Padom posljednjih prigradskih naselja Dubrovnik je bio posve okružen neprijateljskom vojskom. Opkoljeni grad nije imao električnu energiju i pitku vodu, a u zatočeništvu ostalo je oko 50.000 stanovnika i izbjeglica iz Dubrovačkog primorja, Rijeke dubrovačke, Župe i Konavala. Također, svakodnevno na grad padale su stotine granata i topničkih projektila.
Inicijativu za probijanje pomorske blokade i dostave neophodne humanitarne pomoći iscrpljenim stanovnicima i izbjeglicama u Dubrovniku pokrenuli su u Zagrebu Fond za spas Dubrovnika Sveti Vlaho, Društvo hrvatskih književnika i Matica Hrvatska. Među suorganizatorima bio je i poznati humanitarni djelatnik dr. Slobodan Lang, a cijela akcija nazvana je Konvoj Libertas. Rijeka je bila organizacijski i logistički centar za prikupljanje pomoći. Odatle 28. rujna konvoj kreće predvođen trajektom Slavija.
Dolaskom do Splita, konvoju se priključuje i predsjednik Predsjedništva SFRJ Stipo Mesić, hrvatski premijer Franjo Gregurić i još poznatih osoba. Tijekom plovidbe prema Dubrovniku, konvoju se priključuju i turistički brodovi, koče, jedrenjaci, remorkeri i brojna druga manja plovila iz svih krajeva Jadrana.
Jugoslavenska ratna mornarica zaustavila je konvoj kod Mljetskog kanala i zapovjedila da se brodovi vrate. Ipak, nakon dužih pregovora i pretresa brodovi su propušteni u Dubrovnik. Gradu su donijeli pomoć u obliku lijekova i nužnih potrepština, no najveća je pomoć bila psihološka. Pri uplovljavanju konvoj je dočekalo više od 1.000 stanovnika napaćenog grada.
