Na današnji dan (04. listopada 1991.) srpske paravojne snage nazivom “Baklajićeva skupinu” banuli su u mirni zaselak Čorke, mali zaselak sa samo 19 kuća smješten kraj Vrhovina u Lici, te na okrutan način likvidirali ; Martina Čorka, Matu Čorka, Katu Čorak, Stjepana Čorka, Vladimira Ćorka,.
O kakvoj skupini se radilo to se može vidjeti po iskazu zaštićenog svjedoka „Ugroženi svjedok br. 1“, koji kaže ; Nad tom skupinom redovna policija, odnosno Martićeva policija, na čelu koje je bio Milan Pupovac, nije imala nikakve ovlasti. U svom iskazu svjedok je naveo kako su se počinitelji prisjećali tog neljudskog postupka riječima ;
“Bilo je to u jesen 1991. godine kad sam slučajno došao u stanicu tadašnje milicije u Vrhovinama gdje je Nenad Pejnović, prethodno kleknuvši lijevom nogom na stolac, pričao:
‘Ja ga koljem, a on se smije, majku mu j…, kakvo srce ima.’
Kasnije su se u mjestu o toj rečenici zbijale i šale pa su Nenadu Pejnoviću dobacivali pitanja kako se ono ‘brico Vlado’ smije. Tada sam shvatio da je riječ o pokolju ljudi iz zaseoka Čorci koje su dva dana prije toga iz milicijske zgrade odveli članovi Bakalajićeve skupine među kojima je bio i okrivljeni Pejnović”.
Prije samog događaja, Hrvatima koji se nisu iselili iz svojih domova oko Vrhovina, slani su letci u kojima je pisalo da se ljudi hrvatske nacionalnosti iz Vrhovina isele, ili će biti ubijeni, a što je bilo potpisano od strane Četničkog štaba Brezovica. Ne dugo zatim, i Martina Čorka, Matu Čorka, Katu Čorak, Stjepana Čorka, Vladimira Ćorka, iz njihovog doma, vezanih ruku odvela je Baklajićeva formacija u policijsku stanicu u Vrhovine, a selo, prvo opljačkali a zatim i sve kuće zapalili.
Nakon dva dana, šest mještana zaselka Čorak, odvedeni su iz policijske stanice Vrhovine u nepoznatom smjeru, a po navodima u optužnici, njihovo odvoženje zapovjedio je tada “komandir policijske stanice Vrhovine” Milan Pupovac.
Odveli su ih na predio Ćurinke – Oštri Vrh gdje su ih poubijali hladnim i vatrenim oružjem. Tijela su prepuštena zvijerima, da bi njihove ostatke tek 2002. godine pronašli djelatnici Nacionalnog parka Plitvička jezera. Nakon toga utvrđeno je da je riječ o Martinu, Mati, Kati, Stjepanu, Vladimiru i Slavki Čorak.
Za navedeni zločin 24. veljače 2009. godine Nenad Pejnović osuđen je na šest godina zatvora .
PRESUDA
dana 04. listopada 1991. g., za vrijeme oružanih sukoba i okupacije od strane pobunjenih Srba u okviru tzv. “SAO Krajine”, u Vrhovinama, zaselak Ćorci, u kasnim poslijepodnevnim satima, kao pripadnik “milicije tzv. SAO Krajine”, po dogovoru i zajedno s ostalim pripadnicima paravojnih formacija tzv. “SAO Krajine” protivno odredbama čl. 3. i čl. 13. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. g. i čl. 13. Dopunskog protokola Ženevske konvencije o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba Protokolu II. od 08. lipnja 1977. g., nezakonito lišili slobode mještane navedenog sela hrvatske nacionalnosti, i to: Martina Čorka, Matu Čorka, Katu Čorak, Stjepana Čorka i Vladu Čorka, te ih odveli i nezakonito zatvorili u tzv. “odjeljenje milicije u Vrhovinama”, gdje su isti prenoćili u podrumu tog objekta, a koje osobe su idućeg dana odvedene i lišene života, po nepoznatim osobama,
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava, za vrijeme oružanog sukoba i okupacije, protuzakonito zatvorio civilno stanovništvo,
čime je počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – opisano u čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske,
te je, temeljem čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest godina.
Temeljem čl. 45. OKZRH, u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku se uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru, počevši od 10. veljače 2008. g. pa nadalje.
Temeljem čl. 102. st. 4. ZKP-a Vijeće je donijelo rješenje o produljenju pritvora protiv okrivljenika te je istoga upoznalo da, temeljem čl. 110. st. 2. ZKP-a, žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje presuda Županijskog suda u Karlovcu br. K-11/08-127 od 22.04.2009.
Iako je nepobitno utvrđeno da je Pejnović bez ikakve sumnje sudjelovao u zločinima, osuđen je na samo 6 godina zatvora.
