Karlovac je bio ključna točka obrane Hrvatske jer bi se osvajanjem Karlovca potpuno prekinula komunikacija između sjeverne Hrvatske i priobalnog dijela zemlje. Bio bi to udarac koji Hrvatska ne bi mogla podnijeti.
U bivšoj Jugoslaviji prije rata, Karlovac je bio vrlo važna točka, upravo radi svog geografskog položaja. Nazivali su ga “grad vojnih lica”. Na području općine Karlovac i u samom gradu bilo je smješteno čak 39 vojnih objekata, što se može reći a je Karlovac bio militarna zona . Pred sam početak rata JNA je u grad rasporedila dodatne snage, uključujući i niške specijalce u vojarni Petrova Gora u strogom centru grada.
Zauzimanjem vojarni i vojnih skladišta učvrstila se i crta karlovačke obrane, ali se granatiranje i dalje nastavilo.
Prije samog napada na Karlovac, Hrvatski branitelji uspjeli su preuzeti i prije neprijateljskoga napada evakuirati skladište oružja Jamadol koje se nalazi u Karlovcu. Evakuirano je oko 2500 tona eksploziva i streljiva te naoružanje TO općina Karlovac, Ozalj, Duga Resa, Vojnić i Vrginmost .
Napad je trajao tri dana bez prestanka, a tom prilikom ubijeno je 136 branitelja i stanovnika Karlovca.
Toga 4. listopad 1991. JNA i Srbi s Korduna prvo su napali Karlovac i okolicu s topovima, minobacačima i višecjevnim raketnim bacačima od kojih je na grad palo preko tisuće granata. Nakon toga, uslijedio je napad JNA tenkovima. Preko Slunjskih brda primakli su se gradu.
Grad su tada branile ;
- dvije nepotpune bojne 110. brigade
- samostalna satnija dragovoljaca „Cobre“ iz Novog Zagreba
- karlovačka policija
- 2. gardijska brigada
Najžešća borba dogodila se na Turnju, gdje su neprijateljske snage uspjele jednim dijelom ući u to prigradsko naselje. Hrvatski branitelji bili su potisnuti do samog mosta preko Korane koji je ulaz u grad. No, žilavost i odlučnost malobrojne hrvatske obrane koja je bila svjesna da će povlačenjem dovesti se u položaj da ne će imati više prostora za uzmak, lakomost osvajača koji nije imao hrabrosti suočiti se s protivnikom koji nije bio slabićki kao što je medijska i vojna propaganda prikazivala, rezultirala je odbacivanjem neprijatelja od mosta. U danima što su uslijedili velikosrpske su snage u još nekoliko navrata pokušale osvojiti Turanj, no svaki put naišli su na žilavi otpor hrvatskih snaga. Zbog žestine i intenziteta borba, brojnih ispaljenih projektila svih kalibara i razrušenosti naselja, dobilo je nadimak “malog Vukovara”.
Na području Karlovca i Županije evidentirano je 392 civilne žrtave Domovinskog rata. Ubijeno je 18 djece, a 78 ranjeno, od čega 42 djece u gradu Karlovcu.
Najstarije žrtve bile su dvije starice iz Saborskog stare 96 godina, koje su ubijene kada su JNA i paravojne srpske postrojbe okupirale mjesto.
Najmlađa civilna žrtva bilo je malo dijete od 2 mjeseca i 6 dana, poginulo prilikom granatiranja izbjegličkog naselja u auto-kampu Grabovac 26. rujna 1991. godine.
Do sarajevskog primirja 1992. na grad je palo nekoliko desetaka tisuća projektila, a u karlovačku bolnicu je dovezeno 176 poginulih i 830 ranjenih. Karlovac je uspješno obranjen, iako je bojišnica sve do operacije “Oluja” 1995. ostala u njegovim predgrađima.
U Karlovcu i okolici pronađeno je osam masovnih grobnica u koje su zločinci bacili pobijene ljude: Saborsko Popovšanac s 15 tijela ubijenih, Saborsko Borik sa 3 tijela, dvije grobnice u Lipovači Drežničkoj sa po 3 i 4 tijela, Slunj sa 6 tijela i Drežnikgrad sa 3 tijela ubijenih Hrvata. U Cetingradu pronađene su dvije masovne grobnice s 4 i 6 tijela.
