Sisak, Osijek, Zagreb, 13. srpnja 2025. – Na današnji dan prije četrnaest godina, 13. srpnja 2011., u osječkom zatvoru preminuo je Đuro Brodarac, hrvatski general, ratni zapovjednik obrane Siska. Vijest o njegovoj smrti, koja je uslijedila u okolnostima pritvora zbog sumnji za ratne zločine, uzdrmala je hrvatsku javnost, osobito braniteljsku populaciju, a odjek njezine političke i moralne težine osjeća se i danas.
Iako je bio teško bolestan, general Brodarac umro je kao zatvorenik – osumnjičenik, nepravomoćno tereteći ga hrvatski pravosudni sustav za zapovjednu odgovornost u vezi s ratnim zločinima nad srpskim civilima u Sisku 1991. i 1992. godine. Umro je prije nego što je imao priliku dokazati svoju nevinost ili odgovarati za ono što mu je stavljeno na teret. Njegova smrt, kako su mnogi tada smatrali, nije bila samo biološki kraj jednog čovjeka – bila je simboličan i duboko potresan trenutak za hrvatske branitelje, ali i ogledalo neodgovorenih pitanja o Domovinskom ratu i pravdi.
Najveći sprovod u povijesti Siska
Dva dana nakon njegove smrti, Sisak je svjedočio prizoru nezabilježenom u svojoj povijesti. Više od deset tisuća ljudi okupilo se na posljednjem ispraćaju generala Brodarca. Suborci, obitelj, građani, ratni zapovjednici i branitelji iz cijele Hrvatske došli su odati počast čovjeku kojeg su doživljavali kao simbola obrane i otpora.
No, sprovod se lako mogao pretvoriti i u politički skup. U pozadini tišine i suza osjećala se napetost – ljutnja i osjećaj izdaje. Osim tadašnjeg dopredsjednika HDZ-a Ivana Šukera i nekoliko saborskih zastupnika, na posljednjem ispraćaju nije bilo visokih državnih dužnosnika. Mnogi su to protumačili kao čin sramotnog izbjegavanja odgovornosti ili, u najmanju ruku, ignorancije prema čovjeku koji je jedan od simbola početne obrane Hrvatske.
“Razapela te hrvatska država”
Posebno snažan oproštaj od Brodarca održao je general Marko Lukić, ratni zapovjednik i bivši policajac, koji je evocirao prve dane rata i upoznavanje s Brodarcem 1990. u Petrinji. “Nisu te oni razapeli, ali te razapela hrvatska država”, rekao je Lukić, aludirajući na represivne postupke hrvatskih vlasti prema Brodarcu u njegovim posljednjim danima.
General Lukić osudio je ono što je nazvao pokušajem poniženja Domovinskog rata kroz poniženje generala Brodarca. “Oni opravdavaju svoju izdaju”, rekao je, jasno prozvavši hrvatski politički vrh. “Dragi Bog je stavio svoju ruku na tebe, uzeo te k sebi među mnoge hrvatske mučenike.”
Facebook prisjećanje generala Glavaša
Danas, 14 godina nakon smrti, Brodarca se prisjetio i general Branimir Glavaš, koji je na svom Facebook profilu iznio do sada nepoznat detalj: iz zatvora u Zenici, gdje je tada boravio, Glavaš je, tvrdi, poslao Ivana Drmića da Brodarca upozori na moguće uhićenje. “Nije mi vjerovao, ali su se moje informacije pokazale točnima”, napisao je Glavaš i zaključio: “Počivaj u miru hrvatski ratniče i generale.”
Biografija čovjeka iz dva svijeta
Đuro Brodarac rođen je 1. siječnja 1944. u Hrvatskom Selu kod Topuskog. Rano se uključio u politički sustav tadašnje Jugoslavije, postavši član KPH, a već s 23 godine bio je saborski zastupnik. Bio je aktivan i u čistkama nakon Hrvatskog proljeća, kada je sudjelovao u isključivanju prohrvatskih članova i bio dio komisije za “protudržavne aktivnosti”.
No, povijest piše paradokse. S početkom višestranačja i usponom HDZ-a 1990-ih, bivši komunistički aparatčik postaje jedan od ključnih ljudi obrane u Sisku. Kao ratni šef sisačke policije i kasnije župan, Brodarac je bio figura prijelaza iz jednog režima u drugi – i kao takav, često trn u oku jednima, a heroj drugima.
Pitanja bez odgovora
General Đuro Brodarac umro je u zatvoru, bez presude, bez suđenja. Optužbe za ratne zločine nad civilima u Sisku, poglavito Srbima koji nisu podržavali Krajinu, do danas izazivaju podjele. Jedni tvrde da je riječ o montiranom političkom procesu, drugi da su zločini postojali i da je pravda zakasnila.
Brodarčeva smrt ostaje tragičan simbol složenosti hrvatskog tranzicijskog razdoblja, u kojem su se nekadašnji komunisti pretvarali u domoljube, a heroji rata u predmet istraga i progona. Ona je i podsjetnik na krhkost povjerenja između države i onih koji su je stvarali.
Danas, 14 godina kasnije, hrvatski narod i dalje traži istinu – i pravdu. Za Đuru Brodarca, ali i za sve koji su poginuli, preživjeli, optuženi i zaboravljeni u vihoru rata i nemira njegovih posljedica.
Počivao u miru, generale.
