Više od osam desetljeća nakon stravičnih komunističkih zločina, najveća masovna grobnica Tezno u Sloveniji napokon će biti otvorena. Iduće godine kreće povijesni proces iskapanja 15.000 ubijenih Hrvata, a riječ je o izravnom rezultatu dogovora čelnika Domovinskog pokreta i slovenskog premijera Janeza Janše u Ljubljani. Saznajte sve detalje ovog zahtjevnog logističkog pothvata i gdje će žrtve pronaći svoj konačni mir.
Čelni ljudi Domovinskog pokreta, Ivan Penava i Stipo Mlinarić, dogovorili su početak opsežnog iskapanja posmrtnih ostataka više od 15.000 Hrvata na radnom sastanku održanom sa slovenskim premijerom Janezom Janšom u Ljubljani. Ovaj povijesni proces ekshumacije na lokaciji Tezno pokraj Maribora trebao bi započeti iduće godine, a sve kako bi se žrtvama komunističkih zločina, koje je Jugoslavenska vojska 1945. godine ubila bez ikakvog suđenja, konačno omogućio dostojanstven ukop i kako bi se rasvijetlila povijesna istina. Do ovog je prijelomnog trenutka došlo zahvaljujući izravnoj međudržavnoj političkoj suradnji te usvajanju novog slovenskog zakona o prikrivenim vojnim grobištima.
Višedesetljetna šutnja o jednom od najvećih masovnih stratišta na tlu Europe polako, ali sigurno, dolazi svome kraju. Nakon pune 81 godine skrivanja stravične tajne pod zemljom slovenskih šuma, stvoreni su politički i pravni preduvjeti da se krene u jedan od najsloženijih procesa ekshumacije u modernoj povijesti ovih prostora. Prema informacijama koje su proizašle sa sastanka hrvatske delegacije i slovenskog državnog vrha, razmjeri zločina koji su Titovi komunisti počinili po završetku Drugog svjetskog rata lede krv u žilama, a logistički izazovi koji stoje pred istražiteljima, forenzičarima i povjerenstvima gotovo su nezamislivi.
Stravične brojke i aviosnimke američke vojske
O kakvom se točno zalogaju radi, najbolje svjedoči povijest samog pronalaska ove masovne grobnice. Riječ je o stratištu koje je sasvim slučajno otkriveno 1999. godine tijekom opsežnih građevinskih radova na probijanju trase za novu slovensku autocestu. Tada je, na dionici dugoj jedva 60 metara, iz zemlje izvađeno čak 1179 tijela.
Govoreći o nevjerojatnoj skali ovog stravičnog zločina, Mitja Ferenc, predsjednik Komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja prikrivenih grobišta, iznio je uistinu potresne podatke. „Protutenkovski rov na Teznom daleko je najveće grobište Hrvata. To danas možemo sa sigurnošću reći upravo zbog onoga što se dogodilo 1999. godine. Sada pouzdano znamo da je taj rov u dužini od najmanje 930 metara doslovno prepun žrtvama, a tijela koja se unutra nalaze u najvećoj su većini pripadnici Hrvatske vojske“, naglasio je Ferenc.
Novinarka Marina Brcković, koja je za RTL Danas uživo pratila ovaj događaj iz Ljubljane, u svom je izvještaju dodatno pojasnila logističku noćnu moru koja očekuje istražitelje. Naime, prema stručnim pretpostavkama i matematičkim izračunima temeljenim na probnim iskapanjima, u tom se rovu nalazi u prosjeku čak 18 tijela po samo jednom četvornom metru.
„Ovo je iznimno zahtjevan postupak koji bi, sasvim realno, mogao potrajati i nekoliko godina. S obzirom na to da je glavni rov dug više od 900 metara, dolazi se do te stravične brojke od oko 15 tisuća ubijenih Hrvata. No, ono što dodatno komplicira cijelu situaciju jest činjenica da to nije sve. Aviosnimke koje su dobivene od američke vojske jasno ukazuju na moguće postojanje dodatnih, bočnih rovova. Cijeli taj proces je uistinu složen“, izvijestila je Brcković, dajući do znanja javnosti da iduća godina označava tek početak mukotrpnog rasvjetljavanja povijesti.
