U malom slavonskom selu Bačevcu, 1899. godine, rođen je dječak koji će svojim djelovanjem oblikovati hrvatsku i jugoslavensku povijest 20. stoljeća – i za to platiti najvišu cijenu. Ime mu je bilo Andrija Hebrang. Rođen u obitelji Andrije i Cele Hebrang, dječaštvo mu je obilježeno tragedijom – rano ostaje bez oca, a majka se preudaje. Već u mladosti pokazuje odlučnost i upornost – seli u Mađarsku kako bi postao komercijalni pomoćnik, a potom se vraća u Suhopolje u potrazi za poslom. No, njegov život ubrzo će krenuti putem daleko od svakodnevice prosječnog trgovca.
Prvi svjetski rat odvodi ga na talijansku frontu, a vojna služba ga sve više udaljava od lojalnosti prema tadašnjoj monarhiji. Nakon rata, vraća se u civilni život, ali se paralelno uključuje u sve snažnije radničke i sindikalne pokrete. Njegova politička aktivnost privlači pažnju tadašnjih vlasti – Hebrang postaje meta represivnog aparata. Uhićenja se nižu: prvi zatvor, pa drugi, pa treći… S vremenom se broj zatvaranja popeo na šest.
Bio je borac za prava radnika, komunista iz uvjerenja, čovjek koji nije odustajao, čak ni kad je 1929. osuđen na 12 godina teškog rada. U zatvorima Lepoglava i Srijemska Mitrovica godinama je učio jezike, političku ekonomiju i povijest, i stekao nadimak “Mirotočivi”. Unatoč svemu, nije posustao.
Kao politički zatvorenik proveo je gotovo 13 godina iza rešetaka, a kad je konačno izašao 1941. – Hrvatska je već bila u vihoru Drugog svjetskog rata. Hebrang se vraća u ilegalu i uskoro postaje jedan od ključnih ljudi Komunističke partije Hrvatske, sudjeluje u osnivanju partizanskog pokreta, ZAVNOH-a, te snažno zagovara hrvatsku samobitnost unutar buduće federacije.
Godine 1944. iznosi jasne stavove: Hrvatska ima pravo na vlastitu vladu, parlament i suverenitet. Ta vizija, premda oblikovana u duhu socijalističke revolucije, postaje njegova politička presuda. U novoj Jugoslaviji, gdje je svaki govor o nacionalnim pravima bio podložan tumačenju kao “nacionalizam” ili “šovinizam”, Hebrang se sve više udaljava od Titove linije.
Godine 1948., nakon što je upozoravao na gospodarske disbalanse i pokazivao previše samostalnosti, pada u nemilost. Smijenjen, prisluškivan, zatvoren, i na kraju – likvidiran. U zoru 11. lipnja 1949., prema službenoj verziji, Hebrang “počinjava samoubojstvo” u zloglasnom zatvoru Glavnjača u Beogradu. Tijelo mu nikad nije predano obitelji, nema groba, nema križa.
Tek 1957., devet godina nakon smrti, administracija ga formalno proglašava mrtvim. No čak ni tada njegovoj obitelji nije vraćeno dostojanstvo – djeca i supruga Olga ostaju pod nadzorom režima, a ime Hebrang postaje zabranjena tema.
Ipak, ime Andrije Hebranga nije nestalo u tišini. Njegova žrtva danas živi kao podsjetnik na tamnu stranu revolucija koje gutaju vlastitu djecu. Bio je komunista, ali i Hrvat koji je vjerovao u pravo naroda na vlastitu sudbinu. Bio je zatočenik režima koji je pomogao graditi, i simbol tragedije svih onih koji su se usudili misliti drugačije.
Više od pola stoljeća nakon njegove smrti, Andrija Hebrang ostaje figura čiji život i nestanak bacaju dugačku sjenu na povijest jugoslavenskog komunizma – i vječno pitanje: koliko daleko može ići država u borbi protiv onih koji misle vlastitom glavom?
Samoubojstvo… ili ubojstvo?
Službena verzija smrti Hebranga navodi da je riječ o samoubojstvu – bez svjedoka, bez obitelji, bez groba, bez obdukcije dostupne javnosti. Na tijelu, tvrdi zapisnik, nema tragova nasilja. Ali mnoštvo okolnosti ostaje nejasno: gdje je pokopan? Zašto obitelj nikada nije službeno obaviještena? Kako je osoba pod stalnim nadzorom mogla izvršiti samoubojstvo bez svjedoka? Zašto je cijeli postupak ostao obavijen velom tajne?
