrača na svjetskoj rang listi .
Danas, u prisustvu svojih prijatelja, kolega i članova kluba, u sportskom objektu “Olimpija” u Donjem Gradu, uručeno mu je Priznanje hrvatskog stolnoteniskog saveza, koje mu je uručio osobno predsjednik saveza Zlatko Pospiš.
Zanimljivost jedna je da obilazim regije Hrvatske i dijelim Priznanja, upravo Slavonija je dobila najviše Priznanja od svih ostalih regija u Hrvatskoj. <Posebno gledamo da to budu stvarno oni koji rade a nekakvi bleferi i neradnici. To su odabrani koji mogu dobiti priznanje Hrvatskog stolnoteniskog saveza. Krasna atmosfera , puno djece je ovdje na Olimpiji i moram priznati svi ovi ljudi koji su zaslužili su apsolutno zaslužili i još bi tu ljudi trebalo dobiti Priznanje ali jednostavno.. odabrali smo po našemu kriteriju one koji su najduže, koji su najviše godina tu radili i stvorili jedan krasan stolni tenis, u oboj cijeloj Slavoniji, regiji i gradu Osijeku. Naravno, tu ima još puno posla jer problem je malih sredina u hrvatskoj što nemaju dovoljno novca , posebno tu je na prvom mjestu čovjek, trener kluba. Trener mora biti profesionalac, on mora imati svoju plaču da bi on od toga moga lijepo živjeti i da bi on mogao profesionalno radio po osnovnim školama s djecom da ih uvede u sport i u klubovima, dakle, taj čovjek je važan. Bogati gradovi to imaju, negdje su se male sredine izborile, kao naprimjer, u Krapini , u mjestu Zabok, to je sredina koja je iako mala i ona se izborila. Također, i Osijek se izborio, ali okolna mjesta oko Osijeka na žalost, rade, ali bez profesionalca nema tu prevelikog okupljanja mladih i djece, što nam je cilj. Rekreacija je odlična, jedini smo sport koji se koristi na svijetu u zdravstvene svrhe. Alzheimer i Parkinsonova bolest, to apsolutno prevenira i liječi stolno tenis , plus za srčane i moždane je dobra prevencija igranje stolno tenisa, a prednost mu je da nema povreda. Lijepo je igrati veliki tenis i nogomet ali nakon toga uglavnom odu koljena , odu ramena ode svašta, ali stolni tenis igra se praktički do smrti, čak imamo i kategoriju preko 90 godina na svjetskom prvenstvu.
predsjednik Hrvatskog stolnoteniskog saveza Zlatko Pospiš.
Priznanje Hrvatskog stolnoteniskog saveza dobili su Tomislav Ćutuk, Alen Majić, Zorislav Vučkovac, Damir Selak i Janoš Boni.
Stolnim tenisom bavim se aktivno preko 56 godina . Prvi pehar osvojio sam 1. svibnja 1966. godine. Imam 570 pojedinačnih pobijeda. Ostavio sam veliki trag kao trener i kao igrač, bio sam viceprvak države i kao trener i kao igrač. Vodio sam klub branitelja i invalida “Veteran Domovinskog rata Bilje, kada smo ušli u prvu ligu . Napisao sam knjigu i pravio izložbu na temu stolno tenisača . Voditelj sam raznih turnira, .. jednostavno rečeno, stolni tenis je moj život, cijeli život se bavim stolnim tenisom. Danas sam dobio nagradu “za neprocjenjiv doprinos u razvoju rekreativnog stolnog tenisa u Hrvatskoj te posebno u gradu Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji”. Ovo je moja treća nagrada, rekao bih da sam jedini u Hrvatskoj koji je dobio tri javna priznanja Hrvatskog stolnoteniskog saveza . Mi smo jedina regija koja je dobila najviše nagrada. Ovo je prvi put, od Hrvatske samostalnosti, da je predsjednik saveza došao osobno i predao nekome Priznanje Saveza.
Stolnoteniski klub Olimpija, sljedeće godine obilježava 30.-tu godinu postojanja. U klubu imamo od onih najmanjih, na koje smo ponosni, ali i u kategoriji onih starije životne dobi. Ponosni smo na sve .
Uskoro počinje i braniteljska liga, koju sam ranije ja osobno vodio, a sada je vodi brigadir Dubravko Pancić. Liga trenutno ima 6. ekipa, a takmičenje će se održati ovdje kod nas na Olimpiji, 10. studenog.
dopredsjednik stolnoteniskog kluba Olimpija Tomislav Ćutuk