Ferenc je u svom izlaganju dodao i širu sliku ovog problema, podsjetivši da Tezno nije izoliran slučaj. „Do sada smo na slovenskom teritoriju ekshumirali 14 grobišta s hrvatskim žrtvama, a imamo i 37 grobišta koja su za sada samo terenski potvrđena. Međutim, na našem popisu nalazi se još 96 specifičnih lokacija za koje, isključivo na temelju dostupnih povijesnih izvora i arhiva, možemo utvrditi da kriju posmrtne ostatke hrvatskih žrtava“, istaknuo je slovenski stručnjak, apelirajući na hitnost rješavanja ovog otvorenog pitanja koje opterećuje obje države.
Politička pozadina i novi slovenski zakon
U političkom smislu, ovaj je dogovor rezultat pronalaska zajedničkog jezika između srodnih političkih opcija s dvije strane granice. Predsjednik Domovinskog pokreta, Ivan Penava, u televizijskom je razgovoru izrazio iznimno zadovoljstvo ishodom ljubljanskog sastanka, istaknuvši kako su u gospodinu Janezu Janši i njegovoj vladajućoj koaliciji dobili snažnog partnera.
„Naša glavna tema i cilj ovog posjeta bili su doznati što točno nova slovenska vlada planira učiniti na ovom osjetljivom području. Oni su nedavno izglasali jedan potpuno novi zakon o prikrivenim vojnim grobištima koji donosi jako puno novina. Te su novine iznimno interesantne i korisne za nas u Hrvatskoj“, pojasnio je Penava, dodajući da je primarni fokus ipak ostao na Teznom kao najvećoj masovnoj grobnici na tlu Europe koja je nastala kao posljedica komunističkog terora.
Penava je iskoristio priliku i kako bi povukao paralelu između političke situacije u Sloveniji i Hrvatskoj, naglasivši ideološku bliskost koja je, prema njegovim riječima, ključna za rješavanje ovakvih povijesnih trauma. „Vrlo smo zadovoljni jer smo u slovenskoj vladajućoj koaliciji dobili desno orijentiranu vladu, sličnu onoj kakvu danas imamo u Hrvatskoj. Domovinski pokret, kao stranka koja je desnija od HDZ-a, po prvi put sudjeluje u vladi zajedno s partnerima, i tu smo svi iznimno odlučni. Od predsjednika Vlade Andreja Plenkovića pa sve do ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, u čijem se resoru sve ovo formalno i događa, postoji snažna politička volja da se naprave povijesni iskoraci“, kategoričan je bio Penava.
Jasno je poručio da je sazrelo vrijeme i da je napokon došao povoljan trenutak da se žrtvama, nakon osam desetljeća zaborava, omogući dostojanstven ukop, a obiteljima pravo na istinu. Slovenska je strana, prema njegovim riječima, pokazala nedvosmislenu spremnost da se već iduće kalendarske godine prione poslu na lokaciji Tezno.
Gdje će žrtve pronaći svoj konačni mir?
Jedno od najkompleksnijih pitanja koje proizlazi iz ovog dogovora svakako je ono o trajnom zbrinjavanju posmrtnih ostataka. Kada se iz zemlje izvadi 15 tisuća tijela, postavlja se ozbiljno logističko, ali i duboko emotivno i nacionalno pitanje: gdje će te žrtve biti pokopane? Prema Penavinim riječima, na teritoriju Republike Slovenije nalazi se preko 750 prikrivenih grobišta, dok ih je na području Republike Hrvatske nešto više od 1500.
Odgovarajući na novinarsko pitanje o tome gdje će posmrtni ostaci biti smješteni nakon završetka višegodišnjeg procesa iskapanja, čelnik Domovinskog pokreta naglasio je da je to sada prvenstveno unutarnja hrvatska stvar koja zahtijeva širok društveni konsenzus.
„To je pitanje o kojem trenutno vrlo intenzivno razgovaramo. Evo, samo nekoliko dana ranije, u subotu u Macelju, ministar Tomo Medved i ja vodili smo iscrpne razgovore upravo na tu temu. To mora biti plod našeg unutarnjeg dijaloga, razgovora svih relevantnih aktera na političkoj sceni u Hrvatskoj, a osobito unutar vladajuće koalicije“, objasnio je Penava.
Kao potencijalne lokacije za izgradnju središnjeg spomen-područja i kosturnice spominju se Udbina, Macelj, pa čak i glavni grad Zagreb. Penava se pritom referirao i na slovenski model, istaknuvši kako su Slovenci svojim najnovijim zakonskim rješenjem za takve slučajeve odredili gradsko groblje u Ljubljani. „Slijedi nam razdoblje javnih rasprava, tribina i okruglih stolova na kojima moramo raditi brzo, ali temeljito. Definitivno moramo osigurati mjesto za dostojanstven ukop. Iznošenje pune povijesne istine o svim totalitarizmima – nacizmu i fašizmu, ali jednako tako i komunizmu – civilizacijski je zadatak ove Vlade na kojem ćemo predano raditi“, obećao je Penava.