Zapisnik o smrti
Zapisnik sastavljen u istražnom zatvoru Ministarstva unutrašnjih poslova FNRJ na dan 11. lipnja 1949. godine po predmetu smrti uhapšenika Andrije Hebranga iz Beograda.
Prisutni su:
Članovi komsije: 1. Star. pom. jav. tuž. FNRJ Bogdan Perović, 2. U ime uprave zatvora – pretst. MUP FNRJ upravnik zatvora Pavle Baljević, 3. Liječnik-vještak Jovan dr. Bjelić
Zapisničar Nikola Mikšević
Početo u 5 sati i 45 minuta.
Na osnovu odluke Javnog tužitelja FNRJ od 11. lipnja 1949. god. B-216/48 komisija u prednjem sastavu došla je u zatvor MUP FNRJ, gdje se pretstavlja da je izvršio samoubojstvo vješanjem uhapšenik Andrija Hebrang.
Po dolasku u sobu u kojoj se nalazio uhapšenik Hebrang – komisija je našla Hebranga mrtvog. Prvo, identitet uhapšenika Hebranga utvrđen je preko Uprave zatvora i njegove osobne karte.
Uhapšenik Hebrang nađen je obješen u poluvisećem položaju o gornji dio radijatora. Omča je osukana od rubnog dijela krevetske plahte, tako da je dobila oblik pantljike. Pantljika od koje je ova napravljena dugačka je jedan metar. Čvor omče je na vratu. Tijelo je u kosom položaju s licem okrenutim podu; ruke su opuštene uz tijelo. Leš je obučen u pidžamu – gornji i donji dio.
Na lešu se ne primjećuju nikakve ozljede.
Od stranih stvari u sobi se nalazi sljedeće: Krevet s posteljinom , stol, stolica i jedan koferčić s osobnim stvarima.
Poslije toga leš je predan liječniku-vještaku Bjelić dr. Jovanu radi utvrđivanja uzroka smrti.
Liječnik-vještak, pošto je pregledao leš, izjavio je:
Pregledao sam leš uhapšenika Hebranga i konstatirao smrt. S obzirom na položaj leša kao i na okolnosti da je strangulaciona brazda duboko utisnuta u tkivo kože grla i vrata i da je plavoljubičaste boje, da tragova drugih ozljeda na trupu, glavi i udovime nema, a da je predjel zatiljka (nuchae) slobodan – mišljenja sam da je smrt nastupila nasilnim putem vješanja uslijed reflektornoga prestanka rada centara za disanje i krvotoka.
Nakon gornje konstatacije liječnika-vještaka s obzirom na njegov nalaz i mišljenje a pošto ne postoje okolnosti koje bi upućivale na sumnju da se radi o krivičnom djelu, komisija zaključuje da je uhapšenik Hebrang izvršio samoubojstvo.
Poslije ovoga Upravi zatvora je preporučeno da leš uhapšenika Andrije Hebranga sahrani.
Završeno u 6 sati i 50 minuta.
Zapisničar: Nikola Miščević
Članovi komisije:
- Bogdan Perović
- Pavle Baljević
- Jovan dr. Bijelić
Dosje Hebrang – tisuće stranica laži i konstrukcija
Njegov dosje broji više od 20.000 stranica – pun prepravljenih dokumenata, izjava i sumnjivih „dokaza“. Neki od najapsurdnijih „dokumenata“ navodno su ustaški zapisnici iz Jasenovca – pisani ćirilicom! Hebrangova likvidacija, tvrde mnogi, nije bila rezultat kaznenog djela – već hladne političke egzekucije.
Povijest bez kraja
Gotovo 80 godina kasnije, i dalje ne znamo gdje počiva tijelo Andrije Hebranga. Ne postoji smrtovnica, nema službene obavijesti njegovoj obitelji, ni traga o posljednjem počivalištu. Njegova smrt ostaje simbol političke represije, unutarpartijskih čistki i jednog sustava u kojem neistomišljenici nisu nestajali u tišini – već u strahu, mučenju i zaboravu.
Danas, 7. svibnja, prisjećamo se ne samo političara – već i čovjeka koji je platio najvišu cijenu u igri moći. Prisjećamo se Andrije Hebranga – simbola izgubljene istine i povijesti koja još uvijek traži pravdu.
Ne zaboravimo: narod bez istine, narod je bez budućnosti.
