Danas Split diše jednim plućima. Crkvena zvona, procesije, mirisi blagdanskog ručka i žamor ulica spajaju se u jedinstvenu simfoniju sjećanja, vjere i identiteta. Na današnji dan, Splićani i svi štovatelji diljem Hrvatske i svijeta slave svog zaštitnika, svetog Dujma, biskupa, mučenika i neizbrisiv simbol kršćanske baštine Dalmacije.
Zaštitnik je grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije Njegovo je latinsko ime Domnius, a Duje se uvriježilo kao hipokoristik od Dujam. Danas, 7. svibnja, svetkovina je svetoga Duje.
Sveti Duje rodio se u dalekoj Siriji u 3. stoljeću, a svoju je učenost stjecao na znamenitom učilištu u Antiohiji – kolijevci ranog kršćanstva. Njegov životni put, premda povijesno ukorijenjen u kasnom Rimskom Carstvu, već stoljećima izaziva pobožnost, ali i znanstvenu znatiželju. Prema srednjovjekovnoj legendi, bio je čak i učenik svetog Petra, čime se dodatno učvršćuje njegov apostolski autoritet.
Povijesno gledano, svetog Dujma smatramo biskupom Salone od 284. do 304. godine. Bio je duhovni pastir u vremenu velikih progona, a život je položio za Krista u strašnoj Dioklecijanovoj čistki. Mučeničku smrt podnio je hrabro, zajedno s brojnim solinskim kršćanima, u amfiteatru Salone – jednom od najvažnijih antičkih gradova na istočnoj obali Jadrana. Njegovo tijelo pokopano je izvan gradskih zidina, na današnjim Manastirinama, gdje je stoljećima bilo svetište vjernika.
Veliki hrvatski arheolog Frane Bulić dao je nemjerljiv doprinos istraživanju svetog Duje, što ga je dovodilo u sukob s onima koji su tvrdoglavo branili predaje Crkve u Splitu. No zahvaljujući njemu i suvremenim arheološkim otkrićima, znamo da je Dujam bio ključna figura u organizaciji prve salonitanske biskupije nakon biskupa Venancija.
Sveti Dujam podnio je mučeništvo dana 10. travnja 304. godine
Nakon mučeničke smrti, njegov nećak Primo preuzeo je biskupsku službu i bio pokopan uz Dujmov grob. Početkom 5. stoljeća nad tim svetim mjestom podignuta je veličanstvena bazilika, kasnije razorena u navalama barbara 614. godine. No relikvije su spašene. Ivan Ravenjanin, prvi splitski nadbiskup i poznat kao “apostol Hrvata”, 650. godine prenosi Dujeve kosti u Split i pohranjuje ih u samom srcu grada – u Dioklecijanovu mauzoleju, koji je tada pretvoren u kršćansku katedralu.
I tako je nastala simbolika koja i danas zadivljuje: grob kršćanskog mučenika u središtu poganskog careva groba. Snaga vjere pobijedila je silu carstva.
Iako je splitska katedrala službeno posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, u narodu se jednostavno i s ljubavlju zove – katedrala svetog Duje. U njezinoj unutrašnjosti živi povijest kršćanstva, mučeništva i duhovnosti grada Splita. Jedan ulomak nadgrobne ploče svetog Dujma i danas se čuva u splitskom Arheološkom muzeju, kao nijemi svjedok vremena kad su se svetost i progonstvo ispreplitali u svakodnevici prvih kršćana.
Sveti Duje nije samo crkveni svetac – on je identitet, ponos, povijest i zaštitnik. Njegov blagdan, Sveti Duje, ili kako ga Splićani jednostavno zovu – Sudamja – daleko nadilazi granice religije. To je dan kada se Split okuplja: u vjeri, zajedništvu i radosti. Grad postaje pozornica slavljenja duha, tradicije i vjekovnog kontinuiteta kršćanskog identiteta hrvatske obale.
Na ulicama odzvanja pjesma, zvona pozivaju na misu, a u zraku se osjeća ponos. Održavaju se svečane procesije, kulturne manifestacije, sportski turniri i sajmovi – svi u čast biskupa koji je dao život za Krista, ali i u čast grada koji čuva njegovu baštinu.
Svim Splićankama i Splićanima, te vjernicima Splitsko-makarske nadbiskupije od srca čestitamo blagdan svetog Duje – neka vas njegov zagovor prati u svakom danu i svakoj odluci!
Sveti Duje, moli za nas!