Stabilnost koalicije i zaobilaženje protokola
S obzirom na to da je vanjska politika u pravilu strogo koordinirana, novinarku je zanimalo je li hrvatski premijer Andrej Plenković bio unaprijed upoznat s ovim konkretnim posjetom i sastankom s Janšom. Penavin odgovor otkrio je određenu dozu samostalnosti koju Domovinski pokret prakticira unutar vlade, ali je istovremeno stao u obranu stabilnosti koalicije.
Iako je izravno odgovorio s “ne” na pitanje je li Plenković znao za sam put, Penava je odmah smirio potencijalne tenzije. „Mi s premijerom Plenkovićem, cjelokupnom Vladom i vladajućom većinom radimo vrlo blisko na ovoj temi. Surađujemo po svim mogućim pitanjima, no ne govorimo si baš svaki detalj o tome tko točno, gdje i kada ide. To bi bilo nepotrebno trošenje vremena i energije“, pravdao je svoj potez čelnik DP-a.
Naglasio je kako su svi dosadašnji, ali i budući razgovori, na apsolutno zajedničkom tragu te da rad na više paralelnih zadataka može donijeti samo više konkretnih rezultata. Odbacio je bilo kakve insinuacije da bi ovakvi neovisni potezi mogli stvoriti ozbiljne tenzije unutar HDZ-DP koalicije.
„Preozbiljna je, preteška i preemotivna ovo tema. Ovo je priča koja je bila zakopana punu 81 godinu. Apsolutno dominira svijest o našoj zajedničkoj odgovornosti unutar koalicije i ne vjerujem da ovakve, puno manje bitne stvari – poput toga tko je gdje bio i s kim je točno razgovarao – smiju ili mogu dominirati nad samom suštinom ove teme“, zaključio je politički aspekt priče Penava.
Zenge kao simbol žrtve i otpora
Ovaj iznimno težak i emotivan politički sastanak završio je jednom snažnom, simboličnom gestom koja je povezala dvije države i dvije povijesne epohe. Naime, hrvatska je delegacija slovenskom premijeru Janezu Janši na poklon donijela poznate vukovarske “zenge” – žute čizme koje su postale jedan od najprepoznatljivijih simbola obrane Vukovara u Domovinskom ratu.
Razlog za ovaj specifičan poklon leži i u činjenici da je slovenski premijer pasionirani planinar, no simbolika seže mnogo dublje od puke funkcionalnosti obuće. Penava je prepričao kako je Janšina reakcija bila izrazito topla i puna poštovanja.
„Njegov osmijeh kada je primio poklon govorio je sve. Gospodin Janez Janša je i sam slovenski branitelj iz vremena osamostaljenja Slovenije. On itekako dobro prepoznaje i zna duboku simboliku tih čizama. Svjestan je da je to autohtoni proizvod vukovarskog poduzeća Borovo, dobro zna da su upravo te čizme u hladnim danima nosili Stipo Mlinarić i ostali vukovarski branitelji na prvoj crti bojišnice. Isto tako, zna da se u logorima zbog posjedovanja tih istih čizama doslovno gubila glava“, emotivno je ispričao Penava. Čizme na kojima je ucrtan i prepoznatljivi simbol Vukovara – Vodotoranj, predstavljaju trajnu poveznicu između stradanja i otpora. „To je doista jedna prelijepa simbolika i duboko vjerujem da mu je iskreno drago što ih sada ima u svom vlasništvu“, dodao je.
Na kraju ovog iscrpnog izvještaja, ostaje nepobitna činjenica da se kotač povijesti napokon pokrenuo. Pitanje koje se sramotno guralo pod tepih i koje se izbjegavalo rješavati desetljećima, napokon dobiva svoj institucionalni epilog. Iduća godina bit će godina teških prizora, mučnih ekshumacija i suočavanja s najcrnjim stranicama povijesti. No, za obitelji 15.000 ubijenih, to će ujedno biti i godina u kojoj će njihovi preci prestati biti samo bezimene kosti u slovenskim šumama i napokon dobiti pravo na ime, prezime i dostojanstven počinak kakav zaslužuje svaki čovjek.
